Motivi napada na policijske službenike razni su, a jedna od najčešćih je izbjegavanje krivice za drugo krivično djelo.
“Bilo je slučajeva da je u vozilu prilikom policijske kontrole pronađeno 100 kilograma droge, a da je vozač napao policajce. Mnogima nedoumicu predstavlja pitanje šta predstavlja teže kršenje zakona, da li pokušaj šverca narkotika ili napad na službeno lice? Ta nedoumica je riješena ZKP-om tako da je krivično djelo napad na službeno lice teže nego šverc narkotika. Ovdje je najteže dokazati napad. Sudska praksa je ovdje neujednačena. Za napad na službeno lice ili za prijetnju kazne obično iznose od tri mjeseca do tri godine, ali ne mora da znači, mogu biti i veće”, objašnjava advokat Srđan Lješković.
On navodi da se osumnjičeni za krivična djela napad na službeno lice obično brane time da su bili pod dejstvom narkotika ili alkohola.
“Imali smo situaciju kada su napadnuti policajci interventne jedinice. Osumnjičeni su se branili da su bili izrevoltirani ponašanjem policijskih službenika”, dodaje Lješković.
Prema njegovim riječima, bilo je slučajeva kada se počinilac krivičnog djela na štetu službenog lica oslobodi od kazne ukoliko je bio izazvan nezakonitim ili grubim ponašanjem službenog lica.
“Ovakvo ponašanje službenih lica je bilo prepoznatljivo zadnju deceniju u Crnoj Gori i umjesto da ova službena lica budu krivično odgovorna uglavnom su se zahvaljujući tužilaštvu i sudu završavala oslobađajućim presudama. U službena lica nijesu ušle profesije koje su prethodnih godina zbog učestalih napada na njih bile ugrožene. Taj status nijesu dobili novinari, advokati, prosvjetni radnici i ljekari, a to su sve profesije od javnog značaja”, navodi Lješković.
Naš sagovornik objašnjava da nijesu samo fizičko ometanje i napad sankcionisani zakonom.
“Nekada je za osuđujuću presudu dovoljna i prijetnja, a ukoliko je ona učinjena sa oružjem kazne su stroge i jače kao u slučajevima fizičkog napada. Da mi, ljekari i prosvjetni radnici dobijelo status službenog lica, to bi nam pružilo dodatnu zaštitu na poslu. Samim tim napadači bi znali da ih čeka oštra kazna jer i na taj način bi mogli preduprijeti potencijalne verbalne ili fizičke nasrtaje na novinare, advokate, ljekare i prosvjetne radnike. Primjeri iz prakse pokazuju da ni sudije ne tumače zakon na isti način. Umjesto da se poštuje Ustav i zakon u našim sudovima se postupa po zauzetim stavovima Vrhovnog suda, a oni nijesu u skladu sa donesenim zakonom i Ustavom”, dodaje Lješković.
Advokati, kako navodi, nemaju javna ovlašćenja, ali se kroz posebne krivične odredbe može obezbijediti njihova bolja zaštita.
“Nadam se da će Advokatska komora uputiti vladi zahtjev da i advokati budu službena lica i da će spremno da prihvati takav prijedlog i uradi izmjene i dopunu krivičnog zakona. Psiholozi imaju najbolju definiciju, sa kojom se i ja slažem kao advokat, a to je ako običan građanin nije zaštićen džaba štitimo one koji imaju službenu legitimaciju ili su naoružani”, zaključuje Lješković.
Kazne do pet godina
Kazne prema Krivičnom zakoniku za napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iznose od tri mjeseca do pet godina.
“Ko napadne ili prijeti da će napasti službeno lice u vršenju službene dužnosti, kazniće se zatvorom do tri godine. Ako je pri izvršenju djela službenom licu nanesena laka tjelesna povreda ili je prijećeno upotrebom oružja, učinilac će se kazniti zatvorom od tri mjeseca do pet godina. Ako je djelo učinjeno prema sudiji ili državnom tužiocu u vezi sa vršenjem njihove sudijske, odnosno tužilačke dužnosti ili službenom licu u vršenju poslova javne ili državne bezbjednosti, učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Ako je počinilac bio izazvan nezakonitim ili grubim postupanjem službenog lica može se osloboditi od kazne”, navodi se u Zakoniku.
