U Njujorku je prije nekoliko dana održana promocija dopunjenog i proširenog izdanja, kao i izdanja na engleskom jeziku knjige „Najveći zločin u istoriji“ autora Jovana Čubranovića, čime je počeo ciklus njenog međunarodnog predstavljanja.
Događaj su organizovali Crnogorsko-američka asocijacija Cetinje (MAAC) i Udruženje „13. jul“ iz Njujorka, uz prisustvo predstavnica diplomatskog kora Crne Gore, konzulke Snežane Jonice i vicekonzulke Maje Vasilijević.
Skup je okupio predstavnike dijaspore, akademske zajednice i javnog života, a u fokusu je bila istorijska i savremena dimenzija teme kojom se Čubranović bavi, sudbina Crne Gore nakon Prvog svjetskog rata i posljedice političkih odluka iz tog perioda.
U uvodnom obraćanju, Marijana Nikolić istakla je značaj činjenice da promocija započinje upravo u Njujorku, gradu u kojem crnogorska dijaspora već više od jednog vijeka nalazi svoje utočište.
„Erudita i novinar Jovan Čubranović u ovoj knjizi zaintrigirao je svojevremeno diplomatsku i međunarodnu javnost jer su u njoj sadržana dokumenta prvog reda koja govore o stradanju i nepravdi nanesenoj njegovoj, ali i našoj Crnoj Gori nakon Prvog svjetskog rata“, kazala je Nikolić.
Organizatori su podsjetili da je ovo važno djelo već promovisano širom Crne Gore, kao i da je prevedeno na španski jezik, te da slijedi promocija u Meksiko Sitiju, dok se sada prvi put predstavlja i američkoj publici.
Marković: Djelo o jednom tragičnom vremenu - opominje i uči
Predrag Peđa Marković naglasio je da knjiga kao i do sada neće biti prodavana već će biti poklonjena.
"Primjerke ćemo dostaviti američkim fakultetima i bibliotekama, tako da svaki student koji istražuje Crnu Goru može imati uvid u ono što se zapravo desilo i kakav je zločin počinjen u Crnoj Gori nad Crnogorcima i ostalim nacijama od 1918. godine“, poručio je on. Ukazao je i na važnost istorijskog pamćenja i upozorio na opasnosti njegovog zanemarivanja.
„Namjera ove promocije je i podsjećanje na staru izreku da je istorija učiteljica života, jer oni koji iz nje nijesu naučili ništa iste greške ponavljaju i danas. Ostavljaju lošu poruku svojim potomcima“, kazao je Marković.
On je naglasio da ova knjiga ni onda kad je Čubranović pisao, u vremenu velikih političkih previranja, nije bila usmjerena na to da se širi bilo kakva mržnja i razdor.
„Ova knjiga govori o jednom tragičnom vremenu, opominje i uči, kako zloupotreba istorije može biti dalekosežno štetna i pogubna. Crna Gora je nakon Podgoričke skupštine i aneksije prošla kroz pakao. Trenutna vlast u Crnoj Gori, danas u 21. vijeku, poziva se na sramnu Podgoričku skupštinu, a to nije bila samo skupština stradanja Crnogoraca i ostalih nacija, to je bila vrsta genocida“, poručio je on.
Podsjetio je da je tada blizu 11 hiljada stanovnika zvjerski ubijeno, a više od osam hiljada domaćinstava je spaljeno i uništeno.
„Zaborav ovih događaja vodi po izreci „Zavadi pa vladaj“ novim sukobima jer su tada osim Crnogoraca stradali Muslimani, Albanci, desio se zločin u Šehovićima, potom Srbi poput Spasoja Stajića – Baća i Jefta Ružića, koji su znali šta se dešava “, rekao je Marković.
Ukazao je da ova knjiga i ostale koje su ispisale istoriju zastiđa treba da bude opomena za sve, jer bi, kaže, baštinici tih zlih ideologija i danas zarad mrvice vlasti i moći, ponovo palili i ubijali.
„Zato crnogorski patriotizam ne treba izjednačavati sa mržnjom, već sa ljubavlju prema domovini u kojoj ne smije biti tijesno nikome dobronamjernome. Želim da ova knjiga bude nauk nama i onima koji nakon nas dolaze, a kojima smo dužni ostaviti čiste puteve kako ne bi kao mnogi tumarali životnim bespućima i stranputicama“, zaključio je Marković.
