Jedna zemlja, dve Srbije. Jedna šara, druga briše. Jedna poziva na nasilje, druga se protiv njega bori. Iako su Srbiju preplavili grafiti koji pozivaju na rat i sukob na Kosovu, država – ćuti.
„Nema tu nikakvog patriotizma i ljubavi prema Srbiji ili tradiciji. Govori se o pozivu na angažovanju vojske i to u trenutku kada se svi mi kao građani bavimo temom nasilja i kada ne želimo da naša djeca žive u atmosferi nasilja“, smatra Milena Berić iz udruženja Krokodil.
Država ne želi da spriječi nasilje, poručuju aktivisitI, već građane koji se protiv njega bore kažnjava. To je pokazala, dodaju, kada je prekrečen jedan od grafita na zgradi Instituta za hemiju na Slaviji.
„Mi onda sveukupno dobijemo 25 plus prekršajnih prijava. Ali mi se ne krijemo. I to je velika razlika između mene konkretno i onih ljudi koji to rade pod okriljem noći, sa kapuljačama na glavi. Taj vid herojstva je Srbiji davno došao glave“, kaže Sofija Todorović iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Upornošću su aktivisti došli glave nacionalisitčkom grafitu, a fasadu Instituta ukrasili su srpskim naučnicima.
„Zidovi Beograda nisu paltforma za divljanje, za ispisivanje bilo kakvih ideoloških prouka. Činjenica da cijela Srbija naginje u desno rezultira time da su te prouke nacionalsiitčke, šovinsitičke, mrziteljske“, smatra Vladimir Arsenijević iz udruženja Krokodil.
Narativ o Kosovu i povratku vojske samo je spin, tvrde, kako bi se prikrila bijeda i nemaština u kojoj građani Srbije žive.
Grafit „kad se vojska na Kosovo vrati“ nalazi se i u centru Beograda, na jednoj od najprometnijih tačaka u gradu. Iako poziva na nasilje i sukobe, država ne reaguje jer su nacionalisitčke poruke dio šireg društvenog projekta.