Pljevaljski narko-bos je samo njihov serviser, pa je moguće da bude i likvidiran zbog svega što zna, tvrdi izvor našeg lista blizak istrazi. To je u razgovoru za „Alo!“ potvrdio i Marko Nicović, član borda direktora međunarodne policijske asocijacije za droge, koji navodi da je vrlo moguće da šefovi uklone Šarića, pošto im kao „živi jezik“ ne odgovara u daljem poslovanju.
- Mnogi bi željeli da ga više vide mrtvog jer bi u slučaju njegovog hapšenja mnogo toga moglo izaći na vidjelo. On je imao ljude u svim strukturama, a novcem od droge finansirao je političare, razne stranke, ljude u policiji... Da mu neko od njih od 2004. godine, otkad je počeo šverc droge, nije odgovarao, odavno bi bio ubijen. Ali vidite, nije niko. Osim toga, ko je Šarića u posljednjih godinu dana vidio, pogotovo u posljednje vrijeme? Plasiraju se određene informacije da je viđen negdje, ali mu je svaki trag nestao od raspisivanja potjernice - kaže Nicović, koji smatra da će se Šariću teško ući u trag poslije godinu dana skrivanja.
Nicović naglašava da su srpski i crnogorski mafijaši tek druga ili treća linija u švercu kokaina, u kojem opslužuju veće narko-kartele. On objašnjava da za šverc kokaina prekookeanskim brodovima treba imati velik sistem, što Šarić nije imao, pa je zato radio za Ruse i Italijane.
Zarada od droge 1,5 milijardi eura : Procjenjuje se da je za samo poslednje tri godine djelovanja na tržištu narkoticima sjeverne Italije, koliko je Šarićeva grupa bila pod istragom, od prodaje kokaina zarađeno 1,5 milijardi eura! Ta svota je vjerovatno i mnogo veća zato što je kao reper korišćena procjena italijanske policije da su Šarićevi saradnici prodavali mjesečno najmanje tonu kokaina po cijeni od 42.000 eura po kilogramu, što je srednja vrijednost cijena po kojima je prodavan kokain u Italiji.
Od te sume, po riječima Nicovića, Šarić je u proteklih šest godina od svojih „poslodavaca“ dobio od 40 do 50 miliona eura. Nakon skoro tri godine istrage i stotinak uhapšenih, direkcija za borbu protiv narkotika i mafije u Milanu razbila je organizovanu kriminalnu grupu koja se sastojala od nekoliko ćelija koje su bile tako organizovane da djeluju u punom krugu. Njihovo djelovanje je bilo tako zamišljeno da su sve ćelilje imale direktan kontakt s krijumčarima u Južnoj Americi, pripadnici ovih ćelije su i švercovali kokain na brodovima do luka u Mediteranu, a poslije toga i do stanova u kojima je droga skladištena. Oni su bili zaduženi i za organizovanje bezbjednih stanova u italijanskim gradovima, gdje su se sastajali i koji su služili kao tačke za podršku, distribuciju, transport droge u gradove preko kurira koji su nosili drogu u torbama na velikim skuterima.
