Nije slučajno što aktuelna vlast u Crnoj Gori pokušava da uspostavi što bliže političke i ekonomske veze sa Orbanovom Mađarskom. Vlast u Crnoj Gori čine ljudi kojima je ideja demokratske države potpuno nesvojstvena, što iz neznanja, što iz naklonosti autoritativnim režimima, poput ruskog i režima u Srbiji i Mađarskoj. Zato su se upregli iz sve snage kako bi zaobišli sve demokratske principe, vjerujući da se situacija u Evropi mijenja i da sve više preovlađuju desničarske, nedemokratske snage, koje zavode hibridne režime u svojim zemljama, sa elementima autokratije ili potpunu autokratiju, poput Orbanove Mađarske.
Stara je činjenica da demokratsko društvo veoma zavisi od informisanih i aktivnih građana, koji brane principe demokratije i zajednički rade na opštem dobru države i građana. Habermas kaže da normativne pretpostavke koje su neophodne za postojanje demokratije nijesu dovoljne ako nema aktivnog učešća građana u političkom procesu. Prema Ujedinjenim nacijama, demokratija „obezbjeđuje okruženje koje poštuje ljudska prava i osnovne slobode i u kojem se ostvaruje slobodno izražena volja ljudi“ (Universal Declaration of Human Rights).
Suspenzija demokratskih principa
Samo u demokratskim državama vlast je ograničena zakonima i vladavinom prava. Sistem koji to omogućava je jak koliko i njegovi mehanizmi koji ga održavaju, jer svaki sistem je podložan kvarenju. Izabrani predstavnici znaju da uobraze da su mnogo bolji i kompetentniji od drugih time što je neko glasao za njih, pa umisle da mogu da krše propise, zloupotrebljavaju vlast, smatraju da imaju veća prava ili da nemaju obaveze koje imaju „obični“ građani. To vodi suspenziji demokratskih principa i uvođenju autokratskih elemenata vladavine. Odnosno, sistemima u kojima postoji puna kontrola nad političkim procesima, nad institucijama, sistemima u kojima se ograničava politička konkurencija, vrši zloupotreba vlasti, kontrolišu mediji, u kojima se javnost kontroliše kroz indoktrinaciju i propagandu, a nije rijetkost ni da se takva vlast legitimiše u očima javnosti podrškom religijskih krugova, kao što je slučaj u Crnoj Gori.
Institucionalizovan obračun sa neistomišljenicima: Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović u parlamentu
Činjenica je da EU želi da pokaže kako je otvorena za prijem novih članica i da članstvo Crne Gore vidi kao najmanji problem za nju, ali je malo vjerovatno da može toliko jako zažmuriti na svakodnevno kršenje svih demokratskih principa crnogorskih vlasti. Prvo i osnovno, Crna Gora na čelu izvršne vlasti ima čovjeka koji je sve prije nego demokrata. Da ga zamijenite sa nekim uličarem na mjestu premijera, ne bi se uočila nikakva razlika u ponašanju. Taj njegov nedostatak elementarnog znanja kako funkcioniše demokratska država i potpuna nezainteresovanost za resore u vladi na čijem je čelu, napravio je od Crne Gore hibridno društvo, sa autokratskim i partitokratskim upravljanjem po ministarstvima.
Jedan od klasičnih elemenata autokratije jeste kontrola „službi“. Otuda se pristupilo promjenama zakona kojima se bezbjednosnoj službi (ANB) daju ovlašćenja koja jedino imaju u totalitarnim režimima. Pseudoargumenti da će se „služba“ lakše obračunati sa kriminalom, uvijek su dimna zavjesa iza koje se krije politička kontrola neistomišljenika i političkih protivnika, sa ciljem odbrane sopstvene vlasti i zloupotreba „službe“ u parlamentarnim obračunima. Imamo dobar primjer Srbije, u kojoj se režim Aleksandra Vučića održava na vlasti sve više uz pomoć „službe“ i policijskih snaga i kontrolom pravosuđa.
Da je vlast u Crnoj Gori loša kopija vlasti u Srbiji pokazuje da se koristi isti recept kojim se želi sačuvati vlast. Ne unaprjeđenjem života građana, većim slobodama i poštovanjem ljudskih prava, već represijom, kontrolom institucija sile i pravosuđa. Kao da nijedna autoritativna vlast nije ništa naučila na tuđim primjerima da „ničija nije gorjela do zore“.
„Viši“ ciljevi autokrata
Onog trenutka kad izvršna vlast komanduje zakonodavnom i stvara podobno pravosuđe, društvo poprima sva svojstva nedemokratskog, autoritativnog društva. Miješanje izvršne vlasti u druge dvije nezavisne grane vlasti je najbolji put da Crna Gora nikada ne postane dio civilizovanog svijeta. Moram priznati da me ne zanima Crna Gora kao još jedna Mađarska u EU. Iako želim, otkada sam politički počeo da mislim, da Crna Gora postane dio EU, apsolutno ne želim da to postane kao nedemokratska država, kojoj će se iz oportunih razloga gledati kroz prste.
