To za posljedicu ima u praksi razvijene oblike ekološkog kriminala, uključujući i nelegalni izlov ribe, koji sprovode organizovane grupe i pojedinci a usput se ne libe da prijete ili napadaju zaštitare, a ne haju ni za kamere u nacionalnim parkovima. Uzdaju se u sporost sistema i neadekvatne sankcije jer pravosuđe ne prati na adekvatan način nastojanja ljudi na terenu koji pokušavaju da suzbiju razne vrste krivolova i ugrožavanja prirode.
Daleko od toga da možemo odjednom uspostaviti tijelo poput italijanske Komande karabinjera, čiji je sektor sa više od 7.000 službenika posvećen gonjenju počinilaca raznih vidova ekološkog kriminala, ali bi Crna Gora trebalo iz korijena da mijenja pristup u ovoj oblasti, ne samo zbog obaveza iz procesa evropskih integracija, već prvenstveno zbog zaštite sopstvenih resursa.
Zavisi od vlasti
Na ovo ukazuju stručnjaci, biolozi, predstavnici civilnog sektora koji se bore protiv ekološkog kriminala, kao i korisnici koncesija na ribolovnim vodama, čiji redari, odnosno ribočuvari bez asistencija policije ne mogu na pravi način da se nose sa ozbiljnim izazovima.
Prema ocjeni biologa Vuka Ikovića iz „Preokreta“, iskrena politička volja je prvi i osnovni korak za smanjenje krivolova u Crnoj Gori,
"Nakon toga treba prihvatiti činjenicu da lovočuvari nenaoružani i sa postojećim ovlašćenjima ne mogu spriječiti krivolov. Jedna ista osoba teško da može braniti rijeku i šumu od krivolovaca i informisati i edukovati korisnike prostora o vrijednostima i potrebama jednog lovišta", navodi Iković.
Prema njegovim riječima, jedno od rješenja je da policija ima u svojim redovima jedinicu za ekološki kriminal sa članovima specijalizovanim za borbu protiv krivolova.
"Nešto slično je urađeno u Srbiji. U tom slučaju policija bi se bavila krivolovom, a lovočuvari bi imali ulogu zaštitnika prirode, upravljača lovištem i najveći dio vremena bi radili na informisanju i organizovanju zajednice koja živi u blizini lovišta ili zaštićenog prirodnog dobra", smatra on.
Iković smatra da dok god funkcionere ne dotiče nelegalno ubijanje životinja, ni krivolov se neće tretirati kao ozbiljan kriminal, niti će država imati potrebu da pokrene sve pravne mehanizme kako bi se riješio problem.
"Nedostatak brige povećava neodgovornost i nepoštovanje zakona. Ako znamo da su Nacionalni parkovi spremni da izdvoje preko 100.000 eura za službena vozila funkcionera, a da lovočuvari nemaju osnovnu opremu za sprečavanje krivolova onda je jasno da ne postoji politička volja za suzbijanje krivolova. Ako znamo da većina kazni za krivolov su uslovne kazne onda znamo da nema političke volje. Svakako ohrabruje organizovanje pojedinaca koji su uspjeli da natjeraju institucije da sarađuju i da dođe do smanjenja krivolova na Skadarskom jezeru", kaže on.
Naglašava da formiranje eko policije ne bi riješilo problem samo od sebe.
"Mora postojati saradnja institucija jer ukoliko lovočuvari i policija završe svoj posao, a pravosuđe zataji onda opet sve pada u vodu. Samo putem video-nadzora za godinu je evidentirano preko 800 nepravilnosti u nacionalnim parkovima, među kojima prednjači krivolov, krađa šume, požari. Od toga je procesuirano manje od pet odsto slučajeva. To govori da je krivolov u institucijama, zapravo funkcioneri su krivolovci jer su se oglušili o zakon", smatra Iković.
Na mišiće
Iz građanske i neprofitne organizacije Stop krivolovu, koja od 2017. godine se bori da se na našem moru suzbiju sve vrste krivolova, prije svega dinamitašenje i noćno ronjenje – pozdravljaju sva nastojanja da se model kontrola unaprijedi i približi dobrim praksama koje daju rezultate u razvijenim zemljama.
