Holandska vlada 16. aprila 2002. godine podnijela je ostavku zbog genocida u Srebrenici, sedam godina nakon ovog užasnog zločina, a pošto je zvanični izvještaj pokazao da i ova zemlja snosi odgovornost za sistematsko ubijanje više od 8.000 Bošnjaka. Vlada Crne Gore, 19 godina kasnije i 26 godina od genocida stala je u odbranu svog ministra Vladimira Leposavića koji je 26. marta u parlamentu negirao genocid u Srebrenici i doveo u pitanje sudske odluke.
Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić saopštio je u Skupštini Crne Gore, odgovarajući na poslanička pitanja, da će biti spreman da prizna da se u Srebrenici dogodio genocid „kada se to nedvosmisleno utvrdi“?!
OBRAZ DRŽAVE
Vlada Zdravka Krivokapića reagovala je tek tri dana kasnije i to pošto su se morali oglasiti jer su sve relevantne međunarodne adrese – od Vašingtona do Londona i Brisela zatražile da crnogorska izvršna vlast nedvosmisleno saopšti da se u Srebrenici dogodio genocid. Umjesto toga, u zvaničnom saopštenju Vlada je relativizovala genocid, uz poruku da ne može „jedne narode da proglašava genocidnim, a druge svetim“, jer je to „suprotno načelu da je svaki zločin pojedinačan“... Naravno da nije bilo ni pomena o mogućnosti smjene Leposavića.
- Dok mi razgovaramo Kanada upravo obilježava april kao mjesec sjećanja, osude i prevencije genocida u Srebrenici. Dakle, ovo nije pojedinačno pitanje ministra sa pogledom SS oficira ili nakaradnog moralnog gimnasticiranja Zdravka Krivokapića, Dritana (Abazovića) i „dritanovaca“, već pitanje suočavanja sa prošlošću i civilizacijsko pitanje – ističe za Pobjedu novinar i pisac, direktor Centra za istraživačko novinarstvo „Dokument Podgorica“ Šeki Radončić.
Naglašava da je ovo, prije svega, pitanje obraza države Crne Gore.
- Ovo se mora urediti sistemski. Stoga, treba hitno u crnogorskom parlamentu, ako ima opozicije, predložiti usvajanje zakona o negiranju i poricanju genocida u Srebrenici ili bilo gdje drugo – kategoričan je on.
Za bosansko-hercegovačkog publicistu i novinara Dragana Bursaća nije nikakvo iznenađenje što Krivokapićeva Vlada nije osudila Leposavićeve komentare genocida u Srebrenici.
- Pravo je pitanje, koji bi to apostolski ministar ili savjetnik prvo priznao genocid, a onda još više javno osudio sramnu izjavu ministra Leposavića. Priznanje genocida, od strane srpskih predstavnika u crnogroskoj Vladi, činilo bi na simboličan način izdaju dogmi „srpskog sveta“ u kojima genocid ili ne postoji, ili se nije desio ili je strašni zločin… Nikad genocid. A ta vlada, kao produžena ruka velikosrpske politike u Crnoj Gori, neće zvanično osuditi ni Leposavića, niti kako stvari stoje priznati genocid – naglašava Bursać.
Krivokapićevu Vladu podržao je i Građanski pokret Ura, čiji je lider Dritan Abazović vicepremijer, ali umjesto osude Leposavićeve izjave on je stao u njegovu odbranu. Istina, prvo je u svom maniru „tvitnuo“ da se u Srebrenici dogodio genocid i da onima koji to ne razumiju nije mjesto na državnim funkcijama, ali je već sjutradan relaksirao te ocjene. Gostujući na Javnom servisu saopštio je kako Leposavić nije negirao genocid u Srebrenici, da se ta tema zloupotrebljava već duže vrijeme, posebno u toku izbora, da se žrtvama Srebrenice trguje, te da on neće da učestvuje u tome?! O ostavci ni riječi.
Šeki Radončić ocjenjuje da „Dritan i 'dritanovci' imaju veliki problem: pokušavaju u isto vrijeme da sjede na dvije stolice između kojih se nalazi ogroman moralni rov i veoma su udaljene“.
- Dritan i „dritanovci“, da preciziram, pokušavaju da istovremeno sjede i uz skute SPC i suverenističkog bloka, što je nemoguće. To što neki „dritanovci“ privatno pričaju ne znači ništa. Pitanje katarze onih koji su podržavali i dalje podržavaju velikosrpsku politiku krvi i tla mora biti transparentan proces – poručio je Radončić.
TROJANCI
Za Dragana Bursaća uloga Ure i Abazovića, kako kaže, je zapravo najsramnija u Krivokapićevoj Vladi.
- Kao Trojanci rade posao relaksacije srpskog desničarenja u javnosti, prije svega u očima Brisela i Vašingtona. Abazović kaže da je bio genocid, pa onda osudi sve druge koji tvrde isto i upozoravaju na sramnu Leposavićevu izjavu. Šta je to, no bezobrazluk. Ali izgleda da im se može igrati tu pervertiranu igru, na sramotu žrtava genocida, cijele Bosne i Hercegovine, ali i slobodarskog dijela Crne Gore – ističe Bursać.
Komentrišući činjenicu da se crnogorska Vlada oglušila o poziv međunarodnih zvaničnika da nedvosmisleno osudi genocid u Srebrenici Bursać objašnjava da je sa jedne strane to dogma „srpskog sveta“, a da sa druge strane Vlada tim inaćenjem testira i međunarodnu zajednicu i NGO sektor i region.
- Ako ovo prođe bez osuda i sankcija, a bojim se da hoće, to je jasno zeleno svjetlo za ideološko srbovanje sa jedne strane i nastavak politike isključivanja drugih i drugačijih – upozorava naš sagovornik.
