Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru ponovo će morati da analizira prikupljene dokaze u slučaju smrti devetnaestogodišnje Tijane Radonjić koja je stradala 28.maja prošle godine tokom parasejlinga u Budvi, kazao je za Pobjedu advokat Mirko Bogićević.
On je pojasnio da je Više tužilaštvo uvažilo njegovu pritužbu na odluku o odbacivanju krivične prijave protiv odgovornih za pogibiju devetnaestogodišnje djevojke i ocijenilo da je potrebno ponovo razmotriti sve okolnosti slučaja i donijeti novu odluku u skladu sa zakonom.
U dopisu upućenom punomoćniku porodice Radonjić, advokatu Mirku Bogićeviću, državna tužiteljka Tatjana Begović navela je da je, postupajući po pritužbi, izvršila uvid u spise predmeta i ocijenila da rješenje kotorskog tužilaštva o odbacivanju krivične prijave nije dovoljno jasno i da je zasnovano na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.
19Zbog toga je Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru naloženo da u predmetu donese novu, pravilnu i zakonitu odluku.
Krivična prijava bila je podnijeta protiv Mirka Krdžića, Mevluta Kaye i Igora Jokića, zbog sumnje da su počinili krivično djelo teška djela protiv opšte sigurnosti u vezi sa krivičnim djelom izazivanje opšte opasnosti.
Kotorsko tužilaštvo je u januaru ove godine odbacilo krivičnu prijavu, zaključujući da ne postoji osnovana sumnja da je bilo ko od organizatora i posade parasejlinga odgovoran za tragediju u kojoj je stradala Tijana Radonjić.
Na tu odluku pritužbu je podnio advokat Bogićević, zastupnik porodice nastradale djevojke, ukazujući na, kako je naveo, selektivnu ocjenu dokaza, nedovoljnu analizu video-snimka sa kamere postavljene na padobranu i zanemarivanje nalaza sudskog vještaka pomorsko-saobraćajne struke.
Tragedija
Tragedija se dogodila 28. maja 2025. godine, oko 11 časova, kada je Tijana Radonjić prihvatila promotivnu vožnju parasejlingom na budvanskoj rivijeri u organizaciji firme „Jet Sky Budva“.
Let je započeo kod Slovenske plaže, a plovilo se potom udaljilo ka otvorenom moru, u pravcu plaže Mogren.
Na gliseru registarske oznake 858BD nalazili su se vozač Mevlut Kaya i pomoćnik Igor Jokić.
U jednom trenutku, Tijana je, prema snimku sa kamere postavljene na padobranu, počela da maše i viče, potom pokušala da se podigne iz sjedišta, otkopčala prsluk i zaštitni pojas, izašla iz sjedišta i pala u more sa visine procijenjene između 50 i 70 metara.
Prema obdukcionom nalazu Kliničkog centra Crne Gore, smrt je nastupila usljed utopljenja i poremećaja disanja zbog udisanja krvi iz rascijepa pluća. Povrede su, kako se navodi, nastale usljed pada sa visine i udara o morsku površinu.
Ključni dokaz u predmetu je video-snimak sa kamere postavljene na padobranu, koji traje 24 minute i 56 sekundi i prati cijeli tok leta.
Upravo ovaj snimak, prema ocjeni advokata Bogićevića, ruši tezu tužilaštva da nema odgovornosti i da je postojala realna mogućnost da se tragedija spriječi.
Za njega taj snimak ne prikazuje iznenadan i neobjašnjiv pad, kako je to šturo interpretirano u rješenju o odbacivanju krivične prijave, već jasno dokumentuje duži vremenski period panike, dozivanja u pomoć i izostanka reakcije posade.
Međutim, tužilac koji je odbacio krivičnu prijavu konstatuje da se na snimku ne vidi pucanje opreme, mehaničko oštećenje niti spontano otkazivanje sistema vezivanja, već radnje koje je, kako navodi, preduzela sama nastradala.
Sa druge strabne, advokat Bogićević ukazuje da se na snimku jasno vidi i čuje da Tijana, nakon što je padobran dostigao veću visinu, počinje da maše rukama i doziva posadu.
