Napredak u 18 poglavlja važan je iskorak, ali vlast u Crnoj Gori mora razumjeti da članstvo u Evropskoj uniji suštinski zavisi od rezultata u borbi protiv korupcije, vladavini prava i zaštiti ljudskih prava. Zato je nedopustivo da u najvažnijim poglavljima 23 i 24 nije bilo ozbiljnog napretka, smatra politička direktorka i poslanica Građanskog pokreta Ura Ana Novaković-Đurović.
Ona u intervjuu za Pobjedu ističe da IBAR zakoni nijesu donijeli očekivanu reformu i podsjeća da su u vrijeme njihovog donošenja u Uri na to ukazivali.
Što se tiče postupka u vezi sa izborom sudija Ustavnog suda, Novaković-Đurović kaže da je taj proces do kraja ogolio karakter vladajuće većine, te da je javnost svjedočila činjenici „da se nijesu okupili oko evropskog puta i izgradnje institucija“.
Kada je riječ o napretku u poglavljima 23 i 24, poslanica Ure kaže da je Crna Gora zbog neusvajanja kvalitetnog antimafija zakona izgubila dvije godine tokom kojih se, da je usvojen njihov prijedlog, mogla efikasnije oduzimati nelegalno stečena imovina i desetine i stotine miliona eura vratiti u budžet.
Kazala je i da nije optimista kada je riječ o sprovođenju reformi u oblasti pravosuđa, jer nema jasnog odgovora da li nas očekuje veting, te što bi trebalo da bude mandat i nadležnost najavljenog specijalnog suda.
Što se tiče zatvaranja Poglavlja 27, Novaković-Đurović kaže da je realno očekivati da se za ovo poglavlje dobiju prelazna mjerila. Dodala je da vjeruje da Vlada polaže nade u to iako, kako je rekla, to Crnoj Gori kao ekološkoj državi ne služi na čast.
Posljednji Izvještaj Evropske komisije pokazuje da Brisel i dalje snažno podržava Crnu Goru na putu ka EU iako postoje i određene zamjerke na brzinu reformi. Kako komentarišete ove činjenice? Možemo li zaista do kraja godine zatvoriti sva najavljena pregovaračka poglavlja?
NOVAKOVIĆ-ĐUROVIĆ: Politička poruka u pozadini ovogodišnjeg Izvještaja Evropske komisije je jasna. Brisel i dalje snažno podržava Crnu Goru da bude naredna članica Evropske unije. Napredak u 18 poglavlja je važan iskorak, ali vlast mora razumjeti da članstvo u EU suštinski zavisi od rezultata u borbi protiv korupcije, vladavini prava i zaštiti ljudskih prava. Zato je nedopustivo da u najvažnijim poglavljima 23 i 24 nije bilo ozbiljnog napretka. Izvještaj potvrđuje da IBAR zakoni nijesu donijeli očekivanu reformu, upravo ono na što smo mi u Uri ukazivali u vrijeme njihovog donošenja. Umjesto da dajemo rezultate, sada se isti IBAR zakoni mijenjaju i najpoštenije je reći da je prethodna godina, osim rada Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja, u poglavljima 23 i 24 gotovo izgubljena godina. To se desilo jer nije bilo iskrene i snažne političke volje za obračun sa korupcijom i organizovanim kriminalom.
Problem je što Vlada i skupštinska većina koče primjenu sopstvenih zakona zbog želje za partijskom kontrolom nad institucijama. Od obećane meritokratije, posebno od strane PES-a, nema ni naznaka. Tako su odbijanjem imenovanja članova Savjeta Agencije za audio-vizuelne medijske usluge doveli u pitanje i jedno privremeno zatvoreno poglavlje, koje se odnosi na slobodu medija i izražavanja. Imenovanje kandidata blokiraju predsjednik Skupštine Andrija Mandić i većina samo zato što predloženi kandidati nijesu politički podobni za većinu, već nezavisni profesionalci. Na ovaj način, Mandić i premijer Milojko Spajić šalju poruku da će rizikovati i ponovno otvaranje nekog poglavlja samo ako im je to u partijskom interesu. Na ovom primjeru, a ima ih mnogo, očigledno je da je ovoj većini partijski interes ispred državnog i iznad članstva u EU. To će i dalje biti najveći problem na našem evropskom putu dok je ove vlasti. Otvorena je mogućnost da do kraja godine bude zatvoreno još pet poglavlja. Vidjećemo uskoro na Međuvladinoj konferenciji taj ishod, ali su najave iz EU, za sada, pozitivne.
Očekujete li da će nedostajuće sudije Ustavnog suda biti izabrane na sljedećoj sjednici Skupštine i kakvu poruku je parlament poslao javnosti ovakvim odnosom prema kompletiranju te sudske instance?