Mićunović: Knjiga koja treba da postane obavezna školska lektira
U ime Udruženja „13. jul“, obratio se Novljanin, Đurica Mićunović, koji je zahvalio udruženju Cetinje iz Kalifornije na štampanju prevodu i objavi knjige „Najveći zločin u istoriji“, ali i i Marijani Nikolić na svemu što radi za crnogorsku dijasporu u Njujorku.
„Knjiga je svjedočanstvo toga vremena o narodu koji se samo borio za svoju slobodu. Narodu koji je bio na strani pobjednika u Prvom svjetskom ratu, a ipak i kao pobjednik ostao bez svoje države sramotnom izdajom najbližih saveznika. Ova knjiga bi u narednom periodu trebala da postane obavezna školska lektira kako bi se naša đeca učila o svojoj istoriji“, ocijenio je on.
Podsjetio je da u Crnoj Gori ova knjiga i danas izaziva veliku polemiku i negodovanje negatora Crne Gore samo zbog toga što je, kako ukazuje, u njoj zapisana istina, koja ponekad i boli.
„Mi danas ne osuđujemo nikoga, prošlost je prošlost, ali bi na toj prošlosti trebali nešto i da naučimo i shvatimo da Crnoj Gori nema napretka dok svi narodi koji u njoj žive ne shvate da je ona i njihova majka i kuća i njihova matica i da mi nemamo nikog bližeg nego nas same. Crna Gora je država svih nas i samo političkom osudom i marginalizacijom ljudi koji podrivaju građanski koncept države, možemo naprijed. Samo sa takvim pristupom možemo sačuvati Crnu Goru i svih naroda koji u njoj žive“, zaključio je Mićunović.
Čavor: U genetskom kodu Crnogoraca je da nađu način da se uzdignu iz pepela
Akademski osvrt na knjigu, u obraćanju putem video-linka, dao je i doktor lingvističkih nauka Jovan Čavor, koji je podsjetio na gotovo simboličan način na koji je djelo ponovo otkriveno.
„Kao da je čekala svoj savršeni trenutak. Možemo zamisliti Čubranovića kako bez kompromisa posvećuje život razotkrivanju i ukazivanju svijetu na zavjeru velikih sila koja je dovela do ciničnog brisanja Crne Gore i njene vjekovne nezavisnosti, uprkos tome što je neposredno prije toga bila odani saveznik koji je nesebično dao sve za savezničku pobjedu 1918. godine, dok se njeno ukidanje već tada planiralo. A onda, 77 godina nakon što je ova knjiga objavljena i uglavnom zaboravljena, mladi i radoznali istraživač iz Crne Gore, Alek Barović, pronalazi je na polici univerzitetske biblioteke u Irskoj. I što je zaista nevjerovatno, današnji svjetski poredak u mnogome podsjeća na onaj koji knjiga opisuje“, istakao je on.
Đurica Mićunović, Marijana Nikolić, Ana Pejović, Predrag Peđa Marković
Čavor je naglasio aktuelnost ovog djela kao „pomoć u razumijevanju kako cinična tiranija u globalnoj politici vodi ka nasilju i zločinima protiv čovječnosti, kakve je Crna Gora nezasluženo pretrpjela 1918. i u periodu nakon toga, dok se slični zločini i danas dešavaju u mnogim djelovima svijeta“.
„Ne možemo, a da ne primijetimo jasnu paralelu između situacije Crne Gore pred njenu aneksiju od strane Srbije 1918. godine, kako je opisano u ovoj knjizi, i današnje situacije, kada Srbija, doduše koristeći znatno sofisticiranije, hibridne mehanizme djelovanja, od Crne Gore pravi državu koja je nezavisna samo na papiru, ali je u stvarnosti čvrsto pod uticajem Beograda i Moskve, kroz svoju marionetsku vlast i Srpsku pravoslavnu crkvu“, naveo je Čavor.
Jovan Čavor
Kako je ocijenio, imajući u vidu malu teritoriju i broj stanovnika, hiljadugodišnja državnost Crne Gore na ratom zahvaćenom Balkanu zaista prkosi logici.
