Milatovićeva pobjeda dolazi nakon drugog kruga predsjedničkih izbora, u kojem je – uz visoku izlaznost – osvojio 20 odsto glasova više u odnosu na dosadašnjeg predsjednika države i lidera Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića.
Ista meta – isto odstojanje
Premda su to iz redova Demokratske partije socijalista najavljivali, razlika u odnosu na prvi krug gotovo da nije bilo. Đukanović je osvojio oko 40 odsto glasova, što je gotovo jednako onome što je imao u prvom krugu, zajedno sa glasovima kandidatkinje Socijaldemokratske partije socijalista Draginje Vuksanović-Stanković.
7
Đukanović je, u odnosu na prvi krug, osvojio znatno više glasova, a isto se može reći i za Milatovića.
Kandidat Evrope sad, zapravo, gotovo da je imao u procenat jednak udio podrške koju su u prvom krugu osvojili on, Andrija Mandić (DF) i Aleksa Bečić (Demokrate).
Evropa sad u usponu
Ključni zaključak nakon večerašnjih izbora jeste da je Evropa sad u velikom usponu, što je naročito važno znajući kako za dva mjeseca slijede i parlamentarni izbori. Pritom, ne treba zanemariti ni to da je Milatović u trku za predsjednika ušao gotovo iznenada, i to nakon odbijanja kandidature lidera te stranke Milojka Spajića.
Upravo iz poređenja rezultata dva kruga proističe i drugi zaključak, a to je da su birači jasno opredijeljeni – tako da ih je 60 odsto uz partije koje su slavile na izborima 2020, te one koje su proistekle iz te većine, a da je maksimum do kojeg u ovom momentu opozicija može doći – 40 procenata.
Naravno, biće jako interesantno i kako će izgledati raspodjela glasova unutar same većine – odnosno, u kojoj će mjeri uspon Evrope sad uticati na ostale, prije svega na buduću podršku Demokratskom frontu i Demokratama.
Kada je u pitanju Demokratska partija socijalista, onda je očigledno kako taktika sa dijasporom, ali i najave o rezervoaru glasača uoči drugog kruga, nijesu imale naročitog efekta.
Trend je jasan, a šta poručuju birači?
Ono što su predsjednički izbori potvrdili, jeste da postoji jasan trend u odnosu na parlamentarne 2020. godine. Time je pobjeda većine od 30. avgusta ‘zaokružena’ sa dva ključna izborna ciklusa.
Jedno od suštinskih pitanja je i šta poručuju sami birači, dominantno podržavajući kandidata koji je minulih dana, uz naklonost ostalih partnera iz 2020. godine, te Srpske pravoslavne crkve, imao formalnu ili neformalnu podršku brojnih krugova iz susjedne Srbije.
Uostalom, mnogo je toga bilo jasno i sa snimaka koji su tokom večeri stizali iz crnogorskih gradova, gdje su Milatovićeve pristalice proslavljale pobjedu. Nije se u tom pogledu baš ništa promijenilo u odnosu na tri godine ranije.
Dok je Milatović govorio o pomirenju, njegove pristalice slavile uz nacionalističke pjesme
Dok je Milatović govorio o pobjedi pomirene Crne Gore, njegove su pristalice ispred hrama proslavljale uz nacionalističke pjesme, pritom gađajući i balkon na kojem je bila okačena državna zastava.
Ipak, a o tome će riječi biti u narednom vremenu, što se same opozicije tiče – na njoj je da se suoči sa time da limit postoji, a – ako se dobro ne potrudi – i sa tendencijom pada podrške.
Jer, 40 odsto nije mala podrška. Naprotiv. I na opoziciji je najprije da očuva taj kapital.
Pored svega toga, sinoć smo vidjeli i još nešto što se dogodilo 2020. godine. Đukanović, koji je doživio poraz u drugom krugu, u svom je obraćanju čestitao protivkandidatu i poželio mu uspješan mandat na poziciji predsjednika.
Upravo tim momentom možda je i najbolje zaključiti prvi osvrt na drugi krug predsjedničkih izbora.
