Bez obzira na sve testove koji se pominju i najavljuju kao relevantni za otkrivanje, stručnjaci poručuju da je zlatni presjek za prisustvo koronavirusa PCR test.
Beograđanka D.I. samo je jedno veče dobila temperaturu. Narednog dana je u kovid ambulanti uradila brzi antigenski test, na kom je bila negativna. U pitanju je, kako priča, test koji se radi uzimanjem brisa iz nosa, a rezultati su gotovi za 15 minuta.
“Doktorka kod koje sam bila mi je na pitanje koliko su pouzdani ti testovi rekla da imaju veliki procenat pouzdanosti u prvim danima zaraze”objašnjava.
Međutim, kako je i dalje imala temperaturu, narednog dana je opet otišla u kovid ambulantu, gdje je pregledala druga doktorka, koja opet nije uopšte imala povjerenja u rezultate brzog testa.
“Odmah me uputila da uradim PCR test. Prije nego što su stigli rezultati poslala me da mi snime pluća i propisala da pijem antibiotike” nastavlja naša sagovornica svoju ispovijest o tome šta joj se dešavalo u kovid ambulanti.
PCR test je pokazao da je pozitivna na koronavirus.
To je samo jedan od brojnih slučajeva kada osobama koje su negativne na brzim testovima, PCR pokaže da je u njihovom organizmu ipak prisutan virus. Naša sagovornica je, dijelom zahvaljujući ljekarki koja je bila sumnjičava prema rezultatima testova, testirana i PCR metodom i na vrijeme joj je potvrđen virus.
Međutim, šta je sa onima koji povjeruju u rezultate brzog testa, pomisle nisu zarazni i shodno tome drugačije liječe svoje eventualne zdravstvene tegobe?
“PCR test je zlatni standard”
Emina Milošević, docentkinja imunologije na Medicinskom fakultetu u Beogradu, za Nova.rs ističe daPCR test predstavlja zlatni standard dijagnostike koronavirusa i da bolji metod od ovog testa ne postoji.
“Prema smjernicama Svetske zdravstvene organizacije, antigenski testovi se koriste samo kada se očekuje da je pacijent pozitivan i to kod bolesnika sa simptomima bolesti u prvih 5 do 7 dana, kao i ukoliko nije dostupan PCR test” navodi ona za Nova.rs.
PCR-om se, kako objašnjava, detektuje genetski materijal virusa, dok antigenski testovi detektuju proteine virusa. PCR ima mogućnost da prepozna manju količinu virusa u uzorku nego što to može da učini antigenski test.
Osjetljivost svih antigenskih testova se poredi sa PCR-om i preporuka je da se koriste samo oni čija je osjetljivost preko 80 odsto.
To znači da je dobar antigenski test onaj koji kao pozitivne detektuje 80 i više ljudi od ukupno 100, onih koji su pozitivni na PCR-u.
Zato se svaki antigenski test, prema riječima doktorke Milošević, prije nego što počne da se primjenjuje u nekoj ustanovi uporedi sa PCR testom određenih stotinak negativnih i pozitivnih uzoraka da bi se imala tačna predstava kakva je njegova pouzdanost u realnim okolnostima rada u konkretnoj laboratoriji.
“Negativan antigenski test nikako se ne može smatrati konačnom potvrdom da infekcija nije prisutna, jer je moguće da antigenski test bude negativan, a PCR pozitivan, i to znači da je virus prisutan” ističe doktorka Milošević.
Upozorava da se upotreba antigenskih testova ne preporučuje u okolnostima kad je udio pozitivnih osoba mali, kao što je na primjer prelazak granice ili prijem na bolničko liječenje non-COVID pacijenata, jer je tada pouzdanost antigenskih testova mala – ravna statističkoj grešci.
Serološki testovi
U otkrivanju prisustva koronavirusa koriste se i serološki testovi.
Njima se, kako objašnjava Emina Milošević, dokazuje prisustvo antitijela na virus (IgM, IgG ili oba), a zasnivaju se na više tehnika.
“Brzi imunohromatografski testovi otkrivaju prisustvo IgM i IgG antitijela bez mogućnosti određivanja količine ovih antitijela, dok su kvantitativni testovi zasnovani na enzimskom imunoeseju (ELISA, eCLIA, itd.). Zahtjevniji su za izvođenje, ali su i pouzdaniji. Neki od ovih testova detektuju ukupna antitijela, tj. nema razlikovanja IgM i IgG” upoređuje naša sagovornica različite vrste testova.
Upozorava da s obzirom da je za sintezu antitijela potrebno vrijeme i da serološki testovi imaju određeni prag osjetljivosti, ovo testiranje ne može da zamjeni PCR i antigenske testove u postavljanju dijagnoze u ranoj fazi bolesti.
“Prisustvo IgM se očekuje u prosjeku počev od osmog dana od pojave simptoma, a IgG počev od desetog dana. Kod blažeg kliničkog toka i asimptomatskih pacijenata je moguće da antitijela ne budu detektovana ili da se detektuju tek nakon nekoliko nedjelja od pozitivnog rezultata PCR testa” ističe.
Takođe na osnovu prisustva antitijela ne može se sa sigurnošću tvrditi da je oboljeli imun na virus.
“Ujedno ni odsustvo antitijela ne znači da imunost ne postoji, jer pored antitijela i celularni imunski odgovor može oboljelog da učini imunim, a celularni imunski odgovor se rutinski ne testira” dodaje naša sagovornica.
Zbog ovih ograničenja seroloških testova, kako naglašava, oni ne bi trebalo da se koriste za inicijalno postavljanje dijagnoze COVID-19, već, eventualnokao potvrdni test u kasnijoj fazi infekcije, kao i u studijama koje procenjuju udeo populacije koji je došao u kontakt s virusom.