Navode da u postojećim uslovima ta građanska inicijativa ima izuzetnu podršku jedinica Uprave policije i inspektora za ribarstvo.
"Čak i preko mogućnosti, s obzirom na broj službenika, resurse kao i široko postavljene ingerencije, uspijevaju da izađu u susret i budu okosnica naših zajedničkih akcija. Pored svih otežavajućih okolnosti uspijevamo da mukotrpan rad prevedemo u krivične prijave, ali tu tek nailazimo na teškoće da se stvari okončaju osuđujućim presudama", kažu iz ove organizacije.
U tom kontekstu, smatraju da bi svi kojima je interes da se očuva ekosistem, a vjeruju da se to ne odnosi samo na krivolov, već i na druge oblike eko kriminala, dobrodošla posebna snaga, sektor, segment policije ili poseban organ koji bi okupio prekaljene borce i snage usmjerio na zaustavljanje pošasti.
To je problem kojeg mnogi nijesu u dovoljnoj mjeri svjesni. Mnoge ustanove, institucije nijesu dovoljno senzibilisane kolika se šteta nanosi ubijanjem „tamo nekih riba“ ili morskih organizama, devastacijom staništa biljnog i životinjskog svijeta.
"Biodiverzitet je naša posljednja linija odbrane, a održivo upravljanje resursima, poput ribljeg fonda, je istovremeno i velika razvojna šansa, koje nema bez adekvatnog gazdovanja. U tom smislu, i koncesionarima, i lovočuvarima i recimo klubovima na moru koji tek na papiru imaju tu vrstu organa kontrole, koje je nemoguće sprovesti, bi trebala neka vrsta institucionalne podrške ili krovne organizacije", ističu iz Stop krivolovu.
Napominju da sadašnja rješenja nijesu održiva jer se postavlja pitanje što neko sa lovočuvarskom legitimacijom, bez ingerencija i punih ovlašćenja, može protiv krivolovca sa dinamitom, zapetim harpunom u gluvo doba noći, i svih onih koji su spremni da po svaku cijenu brane izvor „crne zarade“.
Razonoda košta
Vuk Iković konstatuje da je u Crnoj Gori krivolov svakodnevica.
"U zemlji gdje se ne vodi računa o čovjeku, gdje je siromaštvo redovna pojava, prestupi su uobičajeni i ne smatraju se incidentom. U jednoj uređenoj, bogatoj državi ubistvo medvjeda je statistička greška tj. baš se rijetko dešava kao što je i pojava siromaštva minimalna. Zato tamo gdje funkcioner brine o čovjeku tamo je i priroda sačuvana", kaže on.
Iković smatra da je danas malo onih koji ubijaju životinje da bi se prehranili.
"Jedno je loviti životinju kao osnovni izvor hrane i u samoodbrani, a drugo je loviti iz razonode jer je to već jedna vrsta pustolovine. Ako je nekom lov zabava i rekreacija, onda ta zabava treba da se plati, a taj
novac treba koristiti isključivo za dobrobit životinja u tom lovištu", zaključuje on.
Razmišljati o formiranju uprave za lov i ribolov
Sva relevantna iskustva upućuju na to da sistem lova i ribolova treba potpuno reformisati, smatra Vuk Iković.
"Treba razmišljati i o formiranju uprave za lov i ribolov koja bi izdavala na korišćenje i upravljanje lovišta i ribolovne vode. Ista ta uprava bi trebalo da ima čuvare koji će biti u tijesnoj saradnji sa eko policijom. Politika upravljanja vodama i šumama mora biti skroz promijenjena, kao i način korišćenja i kontrole alata za lov i ribolov, način lova, sistem dobijanja dozvola, obuka, sistem kaznene politike, monitoring lovišta itd", kaže Iković.
Rješenja postoje, zaključuje on, i naglašava da su nam prije svega potrebni političari koji će zastupati interese prirode, „jer bez zdrave prirode nema ni lova ni ribolova“.
