Dešava se svima da u jednom momentu, počnu da osjećaju teret godina. Odjednom shvate, zapravo, više osjete, da ne pripadaju ambijentu diskoteke, da im ne „ide“ onaj ruksak o ramenu kada idu na aerodrom, da im nije mjesto tik ispred bine na kakvom rok koncertu.Poneko se smije nad tim, ili to prima filozofski. Ali, između pomirenja s tim, i frontalnog rata sa godinama, uz intervencije estetske hirurgije, ima i jedan put između – naučiti ponešto od mlađih. Jer, ima niz stvari koje će odati Vaše godine ma kako mladoliki izgledali.
Ne ukucavajte brojeve kažiprstom! To zaista funkcioniše, sudeći makar po uspjehu knjige američke novinarke Pamele Redmon Satran, „How Not To Act Old“ („Kako da se ne ponašate kao starac“). Knjiga je dug period bila među bestselerima Njujork tajmsa, a i danas, dok je na policama britanskih knjižara.Ne bi li pokazali koju godinu manje, muškarci i žene su spremni da potroše bogatstva na botoks i rigorozne dijete, ali se odaju nekim malim rutinskom gestovima – kao što je glasni govor dok razgovaraju mobilnim telefonom, ili kada ukucavaju brojeve kažiprstom umjesto palcem. Bivša direktorka modnog časopisa Glamour, majka troje djce između 16 i 27 godina, Pamela se jednog dana našla na nekoj proslavi među svojim vršnjacima, onih preko 40, na kojoj je najmlađi izgledao kao da je rođen prije sto godina.„Svi su bili divni, ali su razgovarali samo o djeci i unucima, kao da se njima ne dešava ništa interesantno.“ Tako se vratila kući i počela da piše blog.(adresa hownottactold.com). Bio je to prvi korak ka pisanju knjige. „Svaki život je zanimljiv. Ali, ako nije, zabranjeno je to reći“, kaže Pamela.
Odijelo čini čovjeka: Prvi zakon jeste izgled. Svidjelo Vam se to ili ne, odijelo čini čovjeka i nositi nešto zastarjelo nije preporučljivo ni jednoj Šeron Stoun.Naročito ako još provedete veče kritikujući površnost djevojaka i ponavljajući da to nema veze sa ljubomorom. Na stranu preglasan smijeh, kao da se niste smijali ko zna otkad, i ko zna kada će vam se to ponovo desiti.Večere napolju su Vam već dosadile, a da ne pričamo o onima u kući. Loše je ako pozovete goste prije zalaska sunca, ukoliko Vam nije namjera da se popije popodnevni čaj ili kafa.
Ako ste zakazali pravo vrijeme – ostaje preciziranje menija. Za dobar parti nema starosne dobi, ali onaj ko ga organizuje ima. Stariji, obično, provode cijele dane u kuvanju teških jela koja će napojiti vinom sumnjivog kvaliteta.
Mnogo je bolja verzija koktela sa dobrim martinijem, uz neki laki zalogaj. To je „kul“ i ostavlja Vam dovoljno vremena da se našminkate. Gosti će da navale na posluženje na uglancanoj srebrenini, ali ne i u papuče koje im gazda podmetne pod stopala.
Bez poruka na telefonskoj sekretarici: Odrasti nije lako, a vratiti se unazad još je teže. Godišnji odmori su veliki ispit. Nije malo onih koji će reći - čekamo penziju jer ćemo tada moći da putujemo. Šteta što je s vremenom sve manje volje za putovanjem.
Kako to sakriti od sebe i od svoje djece?Prvo – ne zakazati putovanje previše unaprijed. Kao da ćete zaboraviti da otputujete. Drugo – izbacite iz torbe barem šest pari cipela, omiljeni čaj, jastuk koji sprečava partnera da hrče. Treće - ne idite na aerodrom 5 sati prije polaska. Službe obezbjeđenja mogle bi nešto posumnjati.Da li šminka pomaže da izgledate mlađe, vrijedi isprobati. Ali, dobro je ne pričati opsesivno o teškoćama koje izaziva menopauza, i prihvatiti činjenicu da cipele Guči ne idu baš sa torbom kupljenom na pijaci i još pričati da je interesantan taj nesklad.
Ima još jedna greška koju nikada ne smijete napraviti.Satran objašnjava: „Mo sin mi je objasnio da samo starije osobe ostavljaju poruke na telefonskoj sekretarici. Mladi koji su navikli da razgovaraju mobilnim, pretpostavljaju da je onaj drugi vidio propušteni poziv i da će se javiti.“
Od kada je prestala da ostavlja duge monologe na telefonskoj sekretarici, njeni studenti je češće zovu. Postala je jedna od njih.
(Prevela G. B.)
