Ruski premijeri su često brzo zaboravljeni. Malo je onih, poput samog Vladimira Putina, koji su išli na nešto veće.
Otkako je u januaru preuzeo dužnost premijera, Mihail Mišustin napredovao je iz prve grupe. Tehnički potkovan, nekadašnji poreski rukovodilac postao je zaštitno lice vladinog odgovora na koronavirus nakon što je Putin u ranoj fazi pandemije nestao iz vidokruga. On zagovara ambiciozni nacionalni program potrošnje koji se dopao predsjedniku. Njegova lična popularnost raste. I, u novembru, pojačao je kontrolu nad domaćom agendom prekomponovanja vlade.
Prerano je ocijeniti da li će se pridružiti drugoj kategoriji, budući da je do kraja Putinovog aktuelnog mandata ostalo više od tri godine.
Ipak, Mišustin, koji je bio malo poznat dok ga vrh nije odabrao, već je oličenje režima koji ulazi u pozne godine. U sistemu u kojem su potrebni rezultati on je sposoban administrator, koji se postavlja iznad političke borbe. U strukturi definisanoj po sistemu zavadi-pa-vladaj, on je vodeća figura, ali i onaj koji se bori da se istakne među drugima koji imaju svoje sfere moći pod Putinom.
S obzirom na ekonomske i političke izazove koji predstoje, 2021. godinu će odrediti to da li će Mišustin, kao i širi aparat, moći da nastave da balansiraju.
Nakon dvije decenije vladanja, Putin ne traži zamjenu. Upravo je prošao ustavne reforme koje mu, između ostalog, omogućavaju da ponovo dođe na mjesto predsjednika 2024. godine, ukoliko to odluči. Cilj mu je bio da spriječi destabilizujuću potragu za nekim ko bi ga zamijenio, objasnivši tada na državnoj televiziji: „Moramo da radimo, a ne da tražimo nasljednike”.
Nakon dvije decenije vladanja, Putin ne traži zamjenu. Upravo je prošao ustavne reforme koje mu, između ostalog, omogućavaju da ponovo dođe na mjesto predsjednika 2024. godine, ukoliko to odluči. Cilj mu je bio da spriječi destabilizujuću potragu za nekim ko bi ga zamijenio, objasnivši tada na državnoj televiziji: „Moramo da radimo, a ne da tražimo nasljednike”.
Mišustin se uklapa u tu strategiju, čiji je cilj da zadrži vladajuću elitu na svom mjestu, baš na način na koji je njegov prethodnik, Dmitrij Medvedev, udovoljio Putinovoj potrebi za nekim ko je voljan da zamijeni mjesto predsjednika 2008. godine, a zatim da ponovo istupi.
Uprkos nagađanjima u vrijeme imenovanja o bezličnim birokratama, 54-godišnji premijer nije baš došao niotkuda. Baš kao što je Putinu pomogao akademik i gradonačelnik Sankt Peterburga Anatolij Sobčak, Mišustin je bio proteže nekadašnjeg ministra finansija i reformatora Borisa Fjodorova. Od tada njegov angažman u redovima ruske državne službe ide uzlazno.
Kao šef ruskih poreskih vlasti, Mišustin je iskoristio svoju tehnološku snagu za remont zastarjelog, propusnog sistema, povećavajući prihode uglavnom ne dodajući poresko opterećenje. Imao je njuh za objavljivanje svojih napora u oblasti modernizacije, kao kad je kosmonaut Pavel Vinogradov plaćao porez iz svemira. „Super birokrata”, kako ga je opisao moj kolega, Bloombergov kolumnista Leonid Beršidski, on postiže rezultate, korisnu vještinu u vladi koja zahtijeva ono što politikolozi nazivaju legitimitetom izlaza, onu koja se dodjeljuje za postizanje rezultata.
U tom pogledu, možda će njegov najznačajniji zadatak biti sprovođenje nacionalnih projekata. Program koji je prvi put predstavljen 2018. godine, plan za jačanje životnog standarda i razvoja gurnut je unazad u doba pandemije, što nije loše za Mišustina ili Andreja Belousova, ključnog arhitektu i prvog zamjenika premijera, s obzirom na loš početak. Takve masivne višegodišnje ambicije podmlađivanja nijesu otišle u prošlosti. Mogućnost realističnog resetovanja povećava premijerove šanse.
Mišustin je zaobišao pitanja o svojim ličnim nekretninama koja su mu uputili Putinov kritičar Aleksej Navaljni i drugi (oni koji ga brane kažu da je bogatstvo akumulirao radeći u privatnom sektoru). Manje je jasno hoće li imati dovoljno sreće da izbjegne krivicu za bilo kakve trajne posljedice ruske politike pružanja ograničenih podsticaja za one pogođene posljedicama koronavirusa u 2020. godini ili u velikoj mjeri za delegiranje rješavanja problema izazvanih pandemijom regionima sa nejednakim resursima.
U tom smislu, njegov posao je teži nego što je bio nekim manje aktivnim premijerima 2000-ih koji su nadgledali rastuću ekonomiju, ocjenjuje Vladimir Gelman sa Evropskog univerziteta u Sankt Peterburgu. Doseg Mišustina je i ograničeniji, kaže on, dok Putin razgrađuje odgovornosti za održavanje kontrole. Premijerova vlada samo je jedan centar moći pod Kremljem ojačano do dalekosežnih institucionalnih reformi 2020. godine i s namjerom da sve buduće opcije budu otvorene. Tu su i Vijeće sigurnosti, šira predsjednička administracija, preuređeno Državno vijeće i još mnogo toga.
Za sve vrijeme otkako je u politici Mišustin je pokazivao visok nivo svijesti o ograničenjima svog položaja, napominje Ben Nobl sa Univerzitetskog koledža u Londonu, uključujući potrebu da izbjegava postavljanje sebe kao rivala u trci za predsjednika, što je ono što bi moglo da našteti drugima.
U jednoj epizodi o kojoj se često govori, javno je ispravio naučnika koji je Putina nazvao svojim „kolegom”. Brzo nakon toga se ispravio: „Ne moj kolega - naš vođa”. U ovih pet riječi staje suština ruskog vladanja u 2020-im godinama.
