Jedno je od najvećih imena nekadašnje zlatne jugoslovenske košarke. Ne samo igračko, već i trenersko. Kao kapiten tadašnje, izuzetno nadarene generacije splitske Jugoplastike, Duško Ivanović je osvojio - praktično sve. Treneru Dušku Ivanoviću, nedostaje mu još samo vrh – Liga šampiona.
Pedesetrogodišnji Duško Ivanović prve je košarkaške korake počeo je u Jedinstvu iz Bijelog Polja, da bi nakon prelaska u Budućnost, brzo došao do kapitenske trake. Najsjajnije trenutke karijere doživio je u Jugoplastici sa kojom je uzeo dva uzastopna naslova evropskog prvaka, tri naslova jugoslovenskog prvaka i kup.
Izazovi mladosti: ‘’Igračku karijeru sam završio prije 19 godina, davno je to bilo. Iz tog, igračkog vremena uvijek ću pamtiti ulazak u Prvu ligu sa ekipom Budućnosti i titule prvaka Evrope sa Jugoplastikom, bilo je nešto nezamislivo. Oba ta rezultata se graniče sa nevjerovatnim, pa je veoma teško reći kojega se najradije sjećam’’, kroz osmijeh se prisjeća Ivanović u razgovoru za Portal Analitika.
Nikada nije nastupio za za reprezentaciju Jugoslavije na nekom velikom takmičenju, svjetskom i evropskom prvenstvu, ili Olimpijadi. Sudbina velikih igraća iz malih klubova.
’’Tačno je, učestvovao sam samo na Univerzijadi u Bukureštu. To je bila kao neka druga reprezentacija, i tada smo osvojili treće mjesto.Objašnjenje? Pa, konkurencija je bila veoma jaka, izvanredni igrači. Ja sam igrao u malom klubu, a u tadašnje vrijeme je važilo pravilo da se uglavnom zovu igrači koji su igrali u velikim ekipama, koji su igrali velike i teške utakmice, i kod kojih se vidio taj kvalitet koji je bio potreban za reprezentaciju. Nijesam samo ja primjer, sjećate li se Mišovića, dugo je godina bio prvi strijelac lige, ali nikad nije igrao. Kasnije, kad sam igrao u Splitu, tada su me zvali da obućem reprezentativni dres, ali onda ja nijesam htio.’’
Maljkovićeva Jugoplastika i trag Žarka Paspalja: Kao trener, Ivanović se najprije oprobao 1993. godine u Frajburgu, đe je istovremeno igrao i bio pomoćni strateg. Godinu dana kasnije bio je pomoćni trener španske Đirone, zatim švajcarskog Frajburga, selekcije Švajcarske.
Mnogi za njega kažu da je trener sa čvrstom rukom, trener koji stavlja naglasak na disciplinu u odbrani. Današnja košarka nezamisliva je bez tog elementa, koji je u to vrijeme bio znak raspoznavanja Božidara Maljkovića, sa kojim je Ivanović u vrijeme igračke karijere mnogo radio.
‘’Boža je puno uticao na profilisanje moje košarkaške filozofije. Naravno, da ako imaš najboljeg trenera, onda sigurno od njega i najviše naučiš. Takav je bio Božidar Maljković. Međutim, i od ovih koji nijesu bili među najboljim, uvijek ti ostane nešto što može da ti pomogne u tvom stvaranju.’’
U Splitu su pored Ivanovića i Zorana Sretenovića stasavali Toni Kukoč i Dino Rađa, dva super talenta, kasnije velika igrača i u Evropi i u SAD.
’’Toni i Dino su stvarno bili igrači ekstra klase, ne bih ih razdvajao. Da li sam imao uticaja na njih? Da, jesam; u to sam vrijeme bio najstariji igrač i kad sam došao, ostali su, manje-više bili mladi, neiskusni. Jedino je Goran Sobin jedno tri-četiri godine bio stariji od njih. To je sve bila jedna mlada generacija, talentovana, koja je bila željna rada i ambiciozna, čiji je glavni cilj bio postizanje što boljih rezultata ali i napretka njih samih, kao igrača. Mislim da su Kukoč i Rađa u Splitu a kasnije i u Evropi i NBA ligi napravili jednu sjajnu karijeru’’, kazao je Ivanović i nastavio.
’’Međutim, izdvojio bih još jednog igrača, a to je Paspalj. On je u Budućnosti igrao kao junior godinu dana sa mnom i mislim da je od svih iz Budućnosti tada napravio najveću karijeru. Mada, i ostali što nijesu napravili takvu karijeru, bili su dobri igrači. Ima puno primjera igrača koji su bili izvrsni košarkaši, ali na žalost nikada nijesu dobili priliku da igraju u nekom velikom klubu i da se onda stvarno vidi njihov kvalitet.’’
