Bio je septembar 2009. i sa nestrpljenjem sam čekala da odem na studije. Moji prijatelji su već otišli, a moj mali rodni grad u Velsu djelovao je još više klaustrofobično nego ranije. To je takođe bio mjesec kada sam preuzela relativno novu uslugu za strimovanje muzike pod nazivom Spotify. Odmah sam se osjećala kao u raju. Ubacila sam se neposredno prije nego što su okončali ponudu besplatne prijave i tako sam, za tačno nula funti, odjednom dobila pristup muzičkoj biblioteci, što je ranije bilo nezamislivo.
Napravila sam plejlistu pod nazivom, veoma maštovito, „9. septembar“, i dodala sve pjesme koje sam tada slušala. Soundtrack za moju ljutnju iz malog grada? Ovaj grad Frenka Tarnera nije dovoljno veliki za prvi dan mog života i Bright Eyes. Ubrzo sam stigla do univerziteta, a čak i sada slušanje „9. decembra“ (Emmy the Great, LCD Soundsystem, Frightened Rabbit) izaziva skoro bolnu nostalgiju za večerima u mojoj neurednoj, ali veoma voljenoj studentskoj spavaćoj sobi, sa novim prijateljima koje sam tada upoznala.
Da sam rođena nekoliko godina ranije, sigurna sam da bih mukotrpno pravila miksejpove (još se sjećam svog uzbuđenja sa oko 10 godina kada smo dobila CD rezač pomoću kojeg sam mogla da napravim sopstvene kompilacijske diskove), ali mi je Spotify dozvolio da pažljivo i lako sastavljam plejliste. Naravno, nije bilo tako romantično kao kaseta po mjeri sa ručno nacrtanim poklopcem, ali je imalo svojih čari.
Gledanje unazad kroz plejliste, koje i dan-danas slušam, je kao čitanje mape mojih iskustava. Možete uočiti slomljena srca, gdje plejlistama dominira tužna indi muzika; možete pratiti oporavak, kada jake umjetnice kao što su Ejmi Vajnhaus, Self Esteem i Džulija Džeklin počnu da dominiraju. Prosječan BPM definitivno raste u 2012. kada sam počela da trčim više, a postoji i kratak upad u neku sumnjivu muziku iz 2000-ih kada sam postala hrišćanka 2015. (kasnije sam otkrila da se mogu naći neke manje jezive savremene stvari).
U skorije vrijeme možete vidjeti porast klasične muzike i zvučnih zapisa za filmove od „20. marta“ nadalje, pošto je pandemija pretvorila moj kuhinjski sto u kancelariju i koristila sam muziku da mi pomogne da se fokusiram.
Obožavam ovu muzičku autobiografiju, koja je opstala mnogo duže od bilo kakvog pokušaja vođenja dnevnika. Ali to me vezuje za jednu određenu kompaniju – i to sve kontroverzniju.
Gigant za strimovanje je trenutno u udarnim vijestima zbog zahteva Nila Janga da se njegova muzika povuče sa platforme u znak protesta protiv hostovanja podkasta Džoa Rogana – Joe Rogan Experience, za koji Jang vjeruje da širi dezinformacije o vakcini. (Rogan ima ugovor od 100 miliona dolara sa kompanijom Spotify za ekskluzivna prava na striming njegove emisije, a on je naveden kao najpopularniji podkast na platformi). Ovo dolazi nakon što je 270 stručnjaka u SAD potpisalo otvoreno pismo kompaniji Spotify izražavajući zabrinutost zbog medicinskih dezinformacija u Roganovom podkastu.
Da li mi se sviđa ideja o 9,99 funti mjesečno koje sada plaćam za moguće dezinformacije o vakcinama tokom pandemije? Ne! Povrh toga, umjetnici često kritikuju usluge koje pruža Spotify, ističući da ne mogu da žive od honorara koje dobijaju od striminga. Ništa od ovoga nije sjajno ako vam je stalo do muzike koliko i meni – i mnogima od nas.
Pa šta treba da radim? Tek treba da se uvjerim da druge platforme za striming nude bilo šta što zaista može da se takmiči sa ovim, a mnogi problemi sa Spotifyem se i dalje mogu odnositi na njih.
Tu je, naravno, oživljavanje popularnosti vinila, što je divno vidjeti – i sama sam ponosna vlasnica rastuće kolekcije. Ali plašim se da zamislim koliko bi koštala zamjena moje kolekcije plejlista ako bih željela da posjedujem fizičke kopije na vinilu (ili čak na CD-u). Osim toga, nijesam sigurna kako bi se u mojoj teretani osjećala da ih donosim sa sobom da me prate na treningu.
Na kraju, ipak, kolekcija plejlista koje sam napravila od svoje 18. godine čini nastavim pretplatu i pretpostavljam da ima mnogo drugih članova Spotify generacije koji isto tako razmišljaju. Zato se borim sa idejom da odustanem od Spotifya – na taj način, spalila bih 13 godina muzičkih dnevnika – lični, evokativni i impresivni prikaz cijelog mog odraslog života.
* * * * *
Autorka je Sara En Heris, zamjenica urednika Guardiana
