Jovanović je istakao ovaj zahtjev nakon što su pregledani snimci na kojima se vidi kako Velimirović 13.oktobra 2016. godine ulazi u prostoriju kuće na Starom aerodromu gdje mobilnim telefonom fotografiše oružje koje je skriveno horizontalnom frižideru za sladoled.
Te slike, kako je Velimirović ranije tvrdio pred sudom, poslao je svjedoku Aleksandru Saši Sinđeliću kod kojeg je trebalo da stvori privid da je nabavio oružje za planirane proteste u Podgorici..
Na video snimku se ne vidi oružje ali se vidi kako Velimirović nekoliko puta izlazi van prostorije a potom čuju glasovi jedne ili više osoba od kojih dobija instrukcije šta tačno da radi.
“Ljudi koji se čuju u pozadini i koji su pripadnici Uprave policije Crne Gore nisu računali da to što su tjerali Velimirovića da radi nije u skladu sa zakonima i ustavnim pravima. Ovo što smo vidjeli na snimku je prikriveni islednik u pokušaju jer znamo da oružja nije bilo. Suština je da se ovdje radi o simulovanoj radnji Uprave policije”, kazao je advokat Jovanović.
Uslijedila je reakcija specijalnog tužioca Zorana Vučinića koji je naveo da je Ustavni sud 2018. godine ovjenio neustavnim odredbe Zakona o krivičnom postupku kojim je do tada na obrazloženje Uparave policije tužilac mogao narediti mjere tajnog nadzora.
“Kako su se ove radnje sprovele 2016. godine, odluka Ustavnog suda se ne može odnositi na ovaj dokaz i ova mjera tajnog nadzora nije neustavna”, kazao je Vučinić.
Advokat Dušan Jovović je ukazao da tužilac Vučinić prenebregava činjenicu da se se odluka Ustavnog suda ne može primjenjivati u pravosnažno okončanim postupcima što nije slučaj sa predmetom protiv optuženih za pokušaj terorističkog napada.
Komentarišući video snimak nadzorne kamere u kući na Starom aerodromu advokat Nikola Medojević je predočio sudu da odbrana i optuženi ne znaju šta je Mirko Velimirović tom prilikom slikao.
On je ukazao da je Velimirović pred sudom tvrdio da je slikao oružje te da je fotografiju proslijedio Sinđeliću kako bi ga uvjerio da je postupio po njegovim instrukcijama dok sa druge strane svjedok saradnik kazao da je na forografijama koje mu je poslao Velimirović vidio oružje koje je bilo i van sanduka za sladoled – na podu te prostorije.
“Na prikazanom snimku je očigledno da nema oružja na podu prostorije. Vidimo da Velimirović slika nešto ali mi ne znamo šta”, kazao je Medojević.
On je ukazao i da je crnogorska policija nekoliko dana kasnije 16.oktobra 2016. godine sačinilia fotoelaborat na kome se nalazi više oružja.
“Prema nespornom podatku iz spisa se navodi da je u toj prostoriji bilo samo 15 pušaka a stalno se provlači podatak da je bilo 50 pušaka”, kazao je Medojević.
Advokat Dušan Radosavljević je naveo da policijski snimak na kome se vidi da Velimirović više puta ulazi u prostoriju i slika oružje je trebalo da posluži kao dokaz za klopku koja je pravljena optuženima u ovom predmetu.
Prezentirani snimak na kome se vidi Velimirović kako slika unutrašnjost frižidea za sladoled, za advokate Dražena Medojevića i Dušana Radosavljevića je potvrda da ovaj svjedok nije nikada na Kosovu nabavio oružje od izvjesnog Fadilja a potom ga rastavio i bacio u jezero Gazivode.
“Ostalo je nejasno zašto Velimirović 13. oktobra 2016. godine kada se nalazio na Kosovu nije uslikao oružje koje je navodno kupio od izvjesnog Fadilja i tu fotografiju poslao Sinđeliću već je istog dana došao u Podgoricu gdje uz pomoć policije je izvršena čitava improvizacija slikanja oružja”, kazao je advokat Medojević.
On je ocjenio da kilometražu koju je Velimirović prelazi u nekoliko dana prije parlamentarnih izbora i sve radnje koje preduzima ne bi mogao da odradi ni Kijanu Rivs u akcionom filmu Džon Vik.
“Toliko je apsurdno i neralno to njegovo kretanje. Apsolutno je nemoguće da je on mogao tako brzo da odradi sve te radnje na Kosovu i da se vrati u Podgoricu”, kazao je Medojević.
Advokat Miroje Jovanović je u prilog tvrdnji da do kupovine oružja na Kosovu nije došlo kazao da se prema baznim stanicama u vrijeme sastanka sa izvjesnim Fadiljem Velimirović nije nalazio u Zubinom potoku već u Raškoj.
Svjedok Mirko Velimirović je u prethodnom postupku koji je vodila sutkinja Suzana Mugoša ispričao da je nekoliko dana prije realizacije plana nasilnog upada u Skupštinu Crne Gore cijeli slučaj prijavio crnogorskoj policiji.
On je ustvdio da je oružje, čija je upotreba bila planirana za 16. oktobra 2016. godine, preuzeo 13. oktobra na Mokroj gori, rasklopio, uzeo čamac i bacio oružje i municiju u jezero.
Apelacioni sud je 30. decembra 2020. godine ukinuo presudu kojom je sutkinja Višeg suda u Podgorici Suzana Mugoša optužene za planiranje terorističkog napada na dan parlamentarnih izbora i otmicu tadašnjeg premijera Mila Đukanovića osudila na ukupno 69 godina i sedam mjeseci zatvorske kazne.
Ukinutom presudom lideri nekadašnjeg Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević osuđeni su na po pet godina zatvora, zbog, kako piše u optužnici, članstva u kriminalnoj organizaciji od februara 2016. godine.
Organizatori te grupe - Rusi Eduard Šišmakov i Vladimir Popov osuđeni su ukupno na 27 godina zatvora.
Bivši komandant srpske žandarmerije Bratislav Dikić osuđen je na jedinstvenu kaznu od osam, a Predrag Bogićević i Nemanja Ristić na sedam godina zatvora.
Istom odlukom, Srboljub Đorđević i Milan Dušić osuđeni su na po godinu i po zatvora, Branka Milić na tri godine zatvora, Dragan Maksić na godinu i devet mjeseci zatvora, dok je Kristina Hristić osuđena uslovno.
Vozač DF-a Mihailo Čađenović osuđen je na godinu i šest mjeseci zatvora.
