Nacrt je izradila grupa stručnjaka koju predvodi bivša američka državna sekretarka Medlin Olbrajt. Ipak, i dalje postoje neke neriješene tačke koje treba usaglasiti prije usvajanja novog dokumenta, naslijednika strategije iz 1999. godine, na samitu u Lisabonu krajem godine.
Naime, SAD sa jedne strane zagovara što snažniju međunarodnu ulogu Saveza - značajniji angažman van granica, dok se dio evropskih zemalja traži da se sačuva tradicionalna obrambena priroda NATO-a.
Medlin Olbrajt je jasno iznijela stav SAD-a ističući da „NATO mora biti spreman na promjene i efikasan kako bi mogao da djeluje daleko od kuće”. Ali, izrazila je i razumijevanje za zabrinutost dijela saveznica, i istakla kako je važno „da sve članice budu uvjerene u sigurnost njihove teritorije“.
Kao klasičan primjer takvog djelovanja, generalni sekretar NATO-a Anders Fog Rasmusen istakao je upravo misiju u Avganistanu.
Kada je riječ o odnosima s Rusijom, nova strategija predviđa jačanje saradnje u protivraketnoj odbrane, borbi protiv terorizma i trgovini narkoticima, kao i sigurnost na moru. Iranski nuklearni program pokazuje koliko je potrebno raditi na protivbalističkom „kišobranu“ na području NATO-a, a on mora biti „zajednički poduhvat Saveza za koji je izuzetno poželjna saradnja sa partnerima, posebno Rusijom“, stoji u nacrtu.
Na kraju, uprkos želji nekih članica, nuklearno oružje će ostati u Evropi, jer, kako stoji u novoj strategiji, „dok postoji nuklearno oružje, NATO bi trebalo da ima pouzdane nuklearne snage”.