Njen strah, tvrdi punomoćnik, traje puna dva minuta i 25 sekundi, tokom kojih glasno traži da se vožnja prekine i da se padobran spusti.
Uprkos tome, niko sa plovila nije reagovao.
Još dramatičniji je podatak da, kako tvrdi, posada tek četiri minuta i 27 sekundi nakon Tijaninog pada primjećuje da je više nema u padobranu.
Posada, kako je istaknuto, zbirno sedam minuta nije imala nadzor nad osobom koja se nalazi u vazduhu, na desetine metara iznad mora.
Upravo ta vremenska linija, precizno označena minutima i sekundama, za porodicu Radonjić i njihovog advokata predstavlja dokaz ozbiljnog propusta.
Advokat Bogićević u žalbi ističe da tužilaštvo snimku nije posvetilo dužnu pažnju, jer je kompletan događaj analiziran u svega nekoliko rečenica, bez detaljnog osvrta na ton, sadržaj i trajanje Tijaninih poziva u pomoć.
Kontradiktornosti
Odluka tužilaštva, kako navodi advokat Bogićević, zasnovana je na kontradiktornim iskazima u članova posade i vlasnika firme Mirka Krdžića, koja je organizovala parasejling.
"Jedan član posade izjavio je da je vidio trenutak kada se djevojka odvezivala i da je pokušao da reaguje spuštanjem padobrana. Drugi je, pak, naveo da nisu vidjeli sam pad i da su tek kasnije primijetili da se nešto čudno dešava sa padobranom", navodi se u žalbi advokata Bogićevića.
Različite su i verzije o tome ko je prvi pritekao u pomoć i ko je djevojku izvukao iz mora.
Kaya je u istrazi naveo da je, čim je primijetio da djevojka pada, pokušao da reaguje spuštanjem padobrana, te da je Jokić odmah skočio u more kako bi joj pomogao i podigao je u plovilo.
Međutim, Jokić je ispričao drugačiju verziju događaja.
On je naveo da ni on ni kapetan nisu vidjeli sam trenutak pada, već da su tek naknadno, nakon što su primijetili da se padobran „čudno ponaša“, shvatili da djevojke nema.
Takođe, izjavio je da su tek od lica sa drugog plovila saznali da je Tijana izvučena iz mora i da je živa, te da su je neki drugi ljudi prevezli na obalu.
Advokat Bogićević ističe da dodatnu dimenziju daje iskaz očevidca sa drugog čamca, koji je naveo da je upravo on, zajedno sa spasiocem sa plaže, izvukao djevojku iz mora i pružio joj prvu pomoć, bez pominjanja učešća članova posade parasejlinga u samom činu spašavanja.
Za advokata Bogićevića, kontradiktornosti u iskazima članova posade morale su biti signal za dodatno ispitivanje.
Članovi posade su, prema njegovom mišljenju, morali biti ispitani u svojstvu osumnjičenih.
Nalaz vještaka
Posebnu težinu u ovom predmetu ima nalaz vještaka pomorsko-saobraćajne struke Grujice Dudića, koji je ukazao na niz nepravilnosti u organizaciji i sprovođenju parasejlinga.
Vještak Dudić je utvrdio da nijesu bili ispunjeni tehnički uslovi plovila za sportsko-rekreativnu djelatnost parasejlinga, da čamac nije imao odgovarajuće potvrde o ispravnosti vučne opreme, te da nije postojao sistem neposredne komunikacije između osobe u vazduhu i posade.
On je u nalazu konstatovao i da kapetan čamca nije imao propisano ovlašćenje u skladu sa Zakonom o sigurnosti pomorske plovidbe, da posada nije posvetila dužnu pažnju osobi na padobranu, te da je za pad saznala tek nakon reakcije drugih plovila.
Zaključak vještaka bio je da se radilo o nesigurnom i neadekvatno organizovanom pružanju usluge, što je za posljedicu imalo gubitak ljudskog života.
Sa druge strane, kotorsko tužilaštvo je taj nalaz ocijenilo kao paušalan i proizvoljan, navodeći da nije utvrđena uzročno-posljedična veza između eventualnih propusta i smrti djevojke.
