„Strategija treba da definiše potrebe turističkih radnika na strani ugotiteljstva i poljoprivrednih proizvođača na strani proizvodnih kapaciteta", kazala je predsjednik nevladine organizacije (NVO) Turistički forum, Silvana Đurašević.
Ona smatra da bi država trebalo da pokrene stimulativne mehanizme koji bi omogućili veću orijentaciju domaće proizvodnje za potrebe turizma.
Turizam je, prema riječima Đurašević, veliko izvozno tržište za domaće proizvode, koje u Crnoj Gori nažalost, još nije dovoljno valorizovano.
„Podaci pokazuju da značajan dio roba koje služe za zadovoljenje potreba turističke potrošnje Crna Gora uvozi, što utiče na smanjenje ukupnih efekata turizma. U posljednjih deset godina uvoz robe je povećan sa 726 miliona eura u 2001. na 1,67 milijardu eura u 2010“, saopštila je Đurašević.
Ona je navela da korišćenje proizvoda u ugostiteljstvu ima daleko veće efekte za ekonomiju Crne Gore od njihovog uvoza. Njihovom „ugradnjom“ u tirustičku uslugu se, tvrdi Đurašević, postiže znatno viša cijena nego u klasičnom izvozu, jer se ne plaćaju bankarske provizije i nema carinskih i drugih izvoznih barijera.
Pomoćnik ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja, Branko Bulatović, smatra da strategija nije najveći problem, već nepostojanje jasne vizije.
„Strategija važi od 2007. do ove godine, što znači da smo u obavezi da napravimo novu. Ipak, ne mislim da je problem to što nemamo strategiju, već što nemamo jasnu viziju gdje želimo da budemo za pet ili deset godina“, kazao je Bulatović.
Problem je, prema njegovim riječima, i to što ne postoji društveni konsenzus, kada je u pitanju oblast turizma. Bulatović je podsjetio i da poljoprivreda učestvuje sa 13,5 odsto u ukupnoj privredi Crne Gore.
„Ipak, zabrinjavaju podaci u vezi sa izvozom i uvozom, iako postoji i nevidljivi izvoz, odnosno plasiranje proizvoda kroz turističku potrošnju“, kazao je Bulatović.
Potpredsjenik Unije poslodavaca (UPCG), Željko Vidaković, saopštio je da je problem plasmana proizvoda jako važan, ali da toga mnogi, pa ni poljoprivredni proizvođači nijesu svjesni.
„Država kroz agrobudžet ulaže jedan odsto svog budžeta. Okolne države su pimjer da u Crnoj Gori griješimo što tako malo ulažemo“, rekao je Vidaković.
On je naveo primjer Makoedonije, koja je 2006. godine izdvajala pet miliona eura za privredu, dok je danas to iznos od 120 miliona eura. Posljedica toga je i rast izvoza sa nekadašnjih 220 miliona eura na 560 miliona eura.
„Potrebno je riješiti plasman nekih proizvoda koji su najosjetljiviji. U narednih godinu ili dvije možemo da snabdijevamo hotele i markete našim povrćem i voćem, a u ekonomskoj krizi imamo šansu da iz industirje koja je u kolapsu otvorimo nova radna mjesta u poljoprivredi“, kazao je Vidaković.
On je dodao i da ne postoji strategija razvoja, u kojoj mora biti dato rješenje u vezi sa plasmanom voća i povrća, i načina na koji bi se dopremili na tržište i u hotele.
Predstavnik NVO Turistički forum, Vesna Maraš, navela je da Crna Gora ima idealne uslove za razvoj vinogradarstva, jer posjeduje dugu kulturu razvoja vinove loze.
„Potrebno je bolje valorizovati ove vrijednosti koje turistička privreda može iskoristiti“, smatra Maraš.
Ona je kazala da su visoko razvijene zemlje, poput Italije, Francuske i Španije, prepoznale značaj vinogradarskog turizma.
„One su u turističku ponudu uvele mogućnost obilaska vinograda, kada se za berbe angažuju poznati ljudi, a podrumi se transformišu u motele ili hotele“, rekla je Maraš.
Ona smatra i da je neophodno zajednički doprinijeti boljoj valorizaciji vina, što se može naučiti od razvijenih zemalja.
