Ključno akumulacijsko jezero koje opslužuje vodom milione Katalonaca gotovo je presušilo.
Problem s vodom izazvao je sukobe u Francuskoj, gdje nekoliko sela više ne može opsluživati svoje stanovnike vodom iz slavine.
Vodostaj najveće italijanske rijeke Po već je na nivou na kojoj je bio prošle godine.
Studija u kojoj su korišćeni satelitski podaci potvrdila je ranije ove godine da Evropa još od 2018. pati od teške suše. Sve više temperature onemogućavaju da se Evropa od toga oporavi pa je kontinent zapeo u začaranom krugu u kojem je dostupnost vode sve nesigurnija.
„Prije nekoliko godina rekao bih da imamo dovoljno vode u Evropi. Sada se čini da bismo mogli imati problema“, rekao je glavni autor navedene studije Torsten Mayer-Gürr.
Iako bi vlažni vremenski uslovi u nadolazećim nedjeljama mogli obnoviti površinski sloj tla i pomoći poljoprivredi, čak ni kišovito proljeće ne može popraviti tekući deficit podzemnih voda u Evropi, upozoravaju stručnjaci.
Kako se bliži ljeto vlade evropskih zemalja se trude riješiti i sadašnje i buduće nestašice – dok istovremeno pokušavaju smanjiti napetosti koje proizlaze iz nesigurnog snabdijevanja vodom.
Suša će, rekao je prošle sedmice španski premijer Pedro Sančez, „biti jedna od središnjih političkih i teritorijalnih rasprava u našoj zemlji u nadolazećim godinama.“
Zimska suša
Prošlogodišnja istorijska suša iscrpila je evropske površinske i podzemne rezervoare. Zima je trebalo da donese olakšanje, ali u mnogim regijama bilo je malo kiše ili snijega.
Francuska, u kojoj kiša nije pala više od 30 uzastopnih dana u januaru i februaru, iskusila je najsušniju zimu u posljednjih 60 godina.
Italijanska istraživačka fondacija CIMA ustanovila je smanjenje sniježnih padavina za 64 posto do sredine aprila. Vodostaj rijeke Po je na nivou prošlog ljeta, a jezero Garda već je ispod polovine svog prosječnog nivoa.
Izvještaj španskog udruženja poljoprivrednika COAG navodi da ove godine neke žitarice moraju „otpisati“ u četiri regije, a jedan je meteorolog rekao za El País da se poljoprivrednici mogu „oprostiti od gotovo cijele berbe maslina“.
Vodostaj jezera Sau sjeverno od Barselone pao je toliko nisko da su vlasti odlučile ukloniti ribu kako bi spriječile njeno umiranje i kontaminaciju vode.
Širom Katalonije rezervoari su u aprilu bili na samo 27 posto kapaciteta. Za sljedeću nedjelju u Španiji je najavljen rani toplotni talas.
Španska ministarka ekologije Teresi Riberi poručila je da bi dostupnost vode u Španiji, slično kao u Francuskoj, mogla pasti za 40 odsto do 2050. godine.
Zimske padavine su posebno važne za mediteranske zemlje, rekao je Fred Hattermann, hidrolog s Instituta za istraživanje uticaja klime u Postdamu.
S obzirom na ovogodišnju slabu količinu padavina i tanak sniježni pokrivač na Alpima, „i ako sada nema puno padavina… onda je suša gotovo sigurna“, dodao je.
Ipak, sve moguće proljećne kiše samo bi ublažile manjak vode ovog ljeta.
Kako bi Evropa izašla iz izašla iz začaranog kruga gdje svaku godinu započinje sa značajnim deficitom podzemnih voda, “trebalo bi nam gotovo decenije učestalih obilnih padavinaa“, upozorava Hattermann.
Uloga klimatskih promjena
Predviđanje padavina u tako dugim razdobljima je teško, naročito s klimatskim promjenama koje mijenjaju njihove obrasce padavina.
Jedna od rijetkih dugoročnih projekcija, prognoza njemačke meteorološke službe za ovu deceniju, predviđa da će u Njemačkoj veći dio decenije biti manje, a ne više padavina.
Ipak, čak i da nivo padavina ostane isti, klimatske promjene smanjiće dostupnost vode širom Evrope.
Suša je složena pojava i mnogi činioci – poput lošeg upravljanja vodom ili prekomjerne potrošnje – mogu igrati ulogu. Ipak, rastuće temperature zasigurno će dodatno opteretiti snabdijevanje vodom u Evropi.
Postoje tri načina na koje globalno otopljenje čini kontinent suvim, rekao je Hattermann. Prvo, što više raste temperatura, to će više vode ispariti.
„Samo ovo ga čini suvljim“, rekao je. „U osnovi, morali bismo imati stalan porast padavina kako bismo kompenzovali povećanje isparavanja.“
Drugo, klimatske promjene slabe evropsku vazdušnu struju, što znači da se sistemi vazdušnog pritiska mogu zaglaviti, stvarajući produžena razdoblja vrućih, suvih uslova – kao što se dogodilo prošle godine – ili pak dugotrajne obilne kiše, kao što je bio slučaj tokom smrtonosnih poplava 2021. godine.