Ni Šekija Radončića ne čudi što aktuelna Vlada ne želi da prizna i osudi genocid u Srebrenici.
- Izvinite, to je Vlada koju je sastavila Srpska pravoslavna crkva i njen mitropolit Amfilohije. Koji su, kao što znamo, kao inspiratori i podstrekači ratnih zločina doprinijeli srebreničkom infernu i genocidu. Sjetimo se samo kako su popovi svetom vodicom osvećivali tenkove koji su išli na zaštićenu zonu Srebrenica; kako su bodrili ,,Škorpione“, koji su pred kamerama strijeljali nedužne srebreničke dječake; kako su štitili osuđene ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića; kako u svojim manastirima, dakle, u svojim skutima, i dalje drže učesnike ratnih zločina... Ovo govorim kao čovjek koji se godinama bavio istraživanjem ratnih zločina – objašnjava on.
Izvjesno je, makar za sada, da će Leposavić ostati ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava. Strani zvaničnici se nijesu oglašavali nakon sramnog saopštenja Vlade kojim su branili Leposavićeve komentare genocida u Srebrenici.
Bursać vjeruje da je „međunarodna zajednica, blago rečeno zbunjena“.
- U njihovom zvaničnom, a tragično pogrešnom narativu, autarh (Milo) Đukanović je smijenjen „prodemokartskim snagama“. Mi na terenu znamo da je to tragikomično, ali ta ista međunarodna zajednica sa svojim isturenim organima treba da se probudi i (ili) da prizna grešku. Dok se to ne desi u tom etičkom vakuumu, apostolska vlast će raditi kao i do sad – ističe on.
Smatra i da bi opozicija trebalo da pokrene interpelaciju.
- Makar nominalno bi trebali da pokušaju da pokrenu proceduru. Nekad će neko čitati zapisnike sa tih sjednica, da se zna ko je bio čovjek, a ko nešto drugu. A što se tiče Leposavića, mislim da mu se ništa neće dogoditi glede političke karijere, naprotiv, ovim je sakupio nevjerovatan broj bodova u očima sprskih jastrebova i u Beogradu i u Banjaluci. Svaki marketing je dobar marketing, a onaj četnički, revizionistički nažalost najbolji u ovakvim nakaradnim okolnostima – zaključio je Dragan Bursać.
POĐITE U POTOČARE
Pitanje priznanja u Crnoj Gori genocida u Srebrenici, za Šekija Radončića je, prije svega, civilizacijsko pitanje.
- Negiranje genocida i njegovo poricanje je ustvari moralno divljaštvo, kojem nazočimo u režiji Vlade Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića. Aktuelna Vlada, nažalost, mentalno pripada srednjem vijeku. Ipak reagovanje ambasada SAD, Britanije, Njemačke, Holandije čiji vojnci je trebalo da zaštite srebreničku enklavu, a nijesu, veliki su šamar Vladi Krivokapića i Abazovića.
Radončić je, kaže, prvi put posjetio Memorijalni centar Potočari, gdje su ukopane žrtve srebreničkog genocida, 2005. godine, zajedno sa crnogorskom delegacijom koju su činili mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo, don Branko Sbutega i reis Idriz Demirović.
- Svi smo se tokom tog hodočašća poklonili sjenama pobijenih ljudi. Nakon što su se trojica vjerskih velikodostojnika pomolili za duše žrtava, pomolili su se i za dželate, što je meni bilo šokantno. Pomolili su se, objasnio mi je kasnije don Branko, da im da Bog snagu da se pokaju i da se poklone svojim žrtvama. To je lekcija koju pamtim i danas – ističe Radončić.
Svakog ko negira ili poriče genocid u Srebrenici, dodaje on, poziva da pođe u Potočare, kako bi se lično uvjerio kako to izleda kada je oko vas 8.372 groba dječaka i muškaraca pobijenih za devet dana, samo zbog biljega imena i vjere.
- I da se tamo pomole za duše nevino stradalih ljudi, ali i njihovih dželata. U ovu skupinu ubrajam i premijera Krivokapića i članove njegove Vlade. Da pojasnim negiranje genocida je kada neko negira genocid, a poricanje genocida je kada je neko priznao genocid, pa potom porekao. Kao, recimo, Milorad Dodik – zaključio je Radončić.
Holandski premijer Vim Kok, kako su prenijeli mediji, podnio je 16. aprila 2002. godine ostavku vlade nakon što je osam godina bio na njenom čelu. Ostavci je prethodila vanredna sjednica vlade, na kojoj je zaključeno da vlada ove zemlje 1995. godine nije učinila dovoljno da zaštiti stanovnike srebreničke enklave. Srebrenica je 1995. godine formalno bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija, a u enklavi je bio stacioniran holandski bataljon UN.
Peticija - Ostavka Vladimira Leposavića
Grupa građana Crne Gore u petak veče pokrenula je peticiju „Ostavka Vladimira Leposavića“.
Ističe se da traže hitnu ostavku ministra pravde i ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića zbog štete koju je napravio Crnoj Gori na unutrašnjem i spoljašnjem planu.
- Očekujemo da se povuče sa pozicije ministra pravde i resor koji vodi prepusti nekom savjesnom i posvećenom ministru pravde, koji će, umjesto da čini štetu državi Crnoj Gori, raditi svoj posao na korist države Crne Gore i svih njenih građana. Vladimir Leposavić, kao visoki državni funkcioner, mora snositi odgovornost zbog negiranja genocida u Srebrenici, nepoštovanja međunarodnih odluka i međunarodnih institucija poput Haškog tribunala i stavljanja prepreka na putu ka evropeizaciji Crne Gore – navodi se u peticiji.
Za manje od 24 sata peticiju je potpisalo oko 2.000 osoba.
