„Gradska TV je Sorbona u odnosu na ono što je nekad bila“ – ocijenio je juče gradonačelnik Podgorice, univerzitetski profesor Saša Mujović u neuspjeloj odbrani lika i djela aktuelnog izvršnog direktora ovog lokalnog javnog servisa Vladimira Otaševića.
UDRI MUŠKI - NA ŽENU
Ono što je nekad bila Gradska TV, osnovana 2020. godine, a sa programom počela 2021, koju je vodila regionalno poznata novinarka Tamara Nikčević jeste medij koji je za kratko vrijeme bio prepoznat u državama regiona kao kuća koja je hrabro i odlučno stala u odbranu nezavisnosti i teritorijalnog integriteta građanskoe Crne Gore, njenog identiteta, istorije, kulture, jezika.
Branila je Gradska TV antifašističke temelje i vrijednosti na kojima je građena moderna Crna Gora, njeno građansko biće i sekularni karakter od najezde kleronacionalista.
Upravo sve one vrijednosti koje od avgusta 2020. godine ugrožavaju prosrpske i proruske društveno-političke elite, pod potpunom kontrolom Crkve Srbije i Vučićeveog Beograda, koje su tada preuzele vlast u našoj zemlji i čiji je jedan od eksponenata Mujović.
Gradska TV u vrijeme, dok je o programu odlučivala Tamara Nikčević, ugostila je skoro sve značajne regionalne intelektualce, ali i tadašnje i bivše državnike zemalja u okruženju. Hrabro i bez zadrške, izvještavali su o političkim procesima u Crnoj Gori i beskompromisno upozoravali na sve prijetnje po našu državu koje su stigle sa novim vlastima.
KAD „SRPSKI SVET“ MELJE...
Ključna prijetnja našoj zemlji, kako sa prvom proruskom i prosrpskom vladom Zdravka Krivokapića, tako i sa ovom trećom Milojka Spajića je velikodržavni projekat susjedene nam države – „srpski svet“. Projekat koji se naslanja na onaj veljesrpski Ilije Garašanina, koji je Srpska akademija nauka u vremenu Slobodana Miloševića prilagodila savremenom dobu, sa istim starim ciljevima. Šešeljev učenik, Aleksandar Vučić je, naslanjajući se u dobroj mjeri na varijable Vojislava Koštunice – uz upotrebu medijske tabloidne imperije – nastavio dalje da usavršava.
Naravno, političari velikosrpskog sveta se mijenjaju, ali glavni nosilac te ideje je Crkva Srbije. Čije je političko čedo, po sopstvenom priznanju, i Saša Mujović, profesor iz kupaonice-krstionice.
Za razliku od bivšeg premijera Krivokapića, takođe univerzitetskog profesora, Mujović, makar za sada, nije pokušao da nas uvjeri kako je snagom vjere moguće pomjerati i planine, ali je na pravoslavni svetac Bogojavljenje ponosno objavio snimak njegovog bogojavljenskog kupanja u krstionici neke crkve.
Viđeli smo tako gradonačelnika, univerzitetskog profesora dok u kratkim gaćama - valjda po uzoru na ruskog diktatora Vladimira Putina, koji, takođe voli da sa javnošću dijeli svoje obnažene fotografije i snimke - izlazi iz te krstionice i skrušeno ponavlja: „Vaistinu se javi“.
Gradonačelnik, univerzitetski profesor juče je, bljujući vatru po bivšem uredništvu Gradske TV,govorio i o - Sorboni. U stvari, Mujović je – dok je pljuvao po bivšem ureništvu Gradske TV – najviše govorio o sebi i sopstevnom moralnom kodu. I pokazao koliko je, duhom, daleko od Sorbone, a koliko je blizak krstionicama-kupaonicama Crkve Srbije.
UDRI MUČKI - NA PEĆANINA
U beznađu pokušaja da odbrani današnju Gradsku TV obrušio se i na svjetski poznatog bosansko-hercegovačkog i crnogorskog intelektualca, novinara, nekadašnjeg osnivača čuvenog neđeljnika ,,Dani“, aktuelnog advokata Senada Pećanina.
Upravo je Pećanin imao, prije nekolike godine, autorsku emisiju na Gradskoj TV. To je, valjda, izazvalo Mujovića da se, „sa istorijske distance“ osvrne na rad i djelo Senada Pećanina.
- Radi se o „velikom stvaraocu“ koji je poznat jer je u svom listu „Dani“, objavio fotografiju iz filma „Lepa sela lepo gore“, a kao aluzija na NATO bombradovanje Srbije... Radovati se tuđoj nesreći je najveći poraz koji čovjek može da doživi – kazao je gradonačelnik Podgorice.
SRAMNO ZATIRANJE ISTINE
Bestidno je Mujović prećutao da je Pećanin poznat zbog svog hrabrog djela, da je preživio opsadu Sarajeva iz kojeg je obavještavao svijet o golgoti toga grada. Pod opsadom je Sarajevo bilo 1.425 dana – od 5. aprila 1992. godine do 29. februara 1996. Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete. Ljudi su bili bez struje, vode, hrane, ljekova.
Zna li Mujović išta o tome ili mu je ona voda iz krstionice ušla u uši? Ima li koga da pita za istorijske fakte: da je Sarajevo je pod opsadu stavila tadašnja JNA, ojačana srpskim dobrovoljcima, koja je ubrzo prerasla u srpsku vojsku. Koja je u BiH odgovorna, osim za najdužu opsadu jednog grada u modernoj istoriji, tako i za brojne druge užasne zločine i genocid u Srebrenici. Najveće zlodjelo počinjeno na teritoriji Evrope poslije Drugog svjetskog rata.
