U vremenu kada su ratovi zahuhtali se na bivšim ex-yu prostorima početkom devedesetih Novak Abramović otvara svoj mali profesionalni studio ,,Sirius” prvi takve vrste u Crnoj Gori. Oko njegove moćne kamere snimilo je do dana danas na 1000 sati arhivskog materijala. Od prvih političkih skupova i osnivanja LSCG pa do svih važnih istorijskih, događaja, simpozijuma, skupova, okruglih stolova, osnivačkih skupština, kulturnih manifestacija koji su se odvijali ne samo na Cetinju nego i širom Crne Gore, putujući zajedno sa svim onim hrabrim indipendistima, često i rizikujući svoju bezbjednost.
Zabilježio je svu borbu koja se odvijala u teškim vremenima puta ka nezavisnosti. On je smatrao to svetom dužnošću a Bog je sami izabrao njega da najveći događaji savremene istorije Crne Gore njegovom zaslugom budu vrijedno svjedočasnstvo za sve buduće generacije. Nikada nije poklekao niti odustao niti posumnjao u svoj indipendistički stav. Iako je to za njega moglo da ima najveću cijenu.
Sati arhivskog filmskog materijala i na hiljade fotografija njegovom vještom rukom napravljeni, čine bogatu arhivu. Novak Abramović je svojim neumornim radom i pregalaštvom ispisao objektivom svoje kamere jednu od najljepših stranica kako svoje lične, ali prije svega crnogorske istorije. Danas kada sa određene vremenske distance pogledamo na sve to vidimo koliko je njegov posao težak i riskantan na svoj način.
Novak Abramović i danas sa istim žarom i sa istom ljubavlju baveći se i umjetničkom fotografijom, slika ono Cetinje koje sada živi, a snimio je mnoge kadrove onog ambijentalnog Cetinja koje je djelimično nestalo. Njegov ne samo stvaralački već i umjetnički opis čini ga prepoznatljivim na crnogorskom medijsko-umjetničkom nebu. Thornton Wilder (Američki dramaturg i picac 1897-1975) je jednom mudro zapisao: "Znam da sve što je dobro na svijetu stoji iz trenutka u trenutak na oštrici opasnosti i treba se za nju boriti.” Ovim riječima bih opisao junaka naše priče. On može da bude jedan od uzora mlađim generacijama da sve što u životu radite sa ljubavlju mora biti prepoznato kao visoko humanistički doprinos društvu. Možda je njegov trenutak postojanja na oštrici noža ali i zemljine ose doprinio da on bude jednostavno unikatan i univerzalan kao što je i njegova humana priroda.
I dan danas sa objektivom u ruci čuva od zaborava sve neprolazne vrijednosti naše Prijestonice i Crne Gore. Neka ovaj moj mali tekst bude samo mali znak zahvalnosti i doprinosa ovom velikom skromnom čovjeku čija ljubav i srce kucaju za Crnu Goru. Dok bude ovako hrabrih i časnih ljudi biće i Crne Gore.
