Kolekcionar Pavle Novaković obratio se pismom direktoru Narodnog muzeja Crne Gore Jakši Ćalasanu navodeći da želi da ga, „radi dokumentacije i profesionalne odgovornosti“, informiše o načinu odlučivanja i procjenjivanja u Istorijskom muzeju NMCG.
U pismu, u koje Portal Analitika imao uvid, on iznosi niz primjedbi na rad stručne komisije i tvrdi da su odluke o otkupu predmeta donošene bez provjera, analiza i uvida u raspoložive činjenice.
Novaković navodi da već nekoliko godina uzastopno nudi iste eksponate – i da za svaki od njih dobija odgovor da nije iskazano interesovanje za otkup, bez obrazloženja koje bi potvrdilo da je komisija zaista razmotrila ponuđene podatke.
Tri verzije Obilića medalje, sporni odgovori muzeja
U pismu se Novaković osvrće na Obilića medalju, navodeći da postoje tri jasno definisane verzije: iz 1847. godine, iz 1851. godine sa karakterističnim ušicama, te sva kasnija kovanja nakon 1851. Ističe da je ova podjela usvojena u stručnoj literaturi i publikacijama koje je objavio i sam NMCG.
Za otkup iz 2023. godine, tvrdi, dobio je odgovor da Muzej „ima medalju kovanu u zlatu“, što se, nakon tražene provjere, ispostavilo kao pogrešan podatak iz dokumentacije Muzeja kralja Nikole, gdje je, kako navodi, u rubrici „materijal“ pisalo „zlato“, a odmah zatim „pozlata oštećena“. Smatra da je time otkriven ozbiljan problem nepažnje i nekritičkog korišćenja podataka.
Za otkup 2024. godine dobio je, kaže, odgovor je bio da se u Fondu već nalazi zlatna medalja iz verzije 1851. godine, iako je on nudio varijantu kovanu poslije te godine. Uporedio je to sa hipotetičkom situacijom da Muzeju ponudi novčanicu od 100 perpera iz 1912. godine, a da mu odgovore da „posjeduju 100 perpera“ – bez obzira na to što je riječ o sasvim drugoj seriji.
Posebno navodi da je medalja iz 1851. godine u fondu NMCG pripadala vojvodi Mirku Petroviću, dok bi primjerak koji nudi mogao pripadati princu Danilu ili Petru Petroviću.
Vinčesterka Krsta Zrnova: Nema para a ni dovoljno podataka o porijeklu puške
Drugi predmet koji je nudio za otkup je puška Winchester model 1866 musket, proizvedena 1873. godine, koju je, kako ističe u pismu, osvojio Krsto Zrnov Popović u bici na Vučjem dolu, a kasnije se čuvala u zaostavštini Krsta Zrnovog Popovića. Tvrdi da su podaci o porijeklu lako provjerljivi, te da postoje i svjedočenja porodice.
Za 2023. godinu odgovor Narodnog muzeja glasio je: „Nemamo novčanih sredstava“.
Novaković navodi da je tada od Muzeja tražio informaciju o tome koliki je budžet za otkup bio predviđen te godine, a da mu je saopšteno da to zahtijeva „izradu novog dokumenta“.
Godinu kasnije odgovoreno mu je da „nema dovoljno podataka o porijeklu puške“, jer nije potvrđeno da je pripadala Krstu Zrnovom Popoviću.
Novaković tvrdi da niko nije provjerio navode, niti kontaktirao porodicu Popović, iako, kako ističe u pismu, član porodice radi u NMCG.
Broš princeze Ksenije: Ko bi smio naručiti ovakav grb osim Petrovićke?
Treći predmet koji je nudio za otkup je broš u obliku državnog grba, za koji kaže da bivša vlasnica tvrdi da je pripadao princezi Kseniji Petrović. U ponudi su opisane tehničke karakteristike, stilizacija dvoglavog orla i kruna koje ukazuju na izradu u inostranstvu, vjerovatno za pripadnike vladarske kuće.