I kao treće, evropski ledenjaci i sniježni pokrivač ubrzano se smanjuju zbog rastućih temperatura – ostavljajući glavne rijeke poput Rajne, Dunava, Rone ili Poa bez vitalnog snabdijevanja vodom.
Ove će godine doprinos otopljene vode evropskim rezervoarima vode „biti stvarno puno manji nego inače“, rekao je Andrea Toreti, viši istraživač u Zajedničkom istraživačkom centru Evropske komisije.
„Zato što je 2023. bila gora nego što je bila prošla – a ta je već bila najgora, gledajući posljednjih 10 godina, a sada je još gore.“
Ulaskom u ovo ljeto Španija, južna Portugalija, Italija i Francuska izgledaju posebno ranjivi, smatra Toreti.
„Ali Poljska i druge regije poput Bugarske, Rumunije i Grčke imaju upozoravajuće uslove za sušu“, rekao je.
Brandenburg, njemačko žarište suše, imao je natprosječne količine padavina u posljednjih nekoliko mjeseci, a ipak su nivoi podzemnih voda niži nego prošle godine, istakao je Hattermann.
„Uprkos svoj kiši koju smo imali, nije postalo bolje, nego je gore“, rekao je.
Konkretne akcije
Evropa se polako budi pred ovom prijetnjom. Glavni gradovi – koji su bili oštećeni razornim učincima prošlog sušnog ljeta u raznim sektorima uključujući poljoprivredu, energetiku i industriju – žure se oko izrade nacrta odgovora na trenutne, ali i buduće nestašice vode.
Početkom aprila Italija je objavila odluku kojom se smanjuje birokratija za vodnu infrastrukturu, uključujući postrojenja za desalinizaciju.
Španija je u januaru objavila novi paket planova upravljanja vodama.
Nova nacionalna strategija upravljanja vodama francuskog predsjednika Emanuela Makrona usmjerena je na smanjenje ukupne potrošnje vode za 10 posto do kraja decenije. Prema planu, od svakog sektora će se tražiti da izradi predloge za smanjenje korišćenja vode.
Njemačka strategija, usvojena u martu, uključuje korake za „održivu“ upotrebu vode u 10 područja do 2050. godine, kao i niz od 78 mjera koje treba sprovesti do 2030.
Ipak, kritičari tvrde da zemlje čine premalo na rješavanju lošeg upravljanja resursima, kojih još uvijek ima u izobilju širom kontinenta, pogoršavajući time učinke sve manje dostupnosti vode.
Procjenjuje se da se četvrtina evropske pitke vode gubi zbog propusnih cjevovoda.
Italijanska političarka Zelenih i bivša evroparlamentarka Eleonora Evi na Tviteru je osudila plan svoje vlade jer nije uspjela riješiti korjen krize s vodom u zemlji. Vlada bi trebalo da se fokusira na pošumljavanje i politike za zaustavljanje gubitka pitke vode uzrokovanog curenjem, poručila je.
„Očito je da je voda ograničen resurs, a mi kao društvo možda i nismo bili toliko efikasni koliko smo mogli u upravljanju ovim ograničenim resursom“, rekla je Samantha Burgess, zamjenica direktora Copernicusa, evropske službe za praćenje klime.
Ratovi za vodu
U međuvremenu, upravljanje vodom – i odlučivanje o tome ko joj može pristupiti – pretvara se u političko pitanje širom kontinenta.
Prošlog su ljeta u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Španiji i Italiji uvedena ograničenja korišćenja vode, a postavljena su pitanja o prioritetu korišćenja vode za turističku infrastrukturu, velika industrijska postrojenja i poljoprivredu.
Neke opštine već se suočavaju s novim ograničenjima, dok u drugima ona nikada nisu ni postavljena. Katalonija je nedavno uvela ograničenja, uključujući obavezno smanjenje potrošnje vode za poljoprivredu od 40 posto.
U južnoj Njemačkoj pravni sporovi oko vode su se u posljednje dvije decenije udvostručili, a u Francuskoj su napetosti između ekologa i farmera oko izgradnje rezervoara vode prošlog mjeseca izazvale nasilne sukobe.
Rezervoari bi trebalo da pomognu poljoprivrednicima da se pripreme za sušne uslove ljeti pumpajući podzemnu vodu zimi koja se zatim može koristiti za navodnjavanje ljeti, ali zelene grupe upozoravaju da bi taj sektor trebalo da smanji potrošnju vode.
Marine Tondelier, čelnica francuske stranke Zelenih, nazvala je rezervoare „nepravednima“ i opisala ih kao „prisvajanje i privatizaciju vodnih resursa nekolicine na račun većine“.
U španskoj regiji Andaluziji planovi vladajuće Narodne stranke desnog centra i krajnje desnog Voxa da povećaju sistem navodnjavanja u blizini močvara Doñana, koja je pod zaštitom UNESCO-a, izazvali su bijes među ekolozima i opozicionim strankama.
Maribel Mora iz krajnje ljevičarske stranke Podemos je ranije ovog mjeseca prosula čašu peska na parlamentarni sto premijera Andaluzije, tvrdeći da će Doñana izgledati „kao pustinja“ ako se kontroverzni zakon usvoji.
„Ljudi to osjećaju“, rekao je Hattermann. „Bitka oko distribucije već traje“.
