Savjet JU „Ratkovićeve večeri poezije“ nije imao hrabrosti ni zrelosti da donese odluku o oduzimanju književne nagrade ratnom zločincu Radovanu Karadžiću 1993. godine, poručile su juče nevladine organizacije i građanske aktivistkinje.
Ističu da je time Crna Gora još jednom propustila šansu da, u susret 30. godišnjici genocida u Srebrenici, ispravi istorijsku sramotu i pošalje poruku da u ovoj zemlji zločinci ne mogu biti slavljeni, niti njihova imena ostati među laureatima najviših priznanja.
Saopštenje potpisuju Daliborka Uljarević (CGO), Tea Gorjanc-Prelević (HRA), Ervina Dabižinović (ANIMA), Demir Ličina Udruženje „Štrpci – Protiv zaborava“, Velija Murić (Crnogorski komitet pravnika za ljudska prava), Dina Bajramspahić i Jovana Marović.
Inicijativa je podnesena 26. juna, a rukovodstvo JU „Ratkovićeve večeri poezije“ se u odgovoru, kako ističu inicijatori, proglasilo nenadležnim u pokušaju da izbjegne odgovornost.
Direktor JU Ratkovićeve večeri poezije Kemal Musić kazao je juče Pobjedi da su održali nekoliko sjednica Savjeta tim povodom, te da je zaključeno je da JU RVP nema pravni osnom za to, jer je Ustanova formirana 2012. i potpuno je drugi pravni subjekat u odnosu na 1993. kada je dodijeljena sporna nagrada. Potvrdio je da su inicijativu NVO i gradjanskih aktivista proslijedili Ministarstvu kulture i medija i SO Bijelo Polje.
U odgovoru na inicijativu, koji potpisuju Musić i predsjednik Savjeta Ratkovićevih večeri poezije Jasmin Ćorović, a u koji je Pobjeda imala uvid, piše da je razmatrana, ali da JU „Ratkovićeve večeri poezije“ nije postojala kao samostalni pravni subjekt u trenutku kada je nagrada dodijeljena.
Navodi se da se RVP obratila Ministarstvu kulture i medija, predsjedniku opštine i predsjednici Skupštine opštine Bijelo Polje da se izjasne.
MKM ćuti, SO Bijelo Polje će razmatrati
Iz Ministarstva kulture i medija, kao po običaju, nijesu komentarisali ni ovu inicijativu.
Predsjednica Skupštine opštine Bijelo Polje Selma Omerović (Bošnjačka stranka) je, prilikom odavanja pošte žrtvama genocida u Srebrenici u tom gradu, u petak najavila da će se inicijative koje su podnijele NVO i građanski aktivisti, ali i Bošnjačka stranka naći na prvoj narednoj sjednici. Kazala je da ne sumnja da će iste biti usvojene.
„Dodjeljivanjem ove nagrade nanijeta je trajna mrlja našem gradu koji je poznat po suživotu, multikulturalnosti i harmoniji između pripadnika različitih vjera i nacija. Ova inicijativa naći će se na dnevnom redu prve naredne redovne sjednice lokalnog parlamenta, a poznavajući odbornike i sastav u ovom sazivu Skupštine, ne sumnjam da će ova inicijativa biti usvojena, jer smatram da je takva odluka najpravednija i civilizacijski ispravna za cijelo društvo“, poručila je Omerović.
Odgovor RVP
Iz RVP su, u odgovoru na inicijativu koju su podnijele NVO, podsjetili da je nagrada „Risto Ratković“ dodijeljena Radovanu Karadžiću 1993. godine za knjigu „Balkanski gost“, u okviru tadašnje JU Centar za kulturu „Vojislav Bulatović – Strunjo“ Bijelo Polje, koja je organizovala manifestaciju „Ratkovićeve večeri poezije“.
Odluku da se nagrada „Risto Ratković“ dodijeli Radovanu Karadžiću, tadašnjem ratnom komandantu bosanskih Srba, kasnije osuđenom za ratne zločine, donio je žiri u sastavu: Ranko Jovović, predsjednik žirija i članovi Želidrag Nikčević i Stevan Kordić.
Iz RVP ističu da je JU „Ratkovićeve večeri poezije“, kao samostalna ustanova, formirana tek 2012. godine i nije pravni nasljednik odluka koje je Centar za kulturu donosio ranije.
