(Iz Sarajeva, specijalno za Portal Analitika)
Opšti izbori u Bosni i Hercegovini, za koje su predstavnici međunarodne zajednice, bili skloni reći da su historijski, okončani su u nedjelju, 3. oktobra, donijevši niz iznenađenja, makar sudeći po preliminiranim rezultatima. Promjene su se dogodile, međutim, jedino u Federaciji BiH i na državnom nivou vlasti. U Republici Srpskoj, međutim, ponovljeni rezultati sa prošlih izbora, te je ponovo trijumfovao Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, sa svojim satelitskim strankaka, obezbijedivši apsolutnu vlast u tom entitetu. Nova imena ipak su ostala začaurena unutar starih nacionalnih podjela u tri entiteta Bosne i Hercegovine.
(Ne)očekivana iznenađenja: Dio kolača u vlasti u RS dobila je Srpska demokratska stranka na čelu sa Mladenom Bosićem, a nešto malo mrvica vlasti ostalo je Partiji demokratskog progresa Mladena Ivanića i novoosnovane Demokratske partije Dragana Čavića.
Veliko iznenađenje ovih izbora je pobjeda kandidata Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića, inače sina bivšeg predsjednika te stranke i BiH Alije Izetbegovića. On će zasjesti u fotelju dosadašnjeg bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, lidera Stranke za BiH Harisa Silajdžića koji je, zajedno sa svojom strankom, doživio strahovit poraz i najveći je gubitnik ovogodišnjih opštih izbora u BiH.Silajdžića su mnogi smatrali favoritom, a velike šanse davane su i Fahrudinu Radončići, lideru novoosnovanog Saveza za bolju budućnost (SBB BiH), stranke koja je, takođe, veliko iznenađenje sa značajnim rezuzltatima, iako je formirana tek prije oko pola godine.
Bakir Izetbegović je od mnogih analitičara i posmatrača bosanske političke scene u samom startu bio otpisan. Čak se špekulisalo da ga je aktuelni predsjednik SDA namjerno isturio na ovo izborno mjesto kako bi ga se definitivno oslobio i Izetbegovića mlađeg poslao u političku prošlost. No, Izetbegović je do nogu potukao Silajžića, koji će najvjerovatnije povući sa političke scene.
Radončićev uzlet i Komšićeva pobjeda: Zanimljivo je da je Izetbegović tijesno, sa svega dvadesetak hiljada glasova, pobijedio lidera SBB BiH Fahrudina Radončića. Radončić se nakon saopštenja preliminarnih rezultata oglasio tražeći da Centralna izborna komisija (CIK) BiH utvrdi razlog enormnog broja nevažećih glasačnih listića, a riječ je o nevjerovatnoj brojci od - oko 100.000 listića!
Naravno, o tome će još biti nadgornjavanja, pogotovo kod opozicije u RS, koja je prije održavanja izbora upozorila da je vladajući SNSD iz Srbije nabavio „čarobno prstenje” kojim bi članovi SNSD-a u biračkim odborima iništavali glasačke listiće svojih rivala No, i o tome se već vrši istraga.
Veliki pobjednik ovih izbora je Socijaldemokratska partija i njegov kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Željko Komšić. On je odnio apsolutnu pobjedu, dobivši više glasova od kandidata oba HDZ-a, Borjane Krišto i Martina Raguža. Komšić u Predsjedništvo BiH čak ulazi sa oko 200.000 glasova više nego nakon proteklih izbora.Novi stari član Predsjedništva je i Nebojša Radmanović, kandidat SNSD-a koji je poprilično tijesno podijedio potivkandidata Mladena Ivanića.
Parlamentarno pregrupisavanje: Na osnovu preliminarnih rezultata, u Parlamentu BiH i FBiH, najviše mandata će imati SDP i SDA, dok je mjesto Silajžićeve SBiH zauzeo Radončićev SBB. Paramentarnu većinu činiće i SBiH, kao i oba HDZ-a, odnosno HDZ BiH i HDZ 1990.
Promjena je, dakle, bilo, ali djelimično, što će možda još više zakomplikovati formiranje vlasti i kreiranje budućnosti u BiH. Ako se po predizbornoj kampanji može nazrijeti kuda BiH ide u naredne četiri godine, onda ovu zemlju ne očekuje ništa što već nije viđeno u prethodnim činovima bosanske političke drame, u kojoj će uloge biti podijeljene već poznatim akterima.
Naime, kampanja, u odnosu na prethodne, nije pokazala ništa novo. Ponovo se insistiralo na nacionalnim razlikama i davala su se nerealna, lažna obećanja. Bespoštedna borba, sa najprljavijim udarcima, vodila se i unutar nacionalnih korpusa. Neko je, s pravom, ovu kampanju okarakterisao kao "tri kampanje pod jednim krovom".
Hrvatske stranke bile su, uglavnom, okupirane time ko će više glasova dobiti i ko je legitimni predstavnik Hrvata u BiH, srpske stranke raspravljale su o tome ko će obezbijediti veću autonomiju RS, a bošnjačke o jedinstvu Bošnjaka. Suštinski problemi građana i evropski put BiH i ovoga puta su bili marginalizovani u predizbornoj ponudi većine stranaka.
