Kurtoazno pismo sa Cetinja upućuje vojvoda Stanko Radonjić 10. marta 1879. u Beograd, naslovljeno ministru spoljnih poslova Kneževine Srbije, Jovanu Ristiću: „Njegovo Visočanstvo, naš premilostivi Knjaz proglasio je 8. o.m. novo uređenje naše državne Uprave, po kojemu Senat, u svojemu dosadašnjem značenju i obliku prestao postojati, a vlasti koje su u njemu usredsređene bile, podijeljene su na tri novoustanovljena tjela: Državni Savjet, Ministarstvo i Veliki Sud. Stavljajući Vam ovo do znanja, čast mi je izvjestiti Vas, da je povjerenje Nj. V. Knjaza postavilo Boža Petrovića za predsjednika Drž. Savjeta, a mene u zvanje Ministar spoljnijeh poslova“.
Od kaldrme do gizdavih karoca
Crnogorska diplomatija i zvanično obznanjuje svoje postojanje. Suštinski je bitisala od ranije, a njeni obrisi nazirali su se i u riječima gordih i umnih vladara, kao u zakletvi Nikole I, knjaza i gospodara Crne Gore, prilikom stupanja na vlast: „Ja se zaklinjem istinim bogom da ću vjeran biti mome narodu, da ću cijelog života moga svojski brinuti se da mu pribavim kod stranih naroda uvaženje, a na domu bezbjednost i mir“.
Crnogorski vanjskopolitički put bješe uska, vijugava, prašnjava staza, zatim izlokana, nepoznata kaldrma, makadam, ali i moderan kolosijek sa gizdavim karocama. Put do svečanog diplomatskog fraka nije bio lak, ali je bio poštovan od drugih država, čak i nekadašnjih protivnika, jer prethodili su mu mačevi od gvožđa iz ove zemlje, okaljeni na slobodarskim vatrama Crne Gore.
Organizacija crnogorske diplomatske službe
Ministarstvo inostranih djela Knjaževine i Kraljevine Crne Gore organizaciono je uređeno Zakonom o knjaževskoj vladi i državnoj upravi iz 1902, koji je stupio na snagu 1. januara 1903. i Zakonom o kraljevskoj vladi iz 1914, kojima se jasno utvrđuje djelokrug rada Ministarstva inostranih djela. Politički dio se odnosio na sljedeće oblasti: povjerljivi poslovi; čuvanje i prevođenje šifara; uputstva i diplomatska prepiska; pregovori, konvencije i druga politička akta; personal crnogorskoga diplomatskoga zastupništva u inostranstvu, uputstva i pravila o službi njegovoj; punomoćja, ratifikacije, diplomatska saopštenja, akreditivna i opozivna pisma; audijencije stranih poslanika; državni ceremonijal.
Administrativni djelokrug obuhvatao je: službenu prepisku nepolitičke prirode sa stranim poslanicima na Cetinju i crnogorskim zastupnicima na strani; prevođenje i ovjeravanje službenih i privatnih dokumenata; crnogorsko konzularno tijelo na strani, uputstva i pravila o njegovoj službi; pasoši; sprovođenje i prevod sudskih akata; dostavljanje raznih akata na zahtjev stranih vlasti; službene reklamacije; ekstradicija, u sporazumu sa Ministarstvom pravde; i izvršenje ugovora i konvencija.
Rashodi za Ministarstvo inostranih djela 1885. iznosili su 38.600 perpera, a 1910. povećani na 169.000 perpera po budžetu, uz zanimljivo poređenje: „I pored težnje da se za službu zemaljske trgovine koristi uslugama počasnih konzulata, za koje su izdaci minimalni, ipak su rashodi Ministarstva inostranih djela znatno veći no što su bili u osamdesetim godinama“. Uočava se da je tadašnja organizacija rada okosnica i savremene diplomatije.
