Meč je počeo u dobrom ambijentu. Smjenjivale su se navijačke pjesme jedne te druge države, povremeno uz zvižduke , sasvim uobičajene kad je u pitanju jedno takvo takmičenje. Međutim, kako je vrijeme odmicalo tenzije su sve više rasle, pogotovo kada je rezultat bio na strani gostiju, to jest Crne Gore.
Navijači Crne Gore prozivali su reprezentativca Srbije Prlainovića, nazivajući ga izdajicom, ali bez pogrdnih riječi prema zemlji za koju nastupa. Ubrzo su uzvratile pristalice domaće ekipe, ali skandiranjem ‘’šiptari, šiptari’’, zatim ‘’j… vas Milo’’ i tako dalje.
Sve je kulminiralo na kraju, po završetku meča, kada je Andrija Prlainović došao do tribine na kojoj su bili navijači Crne Gore, cerekao se u pravcu navijača i hvatao za međunožje. Kao što se očekivalo, isprovocirani navijači krenuli su da se obračunaju sa njime, međutim brojno obezbjeđenje spriječilo ih je u tome, a onda je nastalo kolektivno bombardovanje crnogorskih navijača plastičnim bocama punim vode. Nije se znalo sa koje strane puca, čak trojica navijača zadobila su povrede.
Da ne dođe do većeg incidenta pobrinuli su se navijači Radničkog, koji su bili na istoj tribini iza naših, i tokom cijelog meča korektno navijali. Oni su odmah stali u odbranu crnogorskih pristalica i zaštitili ih od naleta boca, a takođe se obračunali sa nekolicinom domaćih zbog nesportskog odnosa prema gostima. Polomljen je i autobus naših navijača, koji su morali da plaćaju taksi da bi se prebacili do aerodroma. Na kraju, da stvar bude smješnija, domaćin je dobio nagradu za najbolju organizaciju Svjetske lige.
Ipak, najvažnije nakon Niša je da se crnogorski vaterpolisti opet vraćaju na stare staze uspjeha, što su pokazali na upravo završenom takmičenju, a nadajmo se da ćemo imati priliku da se revanširamo Srbima već na EP, naravno u bazenu.
