“Doclea i druge priče“ Miodraga Bola Boškovića samo potvrđuje znano: beskompromisnu artističku dosljednost i jedinstvenu autorsku poziciju u prostoru crnogorske kulture, kazao je poznati rok kritičar Petar Peca Popović.
Šesti Boškovićev samostalni CD instrumentalne muzike “Doclea i druge priče” čine kompozicije: Doclea, Prevalis, Zeta i Titograd – Podgorica (povratak u budućnost), a predstavljaju muzičko putovanje kroz vjekove Crne Gore.
“Četiri kompozicije čine putovanje kroz četiri epohe prostora koji autora, kroz čitavo stvaralaštvo, neiscrpno nadahnjuje. Dolcea kao antički rimski grad, carska provincija Prevalis, srednjevjekovna oblast Zeta u doba Crnojevića i toponim Titograd-Podgorica doživljeni su u tipičnom Boškovićevom senzibilitetu, u kome se prepliću i dopunjavaju melodična melanholičnost, razigrana folklorna radoznalost, katkad elegični citat, sve u namjeri panoramisanja mitske čudesnosti jednog krajolika. Čuvajući lokalne kolorite, ne bježeči od naglašene atmosfere Mediterana, on svoje stvaralaštvo stavlja u širi civilizacijski i moralni kontekst”, ocijenio je Popović.
Za Boškovića, kako dalje navodi, patriotizam nije ideologija, već stvar kućnog vaspitanja.
“Čuvanje zlatnog trunja svog Zavičaja od definitivnog zaborava kroz postmodernizam u muzici, nagrađene dokumentarne filmove i istorijsku radoznalost, odlikuju karakter Boškovićeve kreativnosti. Taj zanosni koktel piksela i frekvencija, više prepoznat u svijetu nego u samoj Crnoj Gori, istovremeno je vrijedno uspostavljanje ravnoteže između sakralnog i profanog, prostog i uzvišenog. Upravo tamo gdje rodoljublje i samosvijest najviše imaju smisla – u sferi svetovne kreativnosti! Tamo gdje duh nikad ne umire. Bole Bošković pripada crnogorskoj kulturi, ali najviše sebi, kao ličnost rijetke svestranosti. Prosto, za ovog čovjeka, stalno upotpunjavanje slike Crna Gore, isto je što i disati – trajni glagol”, zaključuje Popović.
Gitarista Radomir Mihajlović Točak slično razmišlja o Boškovićevom stvaralaštvu: “Kada čujem Bolev materijal, moja prva asocijacija je Crna Gora”.
Na novom CD-u “Doclea i druge priče”, nalazi se i bonus track Jelena Savojska, kojom Bošković u crnogorski muzički milje utkiva priču o crnogorskoj princezi i italijanskoj kraljici Jeleni Petrović Njegoš. Autor notama slika Jelenin život, od odlaska iz Crne Gore i udaje za Vitoria Emanuela III, nakon koje postaje kraljica Italije, ali dobija i nezvanični status kraljice majke koji joj je dodijelio italijanski narod zbog svih dobročinstava, a naročito njenih zalaganja nakon katastrofalnog zemljotresa u Mesini 1908. godine. Koliko je Jelena bila velika i jedinstvena govori i činjenica da je katolički biskup Rišar iz Monpeljea inicirao da se Jelena Savojska proglasi za sveticu, podsjeća Bošković.
“Bole atmosferom svoje muzike suprostavlja dva svijeta, jedan topli mediteranski, drugi surovog crnogorskog krša, u cilju ostvarenja neke nove muzike. On u tome uspijeva, jer otkriva najsuptilniji nerv, ovjekovječujući trenutak nastanka jedne nostalgije za nečim lijepim, davnim, a tako svježim, ocijenio je nedavno preminuli bubnjar Dragoljub Đuričić.
Uvodnom kompozicijom na ovom albumu, nastavljena je saradnja Bola Boškovića sa doajenom crnogorskog pozorišnog i televizijskog stvaralaštva, rediteljem Blagotom Erakovićem.
“Volio bih da u sljedećim Bolevim projektima bude jedno mjesto i za mene”, rekao je muzičar Rambo Amadeus, dodajući da “ohrabruje činjenica da u moru hiperprodukcije, postoji autor koji ne razmišlja tržišno, već svoju energiju usmjerava na očuvanje bogatog crnogorskog naslijeđa”.
Dvije godine rada
Projekat “Doclea i druge priče” rađen je dvije godine u Boškovićevom studiju “Noćna ruža Crne Gore”. CD je prošle godine štampao City records iz Beograda, ali je zbog pandemije korona virusa tek sada predstavljen javnosti. Bošković je autor cijelog projekta, koji podrazumijeva komponovanje, produkciju, programiranje i miks, dok je idejno rješenje omota nastalo u saradnji sa Brankom Gazdićem.
``Moja muzika i moji filmovi su samo moje viđenje Crne Gore, njene istorije, tradicije, ljudi, događaja, i bio bi srećan, ako sam na taj način barem dijelom prikazao njenu ljepotu, koja je za mene nesaglediva`` kaže autor.“Ja nijesam ono što komponujem ili snimam. Ja sam ono što osjećate, dok slušate moju nuziku ili gledate moje filmove”, poručuje Bošković.