Knjaz Nikola Petrović
Vjekovnu surovost i oštrinu nadomak pitomog Jadrana, vremenom, ublažavaju prohodniji, davno željeni putevi napretka ka evropskoj porodici. Tih godina pasoši, nekada nazivani i crnogorsko provodno pismo, jedino su mogli biti izdavani na Cetinju i u crnogorskom poslanstvu u Carigradu, u skladu sa Zakonom o izdavanju pasoša iz 1905, a instrukcije Ministarstva inostranih djela iz 1894. upućene Konzulatu u Trstu, povodom zamjene pasoša su precizne, a pomorska tradicija Crne Gore vidljiva: „Svi oni koji Vam se ubuduće prijave te žele imati novi pasoš mjesto starog to treba oduzeti mu stari i poslati ga ovom Ministarstvu na osnovu kojeg će mu se izdati novi, oni koji traže zamjene matrikulama i pasoš to treba da se obrate Lučkom Kapetanu G. Zahariji u Baru i da pošlju svoje stare pasoše a mjesto njih da traže matrikulu koju će i dobit od istog“.
Prisnost, ali i uzdržanost
I prije donošenja zakona, crnogorska diplomatija je bila dinamična, fleksibilna, nikako pasivna, s jasnom inicijativom, koju je s posebnom pažnjom usmjeravao vojvoda Gavro Vuković, dugogodišnji ministar inostranih djela. Držao je da se interesi malih država uvijek moraju braniti svakim povodom i zalagao se da naša diplomatija mora biti uspješnija od drugih, štaviše i diplomatija velikih zemalja.
Vojvoda Gavro Vuković
Stoga je diplomatski hod bio stamen, nekad i usporen zbog objektivnih okolnosti, s neophodnim taktom mirnoće i pronicljivosti kad zatreba, ali i šarmom nekad tako prijemčivim, poželjnim. Prisnost Crne Gore, očekivana od nekih zemalja i često smatrana prirodnom, iskreno je darivao i knjaz i Crna Gora, uprkos uzdržanosti savjetovane od strane ministra inostranih djela Gavra Vukovića.
Moć beśedništva
Strane diplomate su opijene srdačnošću žitelja Cetinja i gostoprimnog naroda širom Knjaževine, ali i mudrom pažnjom knjaza i dvora, malobrojnih, ali visprenih, darovitih i školovanih diplomata crnogorskih. Prefinjena retorika i draži ceremonija s raskošnih evropskih dvorova unosili su ton rafiniranosti, dok su kitnjaste toalete i otmjenost krasile svečanosti na dvoru Petrovića, znakovito prilikom predaje akreditivnih pisama stranih predstavnika knjazu Nikoli, čija je moć beśedništva dominirala, kao u zdravici baronu Mongaskonu, otpravniku poslova Francuske, na Cetinju 27. avgusta 1880: „Primam sa živim zadovoljstvom akreditivna pisma, kojim je g. Predsjednik Republike Francuske Vas akreditovao kod mene u svojstvu otpravnika poslova Francuske. Ja sam srećan čujući kojim je riječima g. Senkanten, Vaš prethodnik, izvolio izraziti se o odnosima u kojima smo stojali za vrijeme njegove misije u Crnoj Gori, i ja Vas molim da budete uvjereni, gospodine otpravniče poslova, da ja i moja vlada nećemo prenebregnuti ništa da Vam olakšamo izvršenje Vaše misije, a da zadobijemo sve više i više potporu i simpatije, koje je Francuska svagda davala i ukazivala mojoj zemlji i kojima sam ja počeo uvažavati vrijednost još od moje mladosti. Uvjerenja, koja ste Vi ovlašćeni da mi date od strane g. Predsjednika Republike Francuske, imaju za mene najvišu ocjenu i ja ih primam s radošću, jer su ona za mene zaloga da mogu računati u budućnosti na blagonaklonjena raspoloženja vlade Republike Francuske“.
Na Cetinju diše Evropa, reski, slobodarski zrak s Lovćena.
(Autor je crnogorski diplomata)