„Ona nam govori da je gotovo u genetskom kodu Crnogoraca da uvijek pronađu način da se iznova uzdignu iz pepela. Čubranovićevo djelo nas u ovom kritičnom trenutku podsjeća da smo već prolazili kroz slične izazove, da smo opstali, i da to možemo i moramo učiniti ponovo. Na kraju, kroz prizmu identiteta kao procesa koji nikada ne prestaje i koji se odvija na raskršću prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ova knjiga nas može podstaći da se zapitamo gdje danas stojimo. Kako prošlost odjekuje u nama? Kako nas može motivisati da djelujemo danas, dok težimo budućnosti koja je vrijedna žrtve“, kaza je Čavor.
Za Crnu Goru, smatra on, odavanje počasti žrtvama Čubranovića i svih onih koji su bez kompromisa dali živote za slobodu zemlje, čak i kada je sve izgledalo izgubljeno, danas se može potvrditi jedino kroz učvršćivanje slobode Crne Gore pod okriljem Evropske unije.
Pejović: Trajni istorijski dokument i jedan od najznačajnijih kulturoloških spomenika XX vijeka
Profesorica i građanska aktivistkinja Ana Pejović upozorila je na značaj kulture sjećanja i opasnost istorijskog revizionizma.
„ Ako jednom narodu zabranite ili ograničite śećanje, ako izostavljene ili zamagljene stranice istorije postanu praksa, generacije mladih će postati trajno uskraćeni nosioci nacionalnog ponosa, i lak plijen iskonstruisanih i mitotvorenih „istina“ o svom porijeklu, jeziku, crkvi, naciji“, kazala je Pejović.
Ona je ocijenila da Čubranovićeva knjiga predstavlja „trajni istorijski dokument i jedan od najznačajnijih kulturoloških spomenika XX vijeka“, koji svjedoči o, kako je navela, „savezničkoj ćutnji na sva krvava nepočinstva koja su Crnu Goru zadesila nakon 1918.godine“
„Razorni pucanj u pravdu koju crnogorska nacija čuje i ośeća evo jedan cijeli vijek, knjigom Jovana Čubranovića „Najveći zločin u istoriji“ postaje podnošljiviji, a krvave rane na dušama Crnogoraca i Crnogorki pronalaze svoj lijek zahvaljujući svetim stranicama istine i pravde koje su kao istorijski dokumenti prvog reda utisnute u njim“, istakla je Pejović.
Kako je dodala, Čubranović je u ovoj knjizi faktografski precizno zabilježio spregu različitih nepočinstava koje su Velike sile sprovele nad Crnom Gorom i njenom herojskom borbom za očuvanje slobode i hiljadugodišnje nezavisnosti.
„Čubranović je na međunarodnom planu, prije 90 godina započeo priču o najvećem zločinu u istoriji, mi je moramo nastaviti i završiti rezolucijom o genocidu koji je tadašnji režim, tačnije, srpska vojska izvršila nad Crnogorcima i Crnogorkama“, kazala je ona.
Podsjetila je da je „Bijeli teror“ ostavio za sobom, gladnu, opustošenu, poniženu, zapaljenu, raseljenu Crnu Goru.
„To nije bio dom, to je bio geto u kojem su ubijali Crnogorce bez sudske ili bilo koje druge odgovornosti, u kojem su silovane đevojčice na oči nesrećnih familija, u kojem su bebe i đečicu srbijanski vojnici na bajonete žive nabijali, u kojem se ubijeni komiti nijesu smjeli pristojno sahraniti... Bio je to geto u kojem su gorjeli živi Zviceri, među njima troje Petrove đečice. Crna Gora je bila logor smrti za sve one koji su odbili da polože zakletvu najvećem crnogorskom krvniku, Petru Karađorđeviću, i naša je najsvetija dužnost da svim žrtvama Bijelog terora - herojima Božićnog ustanka podignemo grandiozan spomenik, da im kulturom śećanja podarimo vječnost i prenesemo generacijama koje stasavaju istinu o njihovom stradanju od ruku srbijanskih dželata“, istakla je Pejović.
Tek tada će, smatra ona, grobovi mučenika i neumrlih heroja, boraca za pravo, čast i slobodu Crne Gore prestati da ječe...
„Tek tada ćemo bez stida moći da se poklonimo śenima njihovim i izgovorimo s ponosom „Hvala vam najbolji sinovi ojađele majke naše“. Naša ste luča neugasla i putokaz za sva pregnuća“, zaključila je Pejovi.
