Doduše, faktički se to dogodilo na kongresu EHF-a u Pragu, održanom 10. juna te godine. Međutim, formalna odluka je stupila na snagu prvog jula.
U godinama prije obnove nezavisnosti, Crna Gora bila je izuzetno zapažena na evropskoj klupskoj sceni – najprije zahvaljujući igračicama Budućnosti i igračima Lovćena. No, prijem u EHF donio nam je mogućnost da na međunarodnoj sceni pratimo i crnogorske reprezentacije.
Već 28. novembra te godine, rukometašice Crne Gore odigrale su istorijski, prvi meč. U Hebu u Češkoj, u prvom kolu uvodne faze kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, suparnice izabranica Nikole Petrovića bile su rukometašice Bugarske. ‘Lavice’ su slavile 32:28 (14:17), pri čemu je Biljana Pavićević postigla devet golova, dok je Sonja Barjaktarović upisala 16 odbrana.
Svega šest godina kasnije, rukometašice Crne Gore u Beogradu će postati prvakinje Evrope, a odmah zatim osvojiće i olimpijsko srebro u Londonu.
Crna Gora je od 2011. do danas nastupila na svakom EHF Euru i Svjetskom prvenstvu, pri čemu su propuštene samo jedne Olimpijske igre – one prošlogodišnje u Parizu.
Rukometaši su debitovali 3. januara 2007, takođe u gostima. Predvođen selektorom Perom Miloševićem, naš je tim kvalifikacije za EHF Euro otvorio pobjedom nad Finskom u Vanti – 26:28 (12:11). Petar Kapisoda i Marko Dobrković tada su postigli po šest golova.
Od tada do danas, rukometaši Crne Gore igrali su sedam puta na EHF Euru, uz dva nastupa na Svjetskom prvenstvu.
Kada je su u pitanju crnogorski klubovi u razdoblju od nezavisnosti do danas, na evropskoj klupskoj sceni su u potpunosti dominirale rukometašice Budućnosti. One su u dva navrata osvajale EHF Ligu šampiona, i to 2012. i 2015. godine, a jednom i Kup pobjednika Kupova.
