Pred specijalnim vijećem sudije Sima Rašovića u Višem sudu u Podgorici juče je nastavljeno suđenje Zoranu Gašoviću, optuženom za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. godine.
Na jučerašnjem ročištu svjedokinja Ferida Nišić iznijela je potresne detalje o stradanju svoje porodice, oca Alije i brata Muja Musića, kao i još osam članova uže porodice u opštini Hadžići tokom maja i juna 1992. godine. Ona je navela da je od preživjelih saznala za brutalnu torturu kojoj je njen brat bio izložen u objektu "Garaža" u blizini Opštine Hadžići.
„Moj brat Mujo Musić preživio je torturu u objektu "Garaža". Izvodili su ga na udaranje jer je bio pripadnik rezervnog sastava policije. Tamo ga je čekao Zoran Gašović, koji je prednjačio u batinanju mog brata. Ugašena mu je cigareta na lice“, ispričala je Nišić, dodajući da su joj te informacije prenijeli svjedoci Mehmed Musić, Fahrudin Brkić, Nenad Krvavac i Ahmet Čović.
Ona je opisala i dan kada su joj ubijeni otac i stric, 20. maja 1992. godine. Prema njenim riječima, vojnici su opkolili kuću, a Marinko Đukanović, zvani Mare, bacio je bombu unutra.
„Rade Veselinović je zatim preživjele poređao i natjerao ih da stoje iznad mrtvih tijela Alije i Fadila Musića i pjevaju četničke pjesme“, navela je Nišić, naglasivši da su porodice gledale ovaj užas dvogledima sa druge strane sela.
Ona se osvrnula i na sudbinu Ismeta Musića, koji je odveden u kuću Suada Musića, nakon čega se čula pucnjava, a njegovo tijelo je kasnije pronađeno ugljenisano.
„Srpska strana je rekla da je Ismet Musić bio snajperista i da je zato ubijen, a ja znam da je bio duša od čovjeka“, kazala je Nišić.
Advokat odbrane Danilo Mićović ukazao je na razlike u iskazima ove svjedokinje, predočivši sudu da ona u ranijim izjavama pred kantonalnom policijom u Sarajevu nije pominjala Gašovića, te da je u januaru 2024. godine izjavila da ne zna šta se dešavalo sa njenim bratom u "Garaži".
U svojstvu svjedoka saslušan je i Nuh Krnić, čiji je otac Avdo odveden iz Hadžića u maju 1991. godine i od tada mu se gubi svaki trag.
On je izjavio da je od preživjelih logoraša saznao da je upravo optuženi Gašović, kao tadašnji pripadnik stanice policije u Hadžićima, vršio prozivke zatočenika. Prema njegovim riječima, iz garaže u kojoj su bili zatvoreni, prozvano je više od 50 ljudi koji su potom prebačeni u Istočno Sarajevo.
„Moj otac je bio zatvoren oko 20 dana u toj garaži. Od grupe od 48 ljudi koja je kasnije odvedena u objekat "Kula" u Lukavici, niko nije preživio“, izjavio je svjedok, naglasivši da je neko iz Hadžića morao dostaviti spisak osoba koje su bile "označene".
Prema optužnici, Zoran Gašović se tereti da je od juna do decembra 1992. godine učestvovao u ubistvima, porobljavanju i prisilnom preseljenju stanovništva.
