Adaptirana je i ponovo otvorena škola koja je područno odjeljenje Osnovne škole „Dušan Obradović“ sa Žabljaka.
Nova-stara učionica postala je drugi dom za šestogodišnju Moniku Dakić, radoznalu djevojčicu željnu da nauči prva slova i brojeve, da istražuje svijet oko sebe.
Monika je ove školske godine jedini učenik u školi u Maloj Crnoj Gori.
Kako kaže za RTNK najviše je raduje likovna kultura, jer u crtanju uživa.
Dječije oči nijesu krile ni malu tremu, ni razočarenje što u lijepo obnovljenoj učionici neće biti još ponekog druga ili drugarice.
U ovakvim uslovima, uloga učitelja se dodatno mijenja, te on postajei predavač, i vaspitač, ali prije svega – prijatelj.
Učitelj Željko Petrušić, sa dugogodišnjim iskustvom, ističe da se uloga prosvetnog radnika nekada najviše poštovala upravo u seoskim sredinama i da se taj duh zadržao do danas.
Petrušić napominje da individualni rad ima brojne prednosti.
To što je Monikin otac, Milorad, rođen upravo u ovom selu i pet razreda osnovne škole završio u istoj toj učionici, daje priči dodatnu emotivnu dimenziju.
Iako ga je život odveo u Beograd i živio na relaciji Beograd–Budva, ljubav prema rodnom kraju nikada nije izblijedjela, a želja da se vrati uvijek je tinjala.
Milorad je svoju suprugu Irinu, rodom iz Ukrajine, upoznao na ljetovanju u Budvi.
Kako je ispričala, nije ni slutila da će joj jedno putovanje promijeniti život. Da će ostati u Crnoj Gori, a još manje da će se preseliti u malo planinsko selo.
Ipak, prije šest godina, u potrazi za mirom i zdravim okruženjem za svoju djecu, bez mnogo premišljanja odlučili su da gradski život zamijene čarima netaknute prirode.
Mala Crna Gora, okružena moćnim masivima Durmitora i kanjonima Sušice i Tare, postala je njihov dom.
