Gorda si. Lijepa si. Trn si u oku. Ne možeš u svačije srce stati. Mane ti traže. Ne vole te. Glođu te kao kost. Prćija si. Ali zato oni koji te vole, vole te kao oči svoje...
Ovako počinje objava o Crnoj Gori, čiji je autor Danka Čogurić, profesorica crnogorskog jezika i književnosti u OŠ „Mahmut Lekić“ u Tuzima. Nastala je u noći između 2. i 3. aprila kada su svaki Crnogorac i svaka Crnogorka imali samo jednu riječ pred svojim srcima i karakterima – briga. Briga i zebnja. A svaka crnogorska briga i zebnja, završavaju crnogorskom odlučnošću – ne damo sebe, ne damo porodice, ne damo istoriju, ne damo Crnu Goru...
Profesorica Danka Čogurić priča kako je objava bila gola emocija i prolivena žuč u roku od tri minuta. Postavila je na svojoj FB stranici i nije ni slutila da će se tako brzo prenijeti društvenim mrežama i Vajber grupama. Nema nikoga ko je nije proslijedio, ko nije podijelio moć tih riječi… Imaš ti šćeri i sinova. I nijesi za svakoga..
„Za njih si topla, mila, najljepša. Svaku ti stopu vole. Vjetar, snijeg, kišu, sunce, nebo. Oni te ne skubu. Ne iskaču iza žbunja, iza trnja. Ne čekaju priliku da likuju. Njima si sve. Radost, strepnja, tuga... kad si na koljenima bodre te i kažu „izdrži Mala“. Vjeruju ti. Navikli na tvoju snagu. Crpiš je odnekud. Iz svih gora, iz plavetnoga mora...
Laka ti noć, mučenice. Imaš ti šćeri i sinova. I nijesi za svakoga...“
Nedavno je stigla je još jedna potvrda kako se širila Dankina objava o Crnoj Gori. Jerku Santiniju, nekadašnjem aktivnom društveno-sportskom radniku u Tivtu, treneru NK Arsenal, koji već decenijama živi u Zagrebu, prijatelji iz Crne Gore su čestitali Uskrs. On im je odgovorio tako što je poslao Dankine riječi o Crnoj Gori...
Profesorica Čogurić se prijatno iznenadila kada smo joj ispričali ovaj detalj. Nije mogla ni da nasluti da će toliko ljudi pročitati njenu „golu emociju i prolivenu žuč“ posvećenu bolu ali i još većoj nadi crnogorskoj. Da će pročitati i da će podijeliti...
"Prirodno je da ono što volite, štitite, branite i odbranite. Tako je valjda i sa domovinom. Da je odbranite znanjem, ljepotom, čašću, obrazovanjem. Nije sramota osjetiti se nemoćno, na koljenima ali kada ustanete da shvatite da muka prerasta u novu snagu. Tu nema kalkulacija, vodi vas emocija i potreba da ostanete u prvoj liniji odbrane u domenu svojih moći", priča profesorica Čogurić.
Ona kaže da su njene riječi pobuna protiva podaništva, protiv negiranja jer vi ne možete biti ništa drugo i ništa treće. Iz interesa se ne barata identitetom...
"To nas je koštalo svih ovih godina. Ugađanje, koketiranje, zanemarivanje sopstvenih interesa. Treba osnažiti crnogorsko biće jer valjda na to imamo pravo u svojoj državi. Treba li da nas je strah i sram što smo Crnogorci i Crnogorke u svojoj državi. Da nas je strah onoga što jesmo. Naravno da ne. Domovina je čudo. To je osjećaj pripadništva, zajedništva, ljubavi, sloge, snage. Ako joj dobro mislite bićete najbolji što možete – ljekar, novinar, profesor, pekar, turistički poslenik, političar, sportista, pravnik, istoričar. Nećete je svjesnim i nesvjesnim činjenjem urušavati svaki dan. Bićete svakodnevno njen ambasador...", kazala je ona.
Za profesoricu Čogurić je ključ u obrazovanju, u odsustvu straha da svoje odbranite istorijskim podatkom, knjigom, bibliotekom....
"Ne dozvolite da vam drugi pričaju o sopstvenoj zemlji. Ili još gore – pitaju vas a vi ništa ne znate o njoj. A moglo bi se o Crnoj Gori pričati i pisati nadugo i naširoko, kao što su mnogi činili. Nas na to obavezuju zidine Obodske štamparije. Crna Gora nije za one koji od nje isključivo korist očekuju a onda se nakon izgubljenih bitaka i minulog vremena, svi sakriju iza jednog čovjeka. Đe ste bili ranije? Što ne rekoste – ne? Jedan čovjek može mnogo dobroga i lošega da uradi ali ne može sve sam. Da ste joj dobro željeli, Crnoj Gori ste ranije mogli pomoći. Alibiji su slabi i zadocnjeli. O „sprženoj zemlji“ govore oni koji su se dobro okoristili. U svakom smislu smo mi daleko od spržene zemlje. Mi neki nemamo ni druge himne, ni druge narodne nošnje, ni druge zastave, ni druge reprezentacije.
Niti želimo da imamo. Zato... najljepša zemljo, mirno spavaj. Tvoji smo, naša si", poručila je Danka Čogurić, profesorica crnogorskog jezika i književnosti.
