Ne postoji jedno rješenje za sve države svijeta ili jedna mjera koja bi mogla suzbiti širenje korona virusa, već je potrebna kombinacija više njih. One mogu biti jednako efikasne kao i drastična nacionalna blokada, što je iznenađenje, jer se vjerovalo da je najbolja krajnja mjera – lokdoun.
To je, pored ostalog, pokazalo istraživanje jednog naučnog tima- Complexity Science Hub Beča, čiji dio je i mlada naučnica iz Crne Gore Elma Hot-Dervić. Ona je doktorantkinja na Medicinskom fakultetu u glavnom gradu Austrije, a bavi se istraživanjem koje se bazira na medicinskim podacima – kako se bolesti razvijaju...
PROFESORI POMAŽU VLADI
U projektima koji se bave analizom korona virusa dio je medicinskog tima, a njene kolege bavile su se, mimo toga, i raznim drugim temama, pa je neko analizirao oporavak ekonomije, snabdijevanjem hranom, osjećanjima na društvenim mrežama, borbom s pandemijom u staračkim domovima…
Došli su, kaže Hot-Dervić, do sjajnih rezultata.
- Vrlo sam ponosna što sam dio ovog tima. Svi su bez razmišljanja stavili svoje projekte na pauzu i posvetili se novim izazovima koje je ova pandemija donijela – kaže ona.
Angažman Hot-Dervić uslijedio je kada je počeo prvi talas korona virusa u Austriji, u martu. Profesori su ih, priča ona, pitali da li žele da im pomognu u borbi protiv ove pandemije.
- Interesantno je bilo da su svi naši profesori bili dio naučnog tima koji je pomagao Vladi Austije od samog početka ove krize. Profesori su od samog početka dio tijela koja pomažu donosiocima odluka – ističe ona.
Prvi koraci koje su, u sklopu projekta, preuzeli bili su vezani za podatke koje su već imali. Procjenjivali su procenat ugroženog stanovništva (stariji građane, ljudi sa hroničnim oboljenjima…) u svakom okrugu u Austriji, a u većim gradovima ove procjene radili su na nivou komšiluka.
Zatim su procjenjivali stabilnost zdravstvenog sistema, kako primarne zaštite, tako i bolnica i intenzivnih njega. Ovo su, kaže Hot-Dervić, stvari koje su lako i brzo odradili jer su bile samo nastavak projekata koji su već godinama u nazad razvijani, a finansirani su javnim novcem.
- Naročito mi se dopalo objašnjenje jednog od profesora koji je pojasnio javnosti da rezultati nijesu došli nakon 2-3 nedjelje. Baš suprotno, to su rezultati projekata u koje je država ulagala godinama. Samo su sada prilagođenih ovoj krizi – objašnjava ona.
REZULTATI U BAZI SZO
Naučni rad na koji je vrlo ponosna je baza nefarmaceutskih mjera koju su skupljali sa volonterima. Analizirali su, između ostalog, strategije država za borbu protiv korona virusa, a njihova baza je postala dio baze podataka Svjetske zdravstvene organizacije.
- Sljedeći korak je, naravno, bilo pitanje svih pitanja 2020. godine: koje mjere stvarno rade – kaže ona.
U timu koji je spremao odgovor na to pitanje bila je najmlađa članica. Tu su bili naučnici iz Austrije, Italije i Francuske - Nils Haug, Lukas Gejrhofer, Alesandro Londei, Ameli Dazvars-Lariv, Vitorio Loreto, Beata Pinua, Stefan Tarner i Peter Klimek. Nakon višemjesečnog istraživanja objavili su naučni rad u časopisu Nature Human Behavior, koji je preuzet sa veb stranice više od 140.000 puta, što je veliki uspjeh.
Ova ekipa došla je do saznanja da su ključne mjere koje se smatraju dobrim one kojima se predviđaju okupljanja manjih grupa, zatvaranje škola…
- U suštini, to su sve mjere kojima se smanjuje kontakt kao što su zabrana kretanje, policijski sat, sakupljanja od 50 ili manje osoba, obavezan rad od kuće, zatvaranje obrazovnih institucija. Tu su i pojedinačna ograničenja u kretanju, poput zabrane okupljanja ili organizovanja događaja koji nijesu od velike važnosti – ističe Hot-Dervić.
Ponosna je što je ovaj rad zainteresovao i nenaučnu javnost.
- Raduje me što ljudi u teškim momentima, ipak, vjeruju nauci i struci. Kako kažu naši ljudi - ,,Na muci se poznaju junaci“. Sada cijeli svijet čeka od naučnika odgovor, od naučnika vakcinu, od naučnika rješenje – rekla je ona.
BEZ SARADNJE SA CRNOM GOROM
Zanimljivo je da je sa profesorima ETF-a i prijateljima željela volonterski da pomogne Crnoj Gori u borbi protiv korona virusa, ali kaže da i pored dobre volje i ljudi iz institucija, to je bilo neizvodljivo.
- Zahvaljujem se svim ljudima iz institucija koji su na naše mejlove odgovarali, borili se da dobijemo podatke, pokušavali da povežu institucije da bismo dobili neophodne podatke... Postojala je velika želja svih u tom nizu da doprinesu, ali jednostavno ne postoji sistem. Ne postoje spremne baze podataka, ne postoje centralizovani sistemi... Nadam se da ćemo naučiti nešto iz ove krize i da će naša država uraditi nešto po tom pitanju kako bismo spremniji dočekali nove izazove. Ulaganje u pravu nauku se isplati, vidite iz ovih primjera u Austriji – poručila je ona.
Ističe da kada je kriza počela, već godinu je radila na podacima iz svih bolnica u Austriji. Imala je pristup svakoj dijagnozi, iz svake bolnice u Austirji od 1997. godine.
- Za nas nije bilo teško da u par dana odradimo procjene rizičnih grupa. Ovo je samo jedan primjer u stotine drugih sličnih primjera u Austriji. Ovdje dakle postoji sistem, digitalizacija postoji, nije samo riječ koja dobro zvuči u govorima o 21 vijeku – istakla je ona.
