Nagla i panična evakuacija zapadnih sila, predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama iz Avganistana, osim eventualnih spoljnopolitičkih posljedica otvorila je i pitanje budućnosti NATO-a, odnosno promjene odnosa unutar tog saveza.
Nakon odluke američkog predsjednika Džozefa Bajdena da se trupe SAD-a nakon 20 godina povuku iz Avganistana, lokalna vlast je gotovo bez ispaljenog metka državu prepustila talibanima. Uslijedile su slike panične evakuacije koje su šokirale svijet. Posebno zastrašujući su bili snimci na kojima lokalno stanovništvo, bježeći od nove vlasti, gine nakon što su pokušali da se spasu držeći se za spoljašnju konstrukciju američkog vojnog transportera.
Transformacija prioritet
Evakuacija je bila brza, a kako smatra nekadašnji general NATO-a Mirko Zuliani, još hitrije zemlje članice Alijanse moraju revidirati unutrašnje odnose unutar saveza, posebno vodeći računa o evropskim interesima.
– Ono što se dogodilo u Avganistanu rezultat je serije grešaka koje su se vremenom poput lavine uvećavale, uništavajući sve što smo za 20 godina prisustva u toj zemlji pokušali da uradimo i izgradimo.
NATO je za Italiju predstavljao bezbjednosni kišobran u kojem je mogla da se razvija u posljednjih sedamdeset godina, ali je takođe značio, poslije 11. septembra 2001, gotovo obavezu da prati SAD na različitim meridijanama, a da nikada Italija nije imala priliku da učestvuje u donošenju odluka, već je u cijeli proces uključivanja 'ex post'.
Konačno, u odluci Amerikanaca o zatvaranju poglavlja u Avganistanu nije se učestvovalo i razgovaralo sa saveznicima NATO -a, već se komuniciralo tek nakon što su to (SAD) već preuzeli i nakon što su započeli mirovne pregovore s talibanima. Ukratko, takvim radom ne može se očekivati da će Atlantski savez opstati u budućnosti. Različite zemlje članice saveza, a posebno Evropska unija, moraju biti u stanju da izraze svoju viziju Alijanse - ocjenjuje Zuliani u autorskom tekstu koji su objavili italijanski mediji.
NATO će opstati
Vojni analitičar Aleksandar Radić smatra da će i NATO i SAD preživjeti avganistansku krizu, doduše ne bez posljedica.
- Uspona i padova kod svih ima, nije sada taj sudbonosni momenat, ali je činjenica da će posljedice Avganistana biti veoma duboke jer je izgubljeno povjerenje u NATO i američku moć. Problem je što u ovo vrijeme masovnih medija i društvenih mreža stižu snimci nevjerovatnom brzinom i stvara se poražavajuća atmosfera koja pokazuje nesposobnost i neodlučnost kod sila kojima to ne bi trebalo da bude odlika - kazao je Radić za Pobjedu.
Jedinstven mehanizam odlučivanja jeste pozitivna odlika Alijanse, ali, kako dodaje, to nije bilo vidljivo sada jer kada je došlo do ozbiljnije krize svako je počeo da radi za sebe.
- Svi iz NATO-a ušli su u akciju Resolute support u Avganistanu pod geslom 'Svi zajedno u operaciju, sve zajedno iz nje'. Ideja NATO-a je solidarnost i uzajamna pomoć. Upravo je to bio i moto i glavni argument na neki način kojim se branio ulazak Crne Gore u savez. Naravno, niko ne očekuje da se iz ugla Crne Gore rješava problem Avganistana, ali su i zemlje našeg regiona učestvovale u misiji u Avganistanu želeći da stvore kvalitetne spoljnopolitičke reference koje bi ih preporučile da učine nešto za „braću po oružju“ da bi dobile neke političke koristi i zbog savezništva kao spoljnopolitičkog opredjeljenja - precizirao je Radić.
Jasno je da će nakon svega što se prethodnih sedmica dešavalo u Avganistanu trebati vremena za konsolidaciju NATO-a i da, kako kaže Radić, ljudi iz tog saveza krenu da povlače poteze kojima bi spasili autoritet.
