Sa suzama zahvalnosti, jednog februarskog dana, odvezao sam se do klinike u Vajomingu u Minesoti i primio prvu dozu Pfizerove vakcine. Kvalifikovao sam se za to kao otac dječaka sa Daunovim sindromom, stanjem koje ima povećan medicinsk rizicik obolijevanja od Covid-19.
U maju, ubrzo nakon što je vakcina dobila dozvolu za hitnu upotrebu za osobe od 12 do 15 godina, moj 14-godišnji sin primio je prvu dozu Pfizerove vakcine, a kada je moja kćerka napunila 12 godina i ona je to uradila.
Sada, dok Delta soj pravi pustoš širom zemlje i svijeta, javlja se nova briga: Da li je mojoj porodici potrebna dodatna zaštita? Kao informisani građanin i novinar, pažljivo pratim vijesti o razvoju vakcina od sredine 2020. godine. Želio bih da mislim da bih pažljivim čitanjem i istraživanjem mogao da pronađem odgovor na to pitanje. Ali zaista nemam pojma šta bi trebalo dalje da slijedi za nas koji smo potpuno vakcinisani.
Zbog komplikovanja situacije, mnogi od nas su izgubili povjerenje u sposobnost donošenja ispravnih medicinskih odluka pomoću podataka do kojih možemo doći. Nijesmo sigurni da možemo da vjerujemo našim liderima da će nam pružiti najnovija medicinska dostignuća.
Sada, dok Delta soj pravi pustoš širom zemlje i svijeta, javlja se nova briga: Da li je mojoj porodici potrebna dodatna zaštita?
Ova sumnja žrtva je dezinformacija, lošeg upravljanja i propuštenih prilika tokom prošle godine. Dakle, ako nijeste sigurni šta da radite trenutno, oprostite sebi i usredsredite se na ono što svi znamo da je istina – vakcinacija što većeg broja ljudi usporiće širenje ove potencijalno smrtonosne bolesti.
U četvrtak je Pfizer/BioNTech objavio da razvija pojačanu injekciju kako bi pomogao u povećanju snage antitijela, posebno protiv novih varijanti bolesti, i da će uskoro tražiti odobrenje za hitnu upotrebu FDA. američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti – CDC i Američka agencija za hranu i ljekove – FDA brzo su preduzeli neobičan korak u suprotnosti sa onim što je kompanija uradila, rekavši u zajedničkoj izjavi da „Amerikancima koji su potpuno vakcinisani trenutno nije potrebna još jedna doza“.
Pfizer nije objavio nove dokaze o dugoročnoj efikasnosti. Izraelska vlada primijetila je da je vakcina Pfizer i dalje bila 93% efikasna u sprečavanju teških bolesti i hospitalizacija – samo 4% manje u odnosu na ranije studije – što je i dalje izuzetno ohrabrujuće.
Ko je u pravu? Obični ljudi poput vas i mene jednostavno ne znaju. Prije pandemije, moje povjerenje u CDC bilo je izuzetno veliko – i to bez obzira na to da li je predsjednik bio demokrata ili republikanac. Ali, kao i mnogi Amerikanci koji pripadaju ljevici, gledao sam kako se djelovi CDC-a raspadaju pod lošim upravljanjem Trampove administracije i, kao i kod mnogih ljudi, ovo je oslabilo moje povjerenje u tu ustanovu. Neforsirane greške, poput početnih smjernica protiv nošenja maski, još u februaru 2020. godine, nijesu pomogle.
Istovremeno, čini se da su bivši predsjednik Donald Tramp, republikanci iz Kongresa i desničarski mediji svojim neumoljivim napadima na njih potkopali povjeremnje konzervativaca u CDC i FDA. Čak i dok su mnogi Amerikanci iz političkog spektra sarađivali u mjerama zaključavanja da bi se zaustavilo širenje Covida, previše konzervativaca sve češće istupalo je protiv takvih mjera. Pretvorili su nenošenje maski u način da pošalju signal svoje privrženosti trampizmu, a čim je Tramp otišao sa funkcije, mnogi su uskočili u voz protiv vakcinacije.
