Vrhunac epidemije u toj državi dogodio se u avgustu, kada su bilježili i do 23 hiljade slučajeva dnevno. Danas ih je uglavnom između 100 i 200, a broj smrtnih slučajeva najčešće je jednocifren.
Iako mnogi naglo slabljenje epidemije pripisuju visokoj stopi vakcinacije i strogom pridržavanju mjera, neki istraživači napominju kako države sa sličnom stopom imunizovanog stanovništva nemaju takav pad brojki. Naprotiv.
Ituro Inue iz Nacionalnog instituta za genetiku smatra kako je delta soj u Japanu uspio iskorijeniti druge varijante koronavirusa, a da je naposljetku i sam gotovo nestao. Upravo Inue sa kolegama već neko vrijeme istražuje mutacije virusa, a prije svega kako na njih utiče protein nsp14, koji je ključan za njihovu reprodukciju.
“Delta varijanta je u Japanu bila veoma prenosiva i uspješno je izbjegavala druge sojeve. No, kako su se mutacije gomilale, vjerujemo da je upravo delta postala ‘neispravna’ i da nije uspjela napraviti kopije same sebe”, istakao je Inue.
Uprkos tome, ima i naučnika koji smatraju kako ta teorija može biti tačna, no – kako dodaju – i ne mora. Ipak, ni njima nije jasno kako je Japan imao ovako srećan razvoj događaja sa petim talasom, posebno jer se ništa slično nije dogodilo u drugim istočnoazijskim državama, poput Južne Koreje, gdje je stanovništvo genetski blisko japanskom.