Uvijek sam EU vidio kao ljevičarsku, veličanstvenu ideju o Evropi bez granica, Evropi u kojoj se poštuju ljudska prava i demokratski principi, u kojoj postoje samo pravno uređene države i pravda, u kojoj dominira ideja Habermasa o aktivnim građanima, koji ravnopravno učestvuju u kreiranju svojih života i opštih ciljeva društva.
Da bi donijeli nedemokratske zakone, na nedemokratski i nezakonit način, autokrate će uvijek izmisliti više ciljeve. I najveće bitange u istoriji su osvojale vlast pričama o višim ciljevima. U tome i jeste problem što se mnogi „pecaju“ na te priče o „uzvišenim“ ciljevima, ne shvatajući da iza toga uvijek stoji nekompetentnost, voluntarizam, način da se podrede sebi institucije i tako zaštiti nesposobna vlast od gubitka vlasti. Uspješnoj vlasti nije potrebno da donosi zakone „preko noći“, bez poštovanja procedura, konsultovanja struke, građana, zakone koji suspenduju demokratske principe i obezbjeđuju vlasti ovlašćenja svojstvena samo diktatorskim režimima.
Kontrola „službi“: Aleksa Bečić u parlamentu
Svi oni koji misle i seire da je to namijenjeno onima kojima su politički nenaklonjeni, ne razumiju da śutra i sami mogu biti žrtve nedemokratskog sistema. Śetimo se riječi Martina Nimelera od prije nešto manje od stoljeća: „Prvo su došli po komuniste, a ja se nijesam bunio jer nijesam bio komunista. Zatim su došli po Jevreje, a ja se nijesam bunio jer nijesam bio Jevrejin. Zatim su došli po sindikalce, a ja se nijesam bunio jer nijesam bio sindikalac. Zatim su došli po katolike, a ja se nijesam bunio jer sam bio protestant. Zatim su došli po mene, ali tada više nikoga nije bilo da se pobuni.“ Možda će nekome ovo poređenje izgledati prejako, ali Umberto Eko, u svojim poznatim tačkama o fašizmu, navodi da to što se nekome ovakva poređenja sa fašizmom čine neumjesnim jesu samo okolnosti koje ne idu na ruku da se takav, navodno bezazleni fašizam, pokaže u svom zlu koje donosi.
Zloupotreba vlasti
Sprovođenje tzv. vetinga u policiji, sa namjerom da se sprovede od strane izvršne vlasti u još jednoj od tri nezavisne grane vlasti, pravosuđu, na bazi nečije subjektivne procjene, bez da se ta oblast pravno uredi, nije ništa drugo do potpuno bezakonje i primjer totalitarne svijesti. Jeftino, demagoško naklapanje da je neko protiv nečega, što se koristi u svim kritikama kršenja zakonskih procedura, je obično bacanje prašine u oči. Zahtjev da se svaka nova inicijativa zakonski uredi je upravo prava podrška suzbijanju zloupotrebe vlasti, a ono što radi vlast, posebno Demokrate, je upravo zloupotreba vlasti i obračun sa političkim, nacionalnim ili bilo kojim drugim opredjeljenjem.
Veting bi morao biti uređen ustavno i zakonom na način da se odrede institucije koje bi se bavile vetingom, da te institucije moraju sačinjavati stručne osobe i da sam proces mora biti istovjetan sudskom procesu, u kojem je država ta koja mora dokazati da je neko zloupotrijebio položaj i time stekao materijalnu korist, a ne obratno. U suprotnom to se jedino može nazvati političkim, nacionalnim ili nekim drugim progonom. Nevjerovatno je sa kojom transparentnošću Demokrate ispoljavaju nedemokratsko ponašanje i svoj autokratski karakter. O jadu bi se zabavila Crna Gora da imaju višestruko veću podršku na izborima. Imali bi kopiju sadašnjeg režima u Srbiji, u kojoj nema scene u tv dnevnicima na kojima u prvom planu nijesu policijske nindže kornjače u obračunu sa građanima.
Rafalno ispaljivanje fraza: Momčilo Leković
Način na koji zloupotrebljavaju bezbjednosne informacije, mašu fotokopijama u tv studijima, rafalno ispaljuju fraze i populističke, naizust ispjevane pjesmice o političkim protivnicima, kojima se pokrivaju govori neistomišljenika, neodoljivo podśećaju na svršene lidere akademije SNS-a u Srbiji. Uporedite Lekovića iz Demokrata i Orlića iz SNS-a, sadašnjeg načelnika BIA-e, u tv debatama, kao da se radi o jednoj te istoj ličnosti. Nije ni čudo što su dobili epitet „crkveni Kmeri“. Dijele istu ostrašćenost. A svi su se tek ispilili.
