Pokušaj političkog profitiranja na talasima litija i crkvenih protesta, ironijom sudbine, vratio se kao bumerang upravo onim političkim subjektima, koji su gajili nadu da će na taj način prekinuti svoj višedecenijski gubitnički status.
“Apostolska” vlada, u kojoj nema predstavnika nacionalnih manjima ali ni Crnogoraca, u kojoj je zastupljena samo jedna konfesija - srpsko-pravoslavna, u kojoj je krštenica važniji dokument od lične karte i pasoša, biće svojevrstan eksperiment koji svakako neće dugo trajati. I to ne samo zato što se postavlja pitanje legitimiteta ovih ljudi, njihovog iskustva i kompetencija, već zato što je Crna Gora građanska a ne teokratska, multinacionalna a ne samo srpska, multikonfesionalna a ne isključivo pravoslavna država. To su vrijednosti koje su ugrađene u temelje Crne Gore, i svako ko to ne vidi, već političko pravoslavlje, klerikalizam i velikosrpstvona silu nameće kao ideologiju, ili ne poznaje Crnu Goru ili je politički slijepac i amater.
