Neokolonijalni napor je isti u svakom kutku zemaljskog šara. Koristi ista oruđa, manipuliše istim emocijama i negira legitimitet svakoj formi različitosti, koja se vidi kao štatni elemenat u uniformnom modelu kolonijalne dominacije.
U odnosu prema Kanadi i u procesu započinjanja američkog neokolonijalnog trgovinskog pritiska na ovu zemlju, administracija u Vašingtonu nastavlja da usvaja i koristi militaristički narativ, metode, prijetnje i zahtjeve koje upotrebljava Rusija prema Ukrajini.
Naš hegemoni sjeverni susjed već više decenija takođe vodi ekonomski rat protiv Crne Gore, a međudržavne odnose vidi gotovo isključivo u militarističkom diskursu
Integralni dio američke politike, u naporu da se uspostavi ekonomska kontrola nad Kanadom, čine najsvježije besmislene tvrdnje da ona “nije prava država”, te da se radi o “trgovinskom ratu” između ove dvije zemlje.
Između ostalih stvari, Kanada počiva na dvojezičnosti (engleski i francuski jezici kao zvanični) i ravnopravnoj upotrebi ova dva jezika.
Najnoviji zahtjev vašingtonske administracije se fokusira i na lingvističku sferu, ali i na pravno regulisani lingvistički, kulturni indruštveni sustav Kanade.
U najnovijim propalim “pregovorima” oko međudržavne trgovine, Trampova administracija traži da se, između ostalog, francuski jezik kao jedan od jezika Kanade na kojima se obilježava sva uvozna roba iz SAD, isključi iz zvanične trgovinske komunikacije i da se artikli obilježavaju samo na engleskom jeziku. Jednostavno rečeno, američka administracija insistira da se eliminiše dvojezično obilježavanje proizvoda. To je u suprotnosti s kanadskim zakonima.
Osim toga, za multijezičko društvo koje svoje bitisanje bazira na multikulturalizmu i uvažavanju različitosti, ovo je mnogo više od trgovinskog pitanja. Ovo je pitanje očuvanja kanadskog identiteta.
Iako savremena američka politika prema Kanadi, koju ovaploćuje administracija Donalda Trampa, nama može zvučati radikalna, nova i nepoznata, činjenica je da ona predstavlja dobro znanu matricu neokolonijalnog odnosa koji Srbija praktikuje prema Crnoj Gori već dugi niz decenija.
U našem slučaju, srpske političke i ekonomske elite u kontinuitetu tvrde da je država Crna Gora vještačka tvorevina i proizvod ideološke uskogrudosti vojnih pobjednika u Drugom svjetskom ratu.
Negiranje jezičke posebnosti Crne Gore je kičmeni stub neokolonijalnog odnosa Srbije prema Crnoj Gori.
Kontinuirani napori zvaničnog Beograda (političkog, kulturnog i obrazovnog) na rekompoziciji okvira koji uređuju pitanje jezika, identiteta i prava na posebnost, kao i nezavisnost i suverenost Crne Gore su preuzeti iz vojno-političkog priručnika koji su “u četiri ruke” davno napisali pisali Moskva i Vašington.
Ovaj osvajački priručnik je, pored ostalog, temelj političke srodnosti između sadašnjih vlasti u Beogradu,Podgorici, Vašingtonu i Moskvi.
Naš hegemoni sjeverni susjed već više decenija takođe vodi ekonomski rat protiv Crne Gore, a međudržavne odnose vidi gotovo isključivo u militarističkom diskursu.
Imajući na umu sve rečeno, jasno je da skoro da ne postoji razlika između ruskog odnosa prema Ukrajini, američkog prema Kanadi, i odnosa srpskih elita prema Crnoj Gori.