Pojašnjavaju da se koncepcijski, sadržajno i pravno JU „Ratkovićeve večeri poezije“ u potpunosti razlikuje od same manifestacije „Ratkovićeve večeri poezije“ iz kojih je nastala Javna ustanova.
„Shodno tome, JU RVP, kao ni njen Savjet i rukovodstvo, nemaju pravno ovlašćenje da retroaktivno oduzmu nagradu koju nije ni formalno uručila naša Ustanova. Međutim, Savjet i menadžment JU RVP jasno izražavaju stav da je neprihvatljivo da lice, pravosnažno osuđeno za genocid i ratne zločine, ostane nosilac književne nagrade koja se danas simbolički vezuje za našu ustanovu i grad“, piše u odgovoru inicijatorima.
Istakli su da u ovom slučaju ne govore o spornoj interpretaciji istorijskih događaja, već o osobi koja je pred međunarodnim sudom pravosnažno osuđena na doživotnu kaznu zatvora za genocid i druge teške zločine.
„Ta činjenica dodatno obavezuje našu ustanovu da jasno iskaže stav i distancu, bez prostora za relativizaciju ili neutralnost“, piše u odgovoru.
NVO i građanske aktivistkinje koje su potpisale i ovo saopštenje pozdravljaju stav RVP da je inicijativa nesporna, ali su i razočarani time što nijesu pokazali spremnost da po njoj i postupe. Ističu da argumentacija RVP da nijesu pravni nasljednici ne odgovara činjenicama, kontitunitet postoji, jer se ove godine održavaju 55. put.
Smatraju da pravni kontinuitet jasno potvrđuju i dva akta Opštine Bijelo Polje, dostupna na sajtu Opštine, koja precizno utvrđuju da je JU „Ratkovićeve večeri poezije“ pravni sljedbenik prethodne manifestacije. Pojašnjavaju da su JU „Ratkovićeve večeri poezije“ preuzele sve pravne obaveze i prava vezane za manifestaciju, uključujući i kontinuitet dodjele nagrada, pa su time i jedini relevantni subjekt za donošenje odluke o eventualnom oduzimanju nagrade.
Odnos Crne Gore
Dok se čekaju nadležni da odrede ko je pravni nasljednik nekadašnjih „Ratkovićevih večeri poezije“, obilježeno je i 30 godina od genocida u Srebrenici, za što je Radovan Karadžić direktno odgovoran, kao predsjednik i vrhovni komandant Vojske Republike Srpske.
Samo nekoliko mjeseci nakon što se dogodio stravični ratni zločin u Štrpcima, kada je iz voza Beograd - Bar odvedeno i ubijeno 20 ljudi, Crna Gora je Karadžiću uručila značajno pjesničko priznanje. U tom vozu su, ako je to Crnoj Gori bilo važno, bili i njeni državljani, koji nijesu bili srpske nacionalnosti. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina. Većina ubijenih bili su iz Prijepolja, Bijelog Polja, Beograda i Podgorice. Ubili su ih pripadnici Vojske Republike Srpske i paravojne jedinice „Osvetnici“, predvođeni Milanom Lukićem i Nebojšom Ranisavljevićem. Godinu ranije, iz Herceg Novog su Karadžiću i Mladiću isporučene u smrt izbjeglice koje su spas od rata potražile u Crnoj Gori.
Ove književne nagrade, zbog toga što je njen laureat bio Radovan Karadžić, odrekli su se raniji dobitnici Jevrem Brković i Sreten Perović, a iz istog razloga 2008. godine odbio je da primi i Marko Vešović.
Vešović je tada u intervjuu za Slobodnu Evropu kazao da nagrada nikada nije oduzeta Radovanu Karadžiću koji je, kako kaže, u pauzi ubijanja Muslimana u Bosni došao da je primi. Vešović je odbijanjem pokazao i prezir prema crnogorskoj vlasti zbog ćutanja o ratnim zločinima.
