Ako danas nekom Crnogorcu koji se Srbinom kazuje, nije jasno za koga i za čiji račun braću i prijatelje izdaju i sebe se odriču, tad nažalost naša budućnost još neko vrijeme neće imat baš najsjajniju perspektivu.
Poslat 90 bitangi, sve srbijanski ćaci iz pionirskog parka i ostalih botaničkih bašti širom zemlje Srbije, da prave „igranke“ i ponize zemlju crnogorsku pred svijetom i Evropom je čin koji, da je sreće a nije, bi trebalo najmanje da izazove hitne otpozdrave počev od slučajnog predśednika, preko singapurskog premjera, bjelopavlićkog junaka, do šavničkog listopadnog drveta.
91Nažalost, dok ovo pišem je muk, ne stiže ova naša bulumenta na vlasti da što reče, bolje reći NE ČUJE SE, kao u narodnoj pjesmi „Još ne sviće rujna zora / još ne trepti list sa gora / NE ČUJE SE glas slavuja / zoru da najavi...“
NE ČUJE SE slučajni predśednik da otpozdravi kolegi Vučiću da ne bi porodični biznis, braću, ugrozio.
NE ČUJE SE singapurski premjer da što prozbori ili, ne daj bože, napiše, da mu PR pročita, da se ne bi opet pojavila kopija srbijanskog pasoša sa njegovom slikom i potvrda sa datumom prijema srbijanskog državljanstva, koja premjera šalje drito u aps. Ni Višlji i Apelacioni podgorički sud, ovako aperisan, sa sve sudijama mu ne bi mogli pomoć da ga aboliraju, karikirajući i ovako uneređene zakone.
„Neka cvjeta rosno cvijeće / nek' se kiti s' njim proleće / ja ga neću više brati / jer nije za mene“ veli narodna pjesma a:
- NE ČUJE SE bjelopavlićki junoš živ, da se pofali, onako kako sam on umije, kad ponamjesti naočare i zakopča puce na sakou, kako huligane i kriminalce kući vrnu, da mu se ne bi đe u kakvom Šolakovom mediju crnogorskom reklo da je pofalio što, što ne bi trebalo.
- NE ČUJE SE se ni ona zlica od demoNkratskog mejnstrima iz crnogorskog parlamenta, a nikako da saznam rad česa rad boga. Ima li to veze, kako se po netu može pročitat, sa nečesovim sličicama o beogradskim nestašlucima sa kakvijem drugovima u bliskim trenucima.
- NE ČUJE SE se ni list sa bukve, ka u onoj narodnoj,“... zoru da najavi“.
- NE ČUJE SE (niti škodi) da zemlji i narodu dostojanstvo zaštiti, nečesovi prvak
što rukovodi vanjskim poslovima, da mu se ne bi reklo da bratske odnose narušava.
Sve kao i u narodnoj pjesmi
- „..NE ČUJE SE dah zemfira / niti pjesma od pastira / tišina je, svud okolo / sve živo počiva ...“
Dragi moji sugrađani,
Sa tuđim barjacima zemlje Srbije, tuđim pjesmama, tuđom himnom na usnama šenlučili ste i slavili do rane zore pred crnogorskim manastirima, avgusta 2020, slaveći „slobodu“ i „osvježenje“. Česovu slobodu i kakvo osvježenje ste dobili, vidite i sami.
Ciča zima i muk dok vas popovi bruče, kao u Berane sa vrata Đurđevih stupova, i svakakva fukara iz susjedstva na vas nogu diže, ovi te vas oslobodiše i što vam osvježenje donesoše smireno ćute i ne biše da se miješaju.
Ćutali ste, sugrađani 2021. nažalost punazina aplaudirali kad su Zdravkovi i Oljini specijalci na nas tone suzavca na cetinjskim ulicama sipali.
Ni riječ nijeste rekli kad su mlađani ministri sve do jednog izdajnik do izdajnika, sa bulumentom službenika tuđe vjerske organizacije, priznavali crkvi Srbije pravo na stotine i stotine hljada metara crnogorskog zemljišta i svu sakaralnu baštinu crnogorsku.
Ćutali ste kad je Dritan-aga darivao naše vjerske objekte, ka đed mraz kad novogodišnje poklone dijeli. Promovisaste ga u junaka kog treba na ruke nosit, što veljaše vaš poeta Bećković. Inače, sa njegovim sunarodnicima vi biste drugačije... no ne pitah vas: `oćete li sa njim, ispred ili iza njega, dogodine u Prizren?
Kad su se rugali Cetinju gradu heroju i neprimjereno odnosili prema crnogorskom majkama, sestrama, snahama, prema heroinama kojim se svijet divio, vi ste sugrađani te velite da ste serbskija korijena sa ovijem te vaše stado, kako volite zborit, vode i predvode, bili nijemi, glas vam se nije čuo.
E, da vas sad vidim, moji sugrađani serbskija korijena, kad vam je Aca Srbin odlučio mečku u dvorište ućerat. Što sad sugrađani srbskije korijena? Nećete valjda nidajaki bog, na vašu braću da udarite.
Za vašu informaciju na nas, niti oće, niti smiju udarit, na vas nadamo se da netu, rad boga, pa braća ste im, đe bi oni na vas, a i Zećani su im Kosovo otpriznali, a vidim biše to al nešto ne umiju i Pljevljaci. I da vam rečem, ne bojte se nas, ako udare na vas, mi se nećemo metat u međubratske zađevice. Slobodno vi to sa njima, onako bracki, kako samo vi uz koju čašicu više umijete, svojski razriješite.
Ostale sugrađane, te se građanstvom kazuju, da pitam:
- Viđeste li koga i česove jadove na vlast dovedoste?
- Vidite li, neviđeli se, kakvoj bruci dadoste da vas vodi i predvodi?
- Dok komšije po vama svu kanalizaciju, koju pas smaslom ne bi poliza, izlivaju, ovi te ih izabraste živi se ne čuju?
- `Oćete li ih opet glasat, dako biste ovim montenegrinima, milogorcima te vele da su Crnogorci od tri vjere đeca, za inat i na svoju štetu, pakost učinjeli?
- Ooćete li opet Crnu Goru za kakvu fotelju da izdate?
Mi svoj put znamo, i znamo da ćemo kao i mnogo puta prije pobijediti. Imali smo mi i većih zlica te su na ovaj krš udarali, ali njih više niđe nema, a nas daće bog još ima i imaće.
Drage komšije, dogodine kad dođe vakat, dobro promislite što ćete i s kim ćete. Znajte, komšije, mi ćemo se i bez vas znat i umjet odbranit i u napredak krenut, a oćete li vi bez nas, e viđite to vi među sobom.
Ne bih ja više o ovoj sramoti koju trenutno živimo, jer da budem jasan svi skupa smo je zaslužili. Mi što nijesmo umjeli i znali vam ukazati i ubijediti vas da im glasa ne dajete, vi jer ste lakomisleno potrčali i pohrlili da koji euro više uberete, ne shvatajući da Danajcima ni kad ti darove daju ne valja vjerovati.
Toliko za ove rede, iskreno vaš,
Predrag Zakov Boljević