Ali Mujoviću, naravno, sve ove činjenice nijesu bitne. Jedino čemu teži je, kao i kompletna elita na vlasti, bestidna kompromitacija svih i svega što ne podržava njihovu aktuelnu političku agendu.
UDRI MUŠKI NA - JOŠ JEDNU ŽENU
Ostrvio se Mujović juče u lokalnom parlamentu i na koleginicu Mirku Dević.
-... da li (je) u periodu Mirke Dević, bilo moguće očekivati da poziv dobije Milojko Spajić, mladi ministar finansija, došao iz Pljevalja, dobio japansku stipendiju, obrazovao se u inostranstvu. Vratio se u svoju zemlju, kako bi čuli neka njegova iskustva. Da li smo mogli očekivati da gost bude Jakov Milatović... – žalopoio je Mujović.
Preskočio je, naravno, opet činjenice. Nije rekao da su i Dević, ali i ostali autori u Gradskoj TV u svoje emisije pozivali i predstavnike vlasti, koji su, međutim, odbijali gostovanja. Nespremni da se suoče sa činjenicama.
U polemici sa odbornikom DPS-a Andrijom Klikovcem saopštio je i ono što očigledno njega i ostale iz vlasti najviše boli kada je u pitanju Gradska TV koju je stvarala Tamara Nikčević.
-...da se grupacija koja je došla tada na vlast, predstavi kao neko ko je došao da porobi Crnu Goru, da je prodaju tamo negdje u Srbiju. Da se predstavi da su oni braniči Crne Gore i patriote. Ovi što su došli samo da ih nekako ispratimo i sačuvamo državu – izgovorio je Mujović.
I to samo koji dan nakon što je objavljeno da je Bećir Vuković, iskreni negator Crne Gore - glasovima parlamentarne većine u Žiriju, uključujući dakle i Mujovićev PES – dobio Trinaestojulsku nagradu. Glorifikator fašista četnika, dobio je nagradu antifašističke Crne Gore?!
Kakvo prizemno ruganje istoriji, morbodno poništavanje vrijednosti i etike, koje – očito – sasvim odgovara gradonačelniku Mujoviću, profesoru kojiobrazuje i vaspitava nove naraštaje.
TERORISTI ANTE PORTAS
Ali, ništa ovđe nije iznenađenje. Naprotiv: beskrupulozni Saša Mujović je prava, istinska, slika i prilika nove Crne Gore na koju se – kako rekoše čelnici ,,avgustovske većine“ - moramo navići. Jer, ključna odlika aktuelnih političkih elita na vlasti u Crnoj Gori je beskrupuloznost.
I, savim očekivano, njihova drskost prelazi granice dobrog ukusa, vaspitanja i kulture.
A Vladimir Otašević je njihovo lice, medijsko. I zato im ne smeta njegova sramna objava na društvenoj mreži Fejsbuk gdje je publikovao, pa obrisao, sramotni komentar povodom događaja ispred Hrama Hristvog vaskrsenja u Podgorici. Otašević je ulijetanje automobilom u dvorište Hrama, jedne žene u nervnom rastrojstvu - kada su povrijeđene dvije žene – omah kvalifikovao kaobio akt terorizma.
„Terorizam u Podgorici zbog, po svemu sudeći, paranoje i mržnje koju šire pojedini političari i kolege iz medija“ – zapisao ej Otašević, već spreman da piše, umjesto tužilaštva, optužnicu.
I svi znamo, pa i gradonačelnik Mujović, zašto je Otašević baš ovo i ovako napisao na Fejsbuku, pa izbrisao, kada se ispostavilo da teorija o događaju ispred Hrama – da je osoba obuzeta antisrpskom histerijom počinila aktterorizma. Zato je Otaševićeva objava bila, u tom scenariju, i najava novog obračuna sa slobodnim medijima i novinarkama i novinarima u našoj zemlji, koji su stalna meta aktuelnih vlasti.
Požurio je Otašević da se pokaže i dokaže. Servilno i podanički. I to, izgleda, Mujović cijeni, to klanjanje novinara čelnicima režima.
Zbog toga ni Mujović, ni ostali mujovići iz Glavnog grada, ne razmišljaju da Otašević mora biti smijenjen, jer je pogazio profesionalne i etičke principe naše profesije. I nije se, čak, ni izvinio.
A Vladimir Otašević bi, i bez sramne objave na Fejsbuku, morao biti razriješen – zbog dvostrukog negativnog izvještaja Državne revizorske institucije. I morao bi, upravo nakon nalaza DRI, biti u fokusu tužilaštva.
Ali, umjesto reakcije Specijalnog, Višeg ili Vrhovnog tužilaštva, umjesto da uprava Glavnog grada koja postavlja čelnike Gradske TV ponudi smisleni odegovor ili reakciju nakon dokaza o neetičkom postupanju i nezakonitom djelovanju Vladimira Otašević, Mujović i njegovi su se juče bavili etiketiranjem Tamare Nikčević, Senada Pećanina, Mirke Dević... I, naravno, DPS-om.
I tako su, bljujući vatru po drugima, ljudi iz uprave Podgorice kroz usta gradonačelnika Mujovića, opet progovorili najviše o sebi i svojim moralnim postulatima. Koji su opasno bliski onim iz vremena druga tužitelja Višinskog ili glavnog meštra NKVD-a Berije... Ili, da bude ideološki bliže veljem vjerniku Saši Mujoviću, onim crkvenim istjerivanjima đavola...
Ostaje nada da je ovo katarza. Proces koji kao društvo moramo proći. Mada, ćutanje tihe većine u društvu ne ukazuje na brze promjene i više je dokaz da je Crna Gora zaglavljena u nekom kafkijanskom procesu...
