Ikonu Bogorodice Filermose prati viševjekovna burna prošlost, mnogi su se oko nje otimali i svojatali je, a nedavno se preko intervjua beogradskim „Novostima“ u tu priču uključila i ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić. Ona je kazala da bi ova hrišćanska relikvija trebalo da bude smještena u crkvi, kojom gazduje Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve.
Nije imenovala vjerski objekat u kojem bi voljela da vidi ikonu, ali je konstatovala da su „pogrešna tumačenja predstavnika ranije vlasti, čijom odlukom se ikona čuva u pećini, dovela do nezadovljstva naše crkve i blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija“.
- On je više puta isticao da ova velika svetinja treba da bude u crkvi. Nadam se da će se i to pitanje u budućnosti rješavati u najboljem interesu naše crkve i zajednice, i u tom cilju ću postupati. Do tada, verujemo da će biti sigurno čuvana i sačuvana dok se ne nađe na najprirodnijem i najpravičnijem mjestu – kazala je Bratić.
Ili je lapsus, ili neobaviještenost, ili pogrešna novinarska interpretacija, tek ikona Bogorodice Filermose se ne čuva u pećini, već u Plavoj kapeli Narodnog muzeja Crne Gore, iako je ranije postojala namjera države i Prijestonice Cetinje da se ova relikvija smjesti u adaptiranu Cetinjsku pećinu. Od toga nije bilo ništa. A „najbolji interes“ srpske ckrve, koji pominje ministarka, već decenijama se, nije nikakva nepoznanica, očituje kroz pokušaje da se ospori vlasništvo države i ikona na neki način prebaci iz Muzeja u vjerske objekte kojima gazduje SPC.
Osjetljivo pitanje
Član Suverenog viteškog malteškog reda, a zatim i prvi crnogorski ambasador pri Redu, Antun Sbutega, godinama je proučavao ovu relikviju i u Italiji i Crnoj Gori objavio 2016. godine knjigu „Ikona vitezova. Historija ikone Bogorodice Fileremske“. To je, za sada, najsveobuhvatnija monografija o ovoj relikviji. Komentarišući ocjenu ministarke Bratić da ikona treba da se nađe u crkvi, Sbutega je za Pobjedu podsjetio da nije prvi put da se govori o tome da ikonu treba smjestiti u Cetinjski manastir ili u neku drugu crkvu Mitropolije crnogorsko-primorske. Takvi zahtjevi, kako je rekao, postoje od vremena kada je utvrđen identitet ikone.
- Pri tome se ističe da je ikonama mjesto u crkvama a ne u muzejima. Podsjećam da se neke od najznačajnijih ikona, uključujući one čiji su autori Đoto i Rubljov, nalaze u galerijama i muzejima, kao u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi i Vatikanskim muzejima – rekao je Sbutega
On je ukazao na kompleksnu etničku, vjersku i kulturnu strukturu Crne Gore, sa značajnim političkim posljedicama, uz ocjenu da bi odluka o premještanju ikone izazvala dodatne napetosti.
- Ikona predstavlja Bogorodicu, koja oličava univerzalnu ljubav, mir, praštanje, pa nije primjerno ni da njena ikona doprinese razdorima i sukobima – rekao je Sbutega.
Ikona se prvi put pominje krajem XIV vijeka na Rodosu, koji je tada bio sjedište Reda bolničara, odnosno Ivanovaca (kako se tada nazivao današnji Malteški red). O njenoj istoriji, kako napominje Sbutega, prije toga postoje samo neprovjerljive legende. U jednom dokumentu Reda iz 1497. piše da je ikona naslikana prije ili tokom perioda ikonoborstva (VII – IX vijek). Nije, dakle, moguće utvrditi kada je i gdje ikona nastala.