„Iz nagrade „Risto Ratković“ nije istjeran đavo zvani Dragan Hromi Dabić. O čemu se radi? Dali su nagradu koljaču koji je prekinuo ubijanje Muslimana i sa jednom divizijom, eskadronom oklopnih transportera, otišao da primi u Domu kulture u Bijelom Polju, opkoljenom Domu kulture i dali mu nagradu i poslije toga nikom ništa. Ja ne pristajem na to „nikom ništa“. U Crnoj Gori se ćuti već od svršetka rata do danas o onom što su radili u ratu onim sramotama koje su radili u ratu, pa i o sramoti koja se zove dodjela nagrade Radovanu Karadžiću. Moje odbijanje nagrade, pored ostalog, jeste i kako sam rekao izraz prijezira prema Crnoj Gori koja svoju samobitnost gradi na zaboravu“, kazao je tada Vešović.
Na pitanje da li misli da će odbijanje ove nagrade eventualno uticati na to da se nagrada oduzme Karadžiću, odgovorio je da neće.
„Da li je Crna Gora od 1995. do danas osudila ijednoga ratnoga zločinca, nije. Srbija ima Sud za ratne zločine i znamo da ih je osudila. Ja ne bih mogao navesti koliko i što, ali osudila je za ratne zločine. Dakle, dogovoreno je da se o tom ćuti. A zato što su na vlasti oni koji su bili glavne vođe, koji su bili u prvim redovima za sve što su radili Crnogorci“, poručio je tada Vešović.
NVO, koje su podnijele inicijativu, podsjetile su da je Želidrag Nikčević, član žirija koji je 1993. godine dodijelio nagradu Karadžiću, sada savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, te da je bio i član žirija za dodjelu ovogodišnje Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja.
„To je, nažalost, i simbolična potvrda da su podržavaoci ratnohušačke politike ponovo na mjestima odlučivanja i oblikovanja vrijednosti ovog društva. Zbog toga je neophodno pokazati da postoji i Crna Gora koja se s tim ne miri“, poručile su NVO i građanske aktivistkinje.
Podsjetili su da praksa povlačenja nagrada kontroverznim ličnostima postoji u svijetu.
„Na primjer, njemački pjesnik i dramaturg Hans Jost, blizak saradnik nacista, ostao je, nakon suđenja, bez svih književnih nagrada stečenih za vrijeme nacističkog režima. Primjeri postoje i u 21. vijeku - Nacionalna jevrejska nagrada za knjigu oduzeta je 2019. godine Hešu Kestinu zbog islamofobnih komentara“, ističu potpisnici inicijative.
BS da iskoristi autoritet
Bošnjačka stranka je sličnu inicijativu podnijela dan nakon što su to učinile NVO i građanski aktivisti. Ova stranka je, zajedno sa DPS-om, na vlasti u Bijelom Polju.
„I ovom prilikom ističemo da je za rješavanje ovog pitanja nadležna isključivo JU „Ratkovićeve večeri poezije“. Stoga, pozivamo BS da politički autoritet i uticaj koji nesumnjivo ima iskoristi tamo gdje se ovo pitanje zaista može riješiti - unutar nadležne institucije - umjesto da doprinosi gubljenju vremena na pravno neutemeljene procedure. To bi bio pokazatelj integriteta i dosljednosti BS, posebno u situaciji kada na državnom nivou vlast dijele sa partijama čiji funkcioneri negiraju genocid u Srebrenici i koje Karadžića ne vide kao ratnog zločinca, već kao heroja“, poručili su potpisnici.
Podsjetili su da obavljanje javne funkcije nije samo privilegija, već i obaveza da se donose teške, ali ispravne odluke.
Ova inicijativa koju su podnijele NVO i BS nije prvi zahtjev za oduzimanje nagrade. Grupa građana iz Bijelog Polja pokrenula je 2016. godine online peticiju.
„Na osnovu člana 57 Ustava Crne Gore, u ime velikog broja građana Bijelog Polja, Crne Gore i regiona javno protestujem zbog toga što još nije pokrenut postupak oduzimanja književne nagrade „Risto Ratković“ koja je 1993. godine dodijeljena ratnom zločincu Radovanu Karadžiću“, navodi se u pismu koje je tadašnjem predsjedniku SO Bijelo Polje Aleksandru Žuriću, u ime potpisnika peticije, uputio Ibrahim Čikić.
Žurić je tada medijima kazao da u nadležnosti predsjednika opštine ne spada „niti dodjeljivanje, niti oduzimanje književne nagrade 'Risto Ratković'“, ali da će razmotriti inicijativu.