„Ono što je karakteristično za ovaj broš, jeste to da je urađen kao državni grb Knjaževine Crne Gore. Iznad grba nalazi se još jedna veća kruna. Ovakva forma ne predstavlja niti jedan čin, a ni službu. Ovo se heraldički može tumačiti samo kao znak pripadanja vladarskoj porodici (pravo na krunu). Dvoglavi orao je stilski urađen kao ruski ili austrijski dvoglavi orao, što ukazuje da je izrađen u nekoj od tih zemalja. Tehničke karakteristike izrade nijesu karakteristične za domaće majstore tog vremena. Obije krune su po formi Knjaževske. Takođe po svrsi, izradi i kopčanju tipično je “ženski”, navedeno je u pismu.
Novaković ukazuje da mu je bivša vlasnica rekla da je njena baba govorila da je bila školska drugarica princeze Ksenije i da je broš pripadao njoj.
“Činjenica da sam u tom trenutku ja bio vlasnik broša, govori da nije imala motiv da neistinitim pričama naduvava vrijednost broša”, navodi on u pismu.
Komisija je, kaže, odbila otkup uz obrazloženje da nema dovoljno podataka da je broš pripadao princezi Kseniji.
Novaković postavlja pitanje ko je uopšte mogao naručiti takav broš – sa velikom krunom iznad državnog grba – a da nije bio član vladarske porodice. Takođe, ističe da su sve radionice koje su izrađivale državna obilježja morale imati odobrenje dvora.
On smatra da bi Muzej broš rado prihvatio da je bio ponuđen kao poklon i da bi isti podaci tada bili predstavljeni kao muzejsko otkriće.
Folar grada Svača: Jedan od najvećih rariteta crnogorske numizmatike
Četvrti predmet koji je nudio za otkup je folar grada Svača, srednjovjekovnog grada na obali Šaskog jezera. Novaković u pismu naglašava da je riječ o izuzetno rijetkom primjerku, većem i težem od svih dosad obrađenih u literaturi.
U ponudi opisuje ikonografiju, natpise i istorijski kontekst kovanja.
NMCG je, kako ukazuje, odbio otkup uz obrazloženje da je cijena visoka s obzirom na to da je primjerak oštećen. Novaković pita na osnovu kojih referenci se daje takva ocjena, koliko je primjeraka folara komisija vidjela uživo i koliko poznaje tržište ovog novca.
Navodi da se primjerci van stranih muzeja mogu izbrojati „na prstima jedne ruke“, te da su u pitanju kulturna dobra od nacionalnog značaja.
Postavlja pitanje zašto NMCG, znajući da je riječ o nacionalnom kulturnom dobru, nije pokrenuo postupak zaštite i tako obezbijedio državi pravo preče kupovine.
Serija identičnih odgovora: Zašto se ovako radi
Za sve četiri ponude, uključujući i onu iz 2025. godinu, odgovori koje je dobijao, kaže, bili su gotovo identični: „Komisija za otkup, poklon i donacije muzejskog materijala i direktor Narodnog muzeja nijesu iskazali interesovanje za ponuđene predmete.“
„Zajedničko za sva četiri predmeta i sva četiri primjera (a ima primjera i od ranijih godina) je da pokazuju opstrukciju iz Istorijskog muzeja po svaku cijenu, pa i cijenu lične i stručne reputacije. Zašto se ovako radi? Ko diriguje sve ovo nije mi najjasnije, ali Vi lično u konačnom svemu ovome dajete potvrdu i pečat“, ističe Novaković u pismu direktoru NMCG.
On tvrdi da je suštinski problem u tome što komisija ne provjerava navode, ne traži dopune, ne kontaktira izvore i ne koristi dostupnu literaturu – uključujući i publikacije koje je sam NMCG izdavao.
U više navrata u pismu Novaković ističe i da ne zna da li je „problem“ to što je 2017. godine uz njegovu pomoć ukradeni grb divizijara Mitra Martinovića vraćen muzeju, aludirajući na mogućnost da postoji lična netrpeljivost.