- Posebno mi je žao što smo mi sa ovih prostora, pripadamo zapadnoj civilizaciji i ne možemo da se distanciramo ni kulturološki ni geografski od vodećih sila a, nažalost, pokazalo se da na vojnom planu u okviru NATO-a nije pokazano dovoljno solidarnosti. Tu mogu da budu dugoročne posljedice koje će dovesti do preispitivanja u NATO-u i za tu organizaciju bi ovo moralo da bude otrežnjavajuće iskustvo i da se postavi ozbiljno pitanje kako taj savez da se pozicionira u budućnosti jer sada jednostavno kritičari Alijanse imaju dosta „municije“ za svoju priču. Poseban segment cijele priče je saradnja sa lokalnim snagama, kako sada imati autoritet u nekoj trećoj zemlji i novoj krizi ako je većina lokalnog stanovništva koje je imalo saradnju sa zapadnim silama na razne načine ostavljeno na cjedilu - navodi Radić.
Komentarišući sve glasnije ocjene da bi zemlje članice iz Evrope trebalo da nastupaju autonomnije u odnosu na SAD u okviru NATO-a, Radić smatra da je to vještačka podjela. Ni EU ne osporava da je njihovim zemljama mjesto u NATO-u, ali je samo pitanje kapaciteta, odnosno pojedinačne moći članica.
- Prije svega su Amerikanci u prošlosti vrlo burno znali da reaguju. Sjetite se reakcija bivšeg predsjednika Donalda Trampa koji je prilično bučno znao da saopštava Evropljanima da moraju da učine više za kolektivnu odbranu. Više ulaganja znači više autoriteta. NATO nema jedinstvenu vojsku, već postoje samostalne snage koje se koordiniraju. Nažalost, sada se koordinacija pokazala neefikasnom. Prava krivica možda nije na NATO-u kao vojno-političkoj organizaciji, nego prije svega na američkoj politici koja nikako da ponudi jasnu viziju šta želi da uradi u nekoj zemlji. I neke stvari su pogrešno predstavljene - ne možete očekivati od bilo koje vojske da izvršava neke zadatke koji joj nijesu svojstveni i da gradi neku političku priču. Na kraju će izgledati da je vojska posrnula, a zapravo političari za 20 godina nijesu ponudili jasnu i održivu viziju razvoja Avganistana - zaključuje Radić.
Koliko je autoritet SAD-a narušen?
U analizi koju je nedavno objavila organizacija Evropski savjet za spoljne poslove (ECFR) iz Brisela ocijenjeno je da je izlazak iz Avganistana veća katastrofa za Ameriku nego povlačenje Sovjetskog saveza iz te zemlje krajem 1980-ih, kao i da je veći problem za Avganistan napravila politika razdvajanja koju je vodio Vašington od nesposobnosti i korumpiranosti lokalnih vlasti.
Radić tvrdi da je avganistanska stvarnost uvijek bila korupcija.
- I Sovjeti su imali to iskustvo i sada Amerikanci. Jedina je razlika u tome da Sovjetski savez ima veće ljudske žrtve tokom njihove akcije i to je bio jedan od elemenata koji su bitno doprinijeli i razočarenju u tu silu i čitave promjene koje su uslijedile. S druge strane, kod Amerikanaca ne očekujemo takve promjene. Jeste, autoritet im je narušen, ali imaju dovoljno resursa da poslije nekog vremena to zanemare i da postane dio istorije i kažu život ide dalje - navodi Radić.
Angelu Merkel za generalnog sekretara NATO-a?
Zuliani analizu zaključuje ocjenom da trenutna avganistanska kriza mora pošteno uzdrmati NATO, odnosno da se uloga i moć Sjedinjenih Država u tom savezu mora preispitati. Prvi test će, smatra, biti ponuđen izborom sljedećeg generalnog sekretara, koga su, tvrdi, Amerikanci uvijek birali.
– Mnoga imena postoje već neko vrijeme i, nažalost, svi različiti komentatori uvijek naglašavaju veće ili manje usklađivanje sa američkom vizijom mogućeg kandidata. Zašto, s druge strane, Evropa ne iskoristi priliku da se na jedinstven način predstavi snažnom kandidaturom za sljedećeg generalnog sekretara? Zašto uvijek pribjegavati bivšoj premijerki drugorazrednih zemalja i ne igrati na kartu ,,devedesetih“, poput bivšeg šefa vlade velike zemlje Alijanse, poput (zašto ne) Angele Merkel - pita se Zuliani.
