Još prije dvadesetak godina, kanadski fotograf Kristofer Hervig proputovao je gotovo čitavu teritoriju bivšeg SSSR, kako bi fotografisao stajališta i napravio selekciju najzanimljivijih među njima. Njegovi su radovi predstavljeni u knjizi “Sovjetska autobuska stajališta”, a neka od najživopisnijih slijede u nastavku.
Stajalište u Picundi, koja se nalazi u Gruziji, umnogome podsjeća na svemirski brod. Iako interesantna struktura nije uklonjena, vrijeme joj nije bilo naklonjeno, tako da oni koji čekaju na prevoz po kišnom danu sklonište moraju potražiti drugdje, jer je krov potpuno propao.
U Aralsku u Kazahstanu, putnici autobuse čekaju na stajalištu koje kao dodatak ima mali toranj. Navodno je cilj autora bio da stajalište, smješteno u stepi, podsjeća na džamiju.
U izradu stajališta u gruzijskoj Gagri očigledno je bilo uloženo mnogo truda. Ipak, malo je ko mogao da odgonetne u čemu je smisao mozaičke strukture, jer autobusko stajalište u obliku školjke baš i nije svakidašnji detalj.
Krajnje gabaritno stajalište nalazi se i u kazahstanskom Tarazu. Iako se na materijalu nije štedjelo, stajalište ipak nije odgovorilo ključnoj svrsi – s obzirom na to da su putnici potpuno nezaštićeni kada ih sa bočnih strana zasipa kiša u vjetrovitim danima.
Stajalište u ruskom gradu Rostovanovskoje ima donekle čudan dodatak. Na limenu konstrukciju postavljen je monument sa motivom Svetog Đorđa koji ubija aždaju. Prilično je čudno kako se do danas stajalište nije urušilo pod težinom statue.
Prilično nekonvencionalan izgled ima i autobusko stajalište u Balukčiju u Kirgiziji. Ipak, sama struktura je mnogo jasnija kada se zna da njen gornji dio simbolizuje oblik kape na lokalnoj narodnoj nošnji.
Oni koji čekaju autobus u kazahstanskom Karakolu tokom dana sa padavinama zaklon će naći pod krilima velike ptice, koja je dominantan element na toj građevini.
Putnici kod Saranska zaklon mogu naći pod sijalicom, u čijem je obliku izgrađeno jedno od tamošnjih autobuskih stajališta.