Od 16. vijeka, ratovi su ovu ikonu selili preko Rodosa, Malte, sve do Rusije, u momentu kada se ruski car Pavle 1799. godine proglasio za Velikog meštra Malteškog reda, kada su mu, uz podršku dijela vitezova, predate ikona i dvije relikvije – ruka Sv. Jovana Preteče i Čestica Časnog Krsta. U vrijeme Oktobarske revolucije, prenesene su u Dansku, zatim predate ruskom arhiepiskopu Antoniju 1929. godine, koji ih je iste godine predao na čuvanje kralju Aleksandru Karađorđeviću. Početkom Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, 1941. godine, kralj Petar ih je, prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog, zajedno sa drugim dragocjenostima i velikom količinom zlata. Policija je 1952. pronašla ikonu i relikvije, pored drugih dragocjenosti i zlata, konfiskovala ih i smjestila u depozit Ministarstva unutrašnjih poslova. Dvije relikvije su krajem sedamdesetih godina predate na „čuvanje, održavanje, korištenje i upotrebu“ Cetinjskom manastiru, a ikona Narodnom muzeju. Relikvije su izložene u Manastiru 1993, a kada je definitivno utvrđen identitet ikone, Filermosa je izložena u Plavoj kapeli Narodnog muzeja 2002. godine.
Ikona je, kako ističe Sbutega, malo poznata, osim u Malteškom redu, čija je zaštitnica, i u Crnoj Gori. Ni ikona ni relikvije, prema njegovom mišljenju, nijesu, kako se to često tvrdi „najveće hrišćanske svetinje“. One imaju vjerski, istorijski i kulturni značaj ali ne toliki da mogu privući brojne hodočasnike.
Danas, prema riječima Sbutege, Malteški red nema nikakvih pretenzija na vlasništvo ikone i relikvija.
- Smatra da država Crna Gora, koja je njihov vlasnik, treba da odluči o mjestu gdje će biti izložene – kazao je Sbutega, uz napomenu da su predstavnici Malteškog reda tokom ranijih posjeta Crnoj Gori i Narodnom muzeju, 2002. i 2004. godine, bili veoma zadovoljni načinom na koji je izložena ikona.
Hram
Istoričar umjetnosti prof. dr Aleksandar Čilikov kazao je za Pobjedu da po pitanju prezentacije ikone postoji više legitimnih rješenja. I on, kao i Sbutega, ističe da se među tim rješenjima muzejska prezentacija može smatrati prihvatljivom jer se brojne čuvene ikone, koje pored duhovnog posjeduju i umjetničku vrijednost, nalaze u postavkama poznatih muzeja i galerija, kako u Rusiji i Grčkoj, tako i u mnogim drugim zemljama.
- Lično sam uvjerenja da je ikoni Bogorodice Filermske mjesto u novosagrađenoj crkvi gdje bi bila izložena zajedno sa relikvijama: Česticom Časnog Krsta i Rukom Sv. Jovana Preteče. Taj novosagrađeni hram bi, po mom mišljenju, trebao pripadati svim pravoslavnim i katolicima jer su u pitanju opštehrišćanske relikvije. U tom smislu smatram logičkim postavljanje u unutrašnjost hrama dva oltara, katoličkog i pravoslavnog, što je tradicija koja nije nepoznata u Crnoj Gori. Ukoliko bi se realizovala moja ideja, sav eventualni prihod – prilozi vjernika – bi se koristio za održavanje hrama i u humanitarne svrhe – rekao je Čilikov.
O vlasničkom statusu ikone i druge dvije relikvije, prema njegovim riječima, jasno govori sačuvani dokument sačinjen prilikom primopredaje od strane ruske crkve dvoru Karađorđevića. Dokument je objavljen u knjizi (str. 114-116) Đovanele Berte Feraris di Ćelje, koja nosi naziv „Lice Bogorodice Filermose“, prevedene sa italijanskog jezika i objavljene na Cetinju u izdanju Narodnog muzeja Crne Gore 2017. godine.
- Iz dokumenta se jasno čita da su relikvije predate na čuvanje i da nijesu poklonjene, te da se na zahtjev Ruske crkve ili dinastije Romanov moraju vratiti vlasniku kada god on to poželi – rekao je Čilikov.
Kao istoričar umjetnosti, kako je istakao, nema namjeru niti pravo da se bavi vlasničkim statusom ikone.
- Međutim, zbog pravno utemeljenih argumenata, smatram ispravnim stavove akademika Mijata Šukovića, uglednog pravnika, da prema domicilnom i međunarodnom pravu ikona predstavlja državno vlasništvo. Veoma studiozan i opširan tekst Šukovića o vlasničkom statusu objavljen je svojevremeno na stranicama „Pobjede“ – rekao je Čilikov.