NOVAKOVIĆ-ĐUROVIĆ: Proces izbora sudija Ustavnog suda je do kraja ogolio karakter vladajuće većine. Svjedočili smo iznova da se nijesu, kako kažu, okupili oko evropskog puta i izgradnje institucija. Da je tako, prvo bi vodili dijalog sa opozicijom o kandidatima, što je preduslov i obaveza legitimiteta ovog procesa. Izabrali su ignorisanje opozicije, a nakon toga ni u svojim redovima nijesu postigli dogovor. Sva odgovornost za odugovlačenje ovog procesa i njegovu netransparentnost je na većini. Takvom odnosu prema najvišoj sudskoj instanci mi nijesmo željeli da dajemo legitimitet, jer je to najprije nepoštovanje naših građana.
Jeste li optimista kada je riječ o zaokruživanju procesa reformi u okviru poglavlja 23 i 24 i isporučivanja rezultata u planiranim rokovima? Kako građani da povrate povjerenje u pravosudne institucije i njihovu učinkovitost?
NOVAKOVIĆ-ĐUROVIĆ: Djeluje mi da u Vladi nema svijesti o tome da je pred nama svega godinu efektivnog roka da se u poglavljima 23 i 24 isporuče rezultati. Ovo govorim jer neke procese svjesno odugovlače. Jedan od njih je donošenje antimafija zakona. Rok za donošenje ovog zakona je istekao, a mi tek sada čujemo neke najave o formiranju radne grupe. Podsjetiću da Ura od 2023. godine redovno stavlja prijedlog ovog zakona u skupštinsku proceduru, a većina ga odbija. Zbog takvog odnosa, između ostalog, nemamo rezultate u ovim poglavljima. Zbog neusvajanja kvalitetnog antimafija zakona izgubili smo dvije godine tokom kojih se, da je usvojen naš prijedlog, mogla efikasnije oduzimati nelegalno stečena imovina i desetine i stotine miliona eura vratiti u naš budžet. Drugo važno pitanje je reforma pravosuđa. Nema jasnog odgovora da li nas očekuje veting, te što bi trebalo da bude mandat i nadležnost najavljenog specijalnog suda. Ovakav odnos prema najvažnijim pitanjima je neozbiljan. Zato ne mogu biti optimista da je većina kadra da sprovede ove reforme.
Primjer Botuna dokaz da gradska većina ne može da se nosi sa kompleksnim pitanjima i da ih rješava
Kakva su Vaša očekivanja kada je riječ o zatvaranju Poglavlja 27? Ima li Crna Gora kapaciteta da zaokruži mjerila poput upravljanja otpadom i vodama i da zaštiti prirodu? Je li izgradnja kolektora u Botunu svojevrsni test kada govorimo o ovom poglavlju?
NOVAKOVIĆ-ĐUROVIĆ: Činjenica da je Poglavlje 27 najzahtjevnije i najskuplje u smislu realizacije infrastrukturnih projekata i obaveza morala bi podstaknuti Vladu da se ovoj temi posveti mnogo ozbiljnije i snažnije. Mjerila za zatvaranje ovog poglavlja nijesu ispunjena, a pred nama je tek godinu dana roka za završetak. Sigurna sam da Vlada sve obaveze iz ovog poglavlja ne može završiti u ovom roku, po ovoj dinamici koju vidimo do sada. Realno je očekivati da se za ovo poglavlje dobiju prelazna razdoblja i mogućnost ispunjenja obaveza i nakon članstva u EU. To je i do sada bila praksa za neke zemlje članice. Ali postoji bitna razlika. One nijesu, za razliku od Crne Gore, Ustavom bile proglašene ekološkim državama. Vjerujem da Vlada polaže nade u prelazna razdoblja, a to ekološkoj državi ne služi na čast. To je istovremeno i jako loša poruka ove Vlade za građane. Kad je u pitanju izgradnja kolektora u Botunu, ovo pitanje je zbog svoje osjetljivosti i kompleksnosti, kao i rokova, trebalo da bude na dnevnom redu nove gradske uprave i gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića od prvog dana mandata, svakodnevno. Oni su odabrali dolazak do krajnjeg roka za početak radova, propustili otvorenu i objektivnu komunikaciju sa građanima i rezultat je ovo što imamo na terenu. Na primjeru Botuna vidimo koliko gradska većina nije u stanju da se nosi sa kompleksnim pitanjima i da ih rješava. Uz to, politička dimenzija ovog pitanja samo otežava njegovo rješavanje i ne pomaže građanima. Mještani treba da znaju da su svi akteri ove većine podržali izgradnju postrojenja u Botunu kad su glasali za Prostorno urbanistički plan Podgorice koji predviđa tu lokaciju. To glasanje se, podsjetiću, desilo 15. avgusta, u jeku požara, na elektronskoj sjednici Vlade. Ovo su činjenice, sve drugo su političke obmane. Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda se moraju graditi ne samo u glavnom gradu, nego i u drugim gradovima i ne samo zbog evropskog puta, već ako želimo da sačuvamo našu prirodu i zdravlje građana.