Bosanski skakavci: Inače, posljednje četiri godine u BiH „pojeli su skakavci” i to su bile četiri najgore poslijeratne godine u ovoj zemlji, kada su bile blokirane gotovo sve reforme.
To je period stagnacije u realizaciji uslova koje je pred BiH postavila Evropska unija. Evropski zvaničnici nadali su se da će nakon ovih izbora u Parlament BiH ući više evropski orijentisanih poslanika, mladih i, prije svega, više „čistih političara” koji će skinuti svoje etničke naočare, kroz koje gledaju na BiH.
Međutim, sudeći po rezultatima izbora, po dijametralno suprotnom pogledu tri konstitutivna naroda i njihovih političkih predstavnika na budućnost BiH, po duboko podijeljenim nacionalanim, ali i interesnim torovima, te činjenici da je Milorad Dodik sa svojim SNSD-om ponovio uspjeh sa proteklih izbora, ostaje malo prostora za nadu da će se uskoro desiti boljitak u BiH.Koalicioni rebus: Nakon izbora ostaje pitanje ko će s kim koalirati i kako će se formirati vlasti na svim nivoima, osim opštinskih. Nekako je i prije predizborne kampanje postalo jasno da su srpski politički lider Milorad Dodik i, kako sebe smatra, hrvatski lider Dragan Čović (predsjednik HDZ BiH) našli zajednički jezik, održavši „srdačan susret“ u Banjaluci prije nekoliko mjeseci.
Prema tom dogovoru, Dodik i Čović bi za pomenutu koaliciju određivali poželjne partnere iz bošnjačkih stranaka. To bi i ovoga puta mogla biti SDA, na čelu sa Sulejmanom Tihićem. Zanimljivo je da su SDP BiH i SNSD - stranke socijaldemokratske provinijencije - u žestokom sukobu. Lideri tih stranaka Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik, koji su već poduže na ratnoj nozi, poručili su da su spremni koalirati sa svima, osim jedan s drugim.
Za sada nije izvjesno s kim će Radončić koalirati. Špekilira se da bi njegovi partneri bili Lagumdžijin SDP, te manje stranke koje su prošle predizborni cenzus. No to će se znati ovih dana, kada se slegne izborni talog i iskristališe se slika ko je gdje nakon potpunog prebrojavanja glasova. S druge stranke, SDA i SBiH jasno su stavili do znanja da sa Radončićem ni po koju cijenu neće u kolaciju.Neizlječiva rak rana BiH su tri različita i do kraja sukobljena pogleda na njeno buduće ustavno ustrojstvo, odnosno na ustavne promjene koje ovu zemlju i njene nove vlasti čekaju nakon izbora, a oko čega se koplja lome još od Dejtona. Jedina dobra stvar sadašnjeg Ustava BiH, oličenog u Dejtonskom mirovnom sporazumu, jeste što je zaustavio rat u BiH. Međutim, sve drugo je falično, nedovršeno i nedorečeno. Dejtonski ustav je od BiH napravio dozlaboga komplikovanu zemlju, sa skupom administarcijom, sa četiri nivoa vlasti, a njenim oponentima, među kojima prednjače političari iz RS na čelu sa liderom SNSD-a Miloradom Dodikom, ostavio je legitimnu i sistemsku mogućnost stvaranja haosa i opstruiranja puta države BiH ka evroatlanskim integracijama i napretku.
Tvrde pozicije: Različit pogled na ustavne reforme i nakon izbora, kada su na sceni isti politički akteri, ostaviće malo mogućnosti za dogovor. Dodik i njegovi politički sateliti jasno su poručili da je „RS trajna kategorija, a BiH do kad mogne”, da neće pristati na ukidanje entitetskog glasanja, na predsjednika, umjesto tročlanog Predsjedništva BiH, na prenošenje nadležnosti sa RS na državu BiH, na jačanje krovnih državnih institucija i još mnogo toga što bi značilo snaženje temelja države BiH.
S druge strane, Hrvati su jasno stavili do znanja da i oni žele svoju federalnu jedinicu, te da je postojeća arhitektura BiH sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda nepravedna i da Hrvate stavlja u neravnopravan položaj. Bošnjaci, pak, insistiraju na centralizaciju i jačanje države BiH i njenih institucija.
Nakon pobjede „rogova u vreći” – kako analitičari opisuju partijske odnose u BiH - teško je očekivati bilo kakav značajniji dogovor, pogotovo u tako osjetljivom pitanju kao što je ustavna reforma, a koje će međunarodna zajednica ponovo „zakotrljati” čim se formira nova vlast, što je, opet, pitanje za sebe. Osim toga, nakon rata u BiH nikada kao ovog trenutka međunacionalne podjele nisu bile snažnije, a političke pozicije tvrđe u svojoj suprotnosti.
Zato će i međunarodna zajednica ponovo imati pune ruke posla: uskoro u BiH dolazi i američki državni sekretar Hilari Klinton, koja će insistirati na ustavnim promjenama. Razgovori o tom pitanju će se zasigurno zapodjenuti, ali će ishod biti potpuno neizvjestan, tako da su pred BiH ponovo teški i neizvesni dani.
Armin IBRIŠIMOVIĆ
