Profesorica fizike Marina Andrijević-Petrović rođena je 1987. godine u Danilovgradu. Predavala je u OŠ „Jugoslavija“ u Baru, a sada je angažovana u Osnovnoj školi „Radojica Perović“ u Podgorici.
Omiljena je među svojim đacima i dobitnica niza značajnih državnih i svjetskih nagrada iz oblasti fizike i pedagogije među kojima se izdvajaju: Global Teacher Award 2019, Edukos Unite Global Achiever Award 2021i brojne druge... Našla se 2021. godine i na međunarodnoj listi najuspješnijih žena iz oblasti obrazovanja organizacije Internacional Women Awards.
Autorka je više međunarodnih projekata u kojima je učestvovao veliki broj nastavnika iz država sa bivšeg jugoslovenskog prostora.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Odrasla sam sa mlađom sestrom, često sam se sa njom igrala učenice i nastavnice, kao da sam već tada znala svoj poziv. Iz tog perioda mi nedostaju dugi razgovori sa stricem, koji nažalost više nije sa nama. Znao je kako treba pričati sa mnom jer je i sam bio učitelj. Nedostaje mi i miris majkinog doručka prije polaska u školu, bezbrižnost kad bih pogledala tatu koji nas je uvijek pratio od kuće do škole i nazad.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što imam takav poziv da se uvijek osjećam mladom. Družeći se sa djecom svaki dan se prisjetim svog djetinjstva i kako je to bilo kada sam ja bila đak, kao oni sada.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kroz rad sa djecom smatram da se razvijaju svi talenti kojeposjedujem. Svaki dan u učionici je novi izazov.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost, samo kako ja hoću.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Vaspitanje, iskrenost, kreativnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Kreativna učionica”, a da me glumi neka naša glumica.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Nečim što sam čula od svojih učinika: Nastavnica predmeta (fizike) koji se voli.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Jabuka.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nekog, možda da ga nazovem, mir-men ili zdrav-men, koji bi širio mir i zdravlje čitavim svijetom.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa nekim astronautom i putovala u svemirskoj letjelici, da posmatram taj šareni svemir.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Sa sinom odemo kod djede i babe, gdje on uživa u prirodi, ako ne onda igramo “100 igara” ili u dvorištu pravimo velike balone od sapunice.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Godine prolaze”, Marine Živković. Posebno njena strofa:
...Život je tužni kralj što svaku bitku teško dobija,
nekad ga nateraš da dane poguraš, nekada matiraš.
Teško ga nositi kroz more nedaća, patnji i nadanja,
Ipak kad osvane u svakom ostane dodatna stradanja…
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Dobra zemlja“ Perl Bak, roman pun ljubavi, boli, života i smrti.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Švajcarsku i da posjetim CERN.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Putovala sam deset godina na posao vozovima. Sva kašnjenja, kvarovi i da ne nabrajam ostale negativne stvari izazvali su u meni negativna osjećanja koja ne umijem ni da objasnim. Tako da - najmanje volim definitivno vozove.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Onom ko najviše ćuti – “ružičastoj svesci”, jer papir sve trpi. Ali često to budu moj suprug Vladimir i sestra Vesna.
Čemu se uvijek obradujete?
- Prvo se obradujem mom sinu kada dođem s posla. Nerijetko sitnicama jer sitnice život znače. Lijepoj riječi jer kako se kaže i gvozdena vrata otvara. Često i uspjehu mojih učenika.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim. Život nije bajka o prinčevima i princezama, dvorcu ni na nebu ni na zemlji, već je najteži ispit satkan od tema: mudrosti, ljudskosti, ljubavi, empatije, prijateljstva, ljubavi, zrelosti… Nije mi žao kada pogledam u svoju stazu prošlosti, svoje greške, padove, udarce, rane jer je sve to učinilo da budem snažnija.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice, njihove ljubavi i podrške.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Možda za neku sitnicu, kroz razgovor sa učenicima ili kolegama.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje, zdravlje izdravlje. Kad si zdrav sve je lako.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Teška srca dajem učenicima jedinice, ali i toga bude.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uz pjesmu i veselje sa porodicom.
Kako biste voljeli da umrete?
- Kako je Francis Bakon rekao:“Ljudi se boje smrti, kao što se djeca boje mraka i kako se taj prirodni strah kod djece povećava pričama, tako se povećava i kod odraslih.” Vođena ovim riječima ne želim razmišljati, a ni pričati o smrti.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Upornost se isplati!
