Borila se za koncept koji je poznavala i priznavala – pravično, građansko društvo.
Mirjana Popović-Radović, rođena Beograđanka i privržena prijateljica Crne Gore, pisala je do posljednjeg časa. Četiri dana prije smrti, za tekst na temu – kultura sjećanja. Rekla je: ,,To je važna tema, pokušaću da se koncentrišem i napravim nešto dobro“.
I napravila je. Evo ga u ovom broju.
To je bio njen način da se bori za herojsku i čojsku Crnu Goru. I posljednjih dana života zapisivala je u bilježnicu svoje viđenje dešavanja...
A vidjela je Mirjana u Crnoj Gori ono najbolje, pozivala se na primjere velikog Ivana Crnojevića, Svetog Petra Cetinjskog, Petra II Petrovića, Marka Miljanova… Nadala se jačanju crnogorskih institucija i izgradnji sekularne, pravne i pravedne države. Pisala je o crnogorskoj istoriji, ljepoti prožimanja različitih kultura, savršenim pejzažima, ali i upozoravala na hegemonističke pretenzije Srbije i moć propagande i manipulacije.
,,Status kolonije i bijedne provincije, zabite, opustošene i zapuštene gubernije Crna Gora je dobila zahvaljujući Srbiji, njenom projektu širenja na susjedstvo, ispunjenja kosovskog zavjeta i bombastične aktuelizacije Dušanovog carstva nakon Prvog svjetskog rata“ – pisala je.
Naša draga Mirjana je posljednje tekstove slala iz bolesničke postelje. Slala je i idilične slike ulice prekrivene snijegom koju je gledala sa prozora bolesničke sobe i male stikere djeteline sa četiri lista.
Bila je žena velike snage, i nade. I nježne spoljašnjosti, gospodskog držanja, uzvišenog intelekta, ponositog stava, etičkog djelanja i promišljanja. Bila je jedna od najvećih borkinja za Crnu Goru, iako nije bila Crnogorka…
Završila je Mirjana svoj posljednji tekst „Moj memento mori“, javila se porukom. Onda je odložila telefon.
Sljedećeg dana, otišla je. Čula sam da je i u smrti uzvišena, lijepa i svoja...
Moja draga prijateljica otišla je nečujno, iza sebe ostavila bogato nasljeđe, pored ostalog i primjer bezinteresne ljubavi prema Crnoj Gori. U amanet je ostavila Crnogorcima i Crnogorkama da ne odustanu od borbe za svoju državu.
Govorila je: ,,Vjerujem u Crnu Goru i u njen preporod, zato što vjerujem u crnogorski sistem vrijednosti koji je prije svega zasnovan na moralu i razumu“.
Mirjana, ostvarena kroz mišljenje i jezik, ne može pasti u zaborav, a prijateljima će zauvijek biti neprebol. Pobjeda će njene objedinjene kolumne štampati u knjizi ,,Misliti na crnogorskom“.
Naša saradnica je radni vijek provela u Nacionalnoj biblioteci Srbije. Proučavala je srpsku kratku mitsku priču, što je bila tema njene doktorske disertacije. Autorka je petnaestak knjiga i oko 200 književno-teorijskih eseja.
