Kod spomenika Svetozaru Miletiću ostavljaju cvijeće, vijence, plišane igračke...
Okupili su se ljudi svih generacija, od roditelja sa bebama, preko školaraca, do najstarijih sugrađana. Svi odmahuju glavom u nevjerici i još ne mogu da se pomire sa činjenicom da više nema jednog od najpoznatijih Novosađana.
Jedna djevojka je kroz suze paleći svijeću izgovorila stih "Nošen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan. Zašto, ko da zna, al' to sam jutro dočekao umoran. K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim, i video svet sakriven iza zlatnih oblaka".
- Oduvijek mi je bila tužna ova pjesma, ali je nisam shvatala. Tek sada znam koliko su te riječi ostavile traga u meni jer je evo sa tobom umro i dio moje mladosti - dodala je ona.
Potom su okupljeni tiho otpjevali pjesmu Đorđa Balaševića "Slovenska", "D mol", "Na bogojavljensku noć".