Imamo brojne alatke za borbu protiv pandemije i većina razumnih ljudi zna da ne činiti ništa nije opcija, ali nakon protekle godine vode javnog diskursa su užasno mutne. A sada, kada se velika farmaceutska kompanija pojavila u neskladu sa dvjema vladinim regulatornim agencijama – poput mnogih na objema stranama prolaza – ne znam šta dalje da radim. Ovo mi izaziva nesigurnost.
Svi mi se mučimo da donosimo potencijalne odluke o životu i smrti tokom pandemije. Vakcine – i brzina kojom su stigle – donijele su nam neko olakšanje od tog tereta, pomažući da stvorimo novu normalu u kojoj se možemo okupljati i reformisati veze zajednice. U stvari, u petak je CDC objavio da se vakcinisana djeca i nastavnici mogu vratiti u školu bez potrebe za nošenjem maski. Ali izjava Pfizera tjera me da se zapitam da li roditelji poput mene zapravo dobijaju pravi savjet.
Međutim, ako se pitate šta da radite, dio rješenja je jasan: dajte prednost što bržem vakcinisanju većeg dijela svijeta. Izgleda da je Delta varijanta nastala iz uglavnom nevakcinisanog stanovništva u Indiji i da u SAD i širom svijeta predstavlja najveći rizik za nevakcinisano stanovništvo. Ova varijanta može da probije vakcinaciju, a CDC mora da nastavi da bude otvoren prema tome, ali takođe mora da nastavi da naglašava da vakcinacije značajno smanjuju rizik od infekcije i težih obolijevanja.
Nevakcinisani se razbole, odlaze u bolnicu i prečesto umiru. U međuvremenu se procjenjuje da su vakcinacije spasile skoro 300.000 američkih života, a štaviše, naše su najbolje sredstvo u sprečavanju Covida da mutira na nove opasne načine. Mnogo je vjerovatnije da će nove varijante nastati iz izbijanja nevakcinisanih populacija.
Imamo alatke za okončanje ove pandemije, ali to će se dogoditi samo ako ih koristimo za ublažavanje rizika tamo gdje je rizik najveći.
Skeptičan sam da možemo primijeniti sistem „pasoša o vakcinaciji“ koji bi omogućavao pristup javnim prostorima poput tržnih centara, stadiona, pozorišta i prodavnica, istovremeno štiteći građanske slobode i privatnost ljudi koji ne mogu da se vakcinišu iz medicinskih razloga, ali sam izuzetno uvjeren da se, na primjer, postojeće obavezne strukture vakcinacije u školama i univerzitetima mogu lako proširiti tako da pokrivaju Covid-19.
Radim na univerzitetu. Ne želim nevakcinisanog kolegu ili učenika u svojoj kancelariji bez maske. Ne želim pristup privatnim medicinskim informacijama, ali želim da moji lideri preduzimaju i zahtijevaju od drugih da preduzmu neophodne korake da zaštite bezbjednost zajednice.
Nedavna anketa Kaiser Family fondacije pokazala je da poslodavci mogu prednjačiti ohrabrivanjem ili zahtijevanjem vakcina i nudeći plaćeno bolovanje za reakcije nakon vakcine. To je dobar prvi korak, ali odluke o plaćenom bolovanju ne bi trebalo da prepustimo pojedinim šefovima. Politički lideri trebalo bi da odrede plaćeno slobodno vrijeme zbog neželjenih efekata vakcine, što je područje u kojem je privatni sektor zakazao za mnoge radnike.
U stvarnosti je pitanje pojačane zaštite sporedno pitanje u brorbi protiv Covida – mada ono koje me nagriza kada noću ležim u krevetu pokušavajući da zaspim, i ono koje otkriva izazove u jasnoj komunikaciji naših medicinskih i političkih lidera je kako se mijenjaju i okolnosti i virus.
Imamo alatke za okončanje ove pandemije, ali to će se dogoditi samo ako ih koristimo za ublažavanje rizika tamo gdje je rizik najveći. Naravno, dajte mi pojačanu zaštitu ako je neophodno, ali prioritet mora da bude postizanje onih koji imaju pristup vakcinama, čak i onda kada su neodlučni. Takođe, distribucija vakcina svim mjestima širom svijeta gdje su manje dostupne je od vitalnog značaja, jer virus neće čekati.
* * * * *
Autor Dejvid M. Peri je novinar, savjetnik u nastavi na Univerzitetu u Minesoti i ko-autor knjige "Svijetlo doba: Nova istorija srednjovjekovne Evrope".
