Zbirka sadrži pet ciklusa i krenuvši od prvog gdje autorka dobrim dijelom ispisuje snažnu emociju o svojoj familiji, pa nadalje putuje kroz vrijeme i trenutke duboko urezane u njenom kodu.
Novinar i publicista Vanja Kovačević, koji je recenzent knjige kaže, između ostalog da je... „Za Draganu Mrkić poezija živi izvor, živa voda sjećanja i života u kojoj čak i od gubitka nastoji da stvori riječ... Za autorku živjeti znači pisati, makar to bilo prokletstvo najveće od svih. Pri čemu ona ne pokušava poezijom (i poeziju) da mistifikuje, već naprosto da progovori o stvarima u kojima se prepoznajemo, koje nam znače, uvlačeći nas na taj način u svoj svijet koji postaje istovremeno i naš... Zbog toga njene pjesme, kako neko reče, postaju pripovijesti – združene samoće.“
Kovačević je, u recenziji, ukazao i na stihove arapskog pjesnika El Mutanabija: „Ti što pravdu dijeliš svima osim meni, s tobom kavgu zapovijedam, ti me tužiš, i ti mi sudiš. Ja sam onaj čije riječi i slijepac čita i gluvi čuje. Spavam očiju zatvorenih uprkos riječima koje odzvanjaju naokolo dok drugi zbog njih gube san i nadmeću se među sobom... Prekoravam te zato, al' to činim s ljubavlju, jer moje riječi su niska bisera tebi namjenjena.“
Dragana Mrkić, rođena Bataković u Nikšiću, 10. jula 1978. godine. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Novinarka u RTCG od 1997. godine. Autorka je brojnih emisija na televiziji i tekstova u časopisima. Objavila je tri knjige poezije: „Previše te ima“ (2011.), „Predugo te nema“ (2017.) i „Na lijevom ramenu“ (2020.). Učesnica raznih književnih susreta, a njene pjesme i radovi objavljivani su u brojnim zbornicima, antologijama, portalima i sajtovima kod nas i u regionu. Živi i radi u Podgorici.
