Vic je bajat, a glasio je ovako: „Kada DDR sa 65 godina ode u penziju, tada može na zapad“. Međutim, DDR-u je to uspjelo već nakon 40 godina. U noći, kada je donijeta odluka, kod nekih poslanika našle su se i suze u očima, opisuje Klaus Taubert, bivši dopisnik istočno-njemačke agencije ADN. Legendarno 30. zasijedanje istočnonjemačkog parlamenta ili Folkskamera (Volkskammer), na kojem je zapečaćena sudbina Njemačke Demokratske Republike, dogodila se samo dva sata poslije sjednice na kojoj su poslanici razgovarali o budućem uređenju istočno-njemačkih izbornih jedinica. Uveče, 22. avgusta premijer Lotar Demezjer zakazao je vanrednu sjednicu, što je kao premijer DDR-a imao pravo. Sjednica je počela u 21:00. Budućnost Njemačke još uvek je bila otvorena.
Hrišćansko-demokratska unija (CDU), koja je tada vodila koalicionu vladu, nalazila se u teškoj krizi. Dva dana prije toga, Socijaldemokratska partija (SPD) napustila je sa svojim ministrima i državnim sekretarima vladu. Među socijaldemokratama bilo je i onih kojima je njemačko ujedinjenje išlo prebrzo, a to su bili ministarka za socijalna pitanja Regine Hildebrant, ministar finansija Valter Romberg i ministar spoljnih poslova Markus Mekel.
Premijer Demezjer je znao: sada ili nikada. Dao je i svoju riječ kancelaru (SR Nemačke) Helmutu Kolu. Prilikom kratke posjete početkom avgusta obećao je Kolu da će utvrditi termin za pristupanje DDR-a Saveznoj Republici Njemačkoj za 14. oktobar. Zbog toga je Demezjer od poslanika tražio da se „završi igra oko termina pristupanja Njemačkoj i da se stvari razjasne“.
Duga i neizvjesna sjednica
Oko 21:00 sat, 363 poslanika DDR-a sjelo je u smeđe fotelje dvorane parlamenta kako bi odlučili kada i kako uspešno i do kraja sprovesti ujedinjenje Nemačke. U novinarskim kabinama i na tribinama, mjesta su bila puna izvještača, ali i diplomata iz cijeloga svijeta, na stolicama rezervisanim za članove vlade - upražnjena mjesta SPD-ovih ministara, a na zidu je i dalje visio simbol DDR-a (srp i šestar). Pitanje je bilo: koliko dugo?
U istoj dvorani, prije samo godinu dana, održavale su se sjednice na kojima predsjednik parlamenta prilikom glasanja nije ni podizao glavu sa papira i samo bi prozborio: „vidim da nema glasova protiv niti uzdržanih“. I sad na istom mjestu sjede poslanici, među kojima je od prošlih, odnosno prvih slobodnih izbora u martu 1990. godine ostalo tek tri odsto.
Dva prijedloga za potpuni haos
Tema rasprave bila su dva prijedloga. DSU, stranka osnovana u januaru 1990. godine koja je bila u savezu sa strankom CDU, predlagala je da se o pridruženju Saveznoj Republici Njemačkoj odluči tog istog dana, dakle 22.8.1990. Drugi prijedlog, koji su podnijeli poslanici CDU i stranke Demokratska akcija (DA) bio je da se o pridruženju koje je planirano za 14. oktobar odluči tek 3. oktobra. Nakon toga uslijedili su prijedlozi da se odluka donese 15. septembra, pa 3, 6, 8. i 14. oktobra, a jedan prijedlog je čak bio za 2. decembar.
Rasprava se otegla satima. Za govornicom se pojavio bradati muškarac, Volfgang Tirze. U amandmanu je zatražio ujedinjenje 15. septembra, ali je i to odbijeno. Zeleni su se zalagali za 3. oktobar, a PDS, nasljednica Socijalističke stranke jedinstva (SED) prihvatila je prijedlog Demezjera – 9. oktobar. Bio je to zaista potpuni haos.
Kako će završiti noć?
Novinari su svako malo zbunjivali svoje redakcije novim vijestima i datumima. Sati su prolazili, ali dogovora nije bilo. Mnogi poslanici namjeravali su da odlože donošenje odluke za poslije 7. oktobra, jer upravo tog datuma DDR bi slavila 41. rođendan. Ministar spoljnih poslova u ostavci Mekel, isticao je da sa odlukom treba pričekati završetak sastanka Konferencije o evropskoj bezbjednosti i saradnji (KEBS, kasnije OEBS), koji je bio zakazan za 1. i 2. oktobar. Na toj konferenciji trebalo je da se potvrdi suverenitet ujedinjene Njemačke.
U jedan sat posle ponoći predstavljen je prerađeni drugi prijedlog. O njegovom sadržaju dogovor su postigle stranke CDU/DA, DSU, FDP i SPD, a tekst je glasio: „Folkskamer proglašava pristupanje DDR-a prostoru na kojem važi Grundgezec (Ustav SR Njemačke) prema članu 23. Ustava sa stupanjem na snagu 3. oktobra 1990. godine“.
„Ujedinjenjem neće se riješiti problemi“
Odjednom se za riječ javio šef PDS-a Gregor Gizi, koji je izjavio da prije pristupanja Njemačkoj treba da se riješe još mnoga pitanja oko ekonomskog i socijalnog razvoja. „Samo ujedinjenje neće riješiti određene ekonomske i socijalne probleme“, rekao je Gizi. Replicirao je Tirze: „Siguran sam da ujedinjenje neće dovesti do čuda, ali će ponovo prestrojiti snage, koje će raspravljati o tim temama“. Tirze je dodao da „ne treba imati crne slutnje o tome kako se DDR predaje u ruke lopova“.
Taj prijedlog prihvatilo je 294 poslanika, a 69 je bilo protiv. Oko tri sata poslije ponoći Gregor Gizi je izjavio: „Parlament je upravo odlučio, ni manje ni više, 3. oktobra gasi se Njemačka Demokratska Republika“. Ta rečenica ugušila se u gromkom pljesku većine, dok je tek nekoliko poslanika sjedelo u tišini.
23. oktobra poslije podne, njemački kancelar Helmut Kol pročitao je pred poslanicima Bundestaga odluku Folkskamera o priključenju DDR-a Saveznoj Republici Njemačkoj.
Spiegel/DW