Sud
Da je pitanje vlasništva već odavno osjetljivo i za Mitropoliju crnogorsko-primorsku vidjelo se tokom 2017. godine, u periodu od maja do oktobra, kada ikona Bogorodice Filermose nije imala status pokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja, koji joj je određen Rješenjem iz 2012. godine. Pobjeda je, podsjetimo, ranije pisala da je nakon žalbe Mitropolije i odluke Upravnog suda, Ministarstvo kulture 11. maja 2017. pokrenulo postupak za utvrđivanje statusa kulturnog dobra ikone, a novo Rješenje donijeto je 26. oktobra. U obnovljenom Rješenju više nije pisalo da je vlasnik ikone država Crna Gora, već da je Narodni muzej držalac ovog kulturnog dobra. Rješenje je donijela Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koja je 2012. godine u prethodnoj odluci o statusu ikone „napravila procesno-pravne propuste“. To je iskoristila Mitropolija koja je nakon nekoliko godina predala žalbu Ministarstvu kulture, jer je Uprava za zaštitu kulturnih dobara bila dužna da o prvom postupku za donošenje Rješenja obavijesti Mitropoliju i Manastir Ostrog kao zainteresovana lica. Drugim riječima, žalba je uslijedila jer je pravo Mitropolije i Manastira bilo suspendovano zato što nijesu učestvovali u postupku, a Upravni sud je presudio u korist MPC.
Nadležnost
Za Mitropoliju je, dakle, posebno bio problematičan iskaz iz prethodnog Rješenja, u kojem se konstatuje da je „država Crna Gora vlasnik pokretnog kulturnog dobra ikone Bogorodice Filermose“. Sudskim postupkom su dokazali da organ uprave, kakva ja Uprava za zaštitu kulturnih dobara, nema nadležnost da utvrđuje pravo svojine, niti to mogu da urade članovi komisije koji su uradili Elaborat o Filermosi. To može, kako je utvrđeno, jedino da uradi sud, na osnovu valjane javne isprave, odnosno dokumenta koji nedvosmisleno ukazuje na vlasništvo.
Povodom ove teme, Pobjeda je u četvrtak poslala pitanja i kabinetu ministarke Bratić, resoru kulture i Narodnom muzeju Crne Gore. Do zaključenja ovog broja Pobjede nijesmo dobili njhove odgovore.
Uprava: U slučaju sporenja nadležni su drugi državni organi
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara nijesu željeli da se konkretno izjasne kakav je njihov stav u vezi sa idejom da ikona Bogorodice Filermose bude smještena u crkvi, uz napomenu da stručne stavove i odluke donose u skladu sa aktuelnim zakonodavnim okvirom. Podsjetili su da je držalac ikone Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978, kojim je predata na čuvanje, zaštitu i održavanje.
- Uprava za zaštitu kulturnih dobara je Rješenjem o utvrđivanju statusa pokretnog kulturnog dobra od 26. oktobra 2017. godine odredila namjenu i način čuvanja i održavanja ikone. U slučajevima sporenja o pravima nad kulturnim dobrima, nadležni su drugi državni organi, a sve u skladu sa pozitivno-pravnim propisima Crne Gore – saopšteno je Pobjedi iz Uprave.
Megalomanski i vrlo skupi projekti
Antun Sbutega je podsjetio da su u Crnoj Gori formulisane brojne ideje i projekti za smještaj ikone od 2005. godine do danas, a za neke su bili angažovani italijanski arhitekti.
- Ti projekti su više puta mijenjani, neki od njih su bili megalomanski i vrlo skupi, drugi nešto skromniji. No, svi su polazili od pogrešne pretpostavke da će ikona i relikvije privući izuzetno veliki broj hodočasnika i bitno doprinijeti razvoju kulturnog i vjerskog turizma i razvoju Cetinja. Imajući u vidu sve navedene činjenice, moje je mišljenje da ikona treba da ostane u Narodnom muzeju Crne Gore – kazao je Sbutega.
Sa druge strane, Mitropolija crnogorsko-primorska tokom 2017. godine, podsjetimo, predložila je da zajedno sa Vladom na Cetinju gradi zavjetni hram Svete trojice. U njemu bi, kako je tada istakao mitropolit Amfilohije, bila smještena Filermosa, ali i ruka Svetog Jovana Preteče i Čestica Časnog krsta, koje se čuvaju u Cetinjskom manastiru.