Baskija u srcu: Nakon što se kao igrač okitio titulom prvaka Evrope, malo mu je nedostajalo da istu stvar napravi i kao trener. I to dva puta sa Tau Keramikom - 2001. i 2005. godine.
„Bili smo veoma jaki, veom blizu titule prvaka Evrope tih godina. Mada, najbliži osvajanju evropske titule bili smo kada je bio potpuno drugačiji sistem takmičenja, kada se igralo pet utakmica, do tri dobijene. Rival nam je bila izuzetno jaka ekipa Kindera predvođena fenomenalnim Đinobilijem i Jarićem. Dobili smo prvi meč u gostima, imali veliku šansu da osvojimo, ali na kraju smo izgubili sa 3:2. U drugom finalu 2005. godine poraženi smo od Makabija, nadam se da ću igrati još koje finale i da ću osvojiti Euroligu.’’
Baskija, odakle potiče Tau Keramika (današnja Kaha Laboral) i Crna Gora imali su jednu zajedničku stvar. Borbu za nezavisnost, s tim što je na kraju, na svu sreću, Crnoj Gori to pošlo za rukom.
’’Ovdje od prvog dana pa do danas imam jedan izvanredan odnos sa ljudima u Vitoriji. Ljudi i prijatelji koji me poznaju i koji su me znali u momentu kada je počelo stvaranje nezavisne Crne Gore, dali su mi podršku i bili su uz mene jer su znali moj stav. I Vitorija je - baš kao i Bilbao - veoma vatrena; ona je jedan od centara košarke u Španiji i Evropi. Imaju izvanrednu tradiciju posljednjih 10-15 godina, jer su u samom evropskom vrhu, imaju izvanrednu publiku đe uvijek dolazi neđe oko 9000 ljudi. Mislim da na pravi način predstavlja Baskiju i Španiju sa svojim rezultatima.’’
Izazov Lige šampiona: Kaha Laboral svake sezone cilja što bolji plasman u Euroligi, u Top16 fazi ovogodišnje sezone imaju polovičan učinak. „Nakon pobjede u Malagi bili smo tako blizu prolaska među osam najboljih iako je tek početak. Sad nakon poraza od Litvusa čini se da smo daleko, međutim ima još dosta da se igra. Moramo dati sve od sebe da Litvusa dobijemo u posljednjem kolu pred njihovim navijačima. Čini mi se da u posljednjih mjesec dana ne igramo dobro, naročito nijesmo dobri u onom dijelu igre koji je najbitniji za košarku - u odbrani. Naredni duel je sa Panatanaikosom u Baskiji - derbi runde, izuzetno težak meč. Grci su pobjedama u prva dva meča sa više od 20 koševa razlike pokazali da su apsolutni favoriti u našoj grupi. Međutim, i mi smo ekipa koja može da dobije bilo koga, pa i Panatinaikos.’’
2008. godine Ivanović je postao trener katalonskog velikana Barselone, u kojem je proveo dvije ipo godine. ’’ To je bilo jedno veliko iskustvo za mene. Barselona je veliki klub, a posebno su bili zanimljivi okršaji sa Real Madridom. Kao i u fudbalu njihovo rivalstvo je ogromno i u košarci, ti dueli su bili izuzetni.’’
Budućnost zauvijek: I pored brojnih obaveza, velikog broja utakmica, Ivanović pomno prati dešavanja u crnogorskoj košarci i rezultate Budućnosti, svog nekadašnjeg kluba, sredine u kojoj je počeo da gradi svoje veliko sporstko ime.
’’Pratim redovno rezultate Budućnosti, kako u NLB ligi tako i u Evropi. 2010. godina je bila izuzetna za Budućnost. Postigli su fenomenalne rezultate sa veoma mladom i dosta izmijenjenom ekipom. Bilo bi izvanredno kada bi imali bolje rezultate u Evropi. Međutim, treba biti realan: sa uslovima i mogućnostima koje imaju, prave odlične rezultate. Ipak, kad bi se napravilo nešto više - to bi bilo izvanredno i za Budućnost i za crnogorsku košarku’’, kazao je Ivanović.
Reprezentacija Crne Gore: „Sa Duškom Vujoševićem, naša selekcija napravila je odličan uspjeh plasirajući se na Evropsko prvenstvo. I prije nego su i počele kvalifikacije, kazao sam da će Crna Gora ubrzo učestvovati na velikim takmičenjima, evropskim i svjetskim šampionatima, a nadam se i na Olimpijadi. Imamo kvalitet, i mislim da je u ovom momentu najbitnije da li će se odazvati svi igrači, svi oni koji su sposobni da igraju. Ukoliko tako bude, vjerujem da imamo realan kvalitet, i da Crna Gora može da napravi jedan izvanredan rezultat“, kaže Ivanović.
- Radonjić? Mislim da je on dobar izbor, mlad i ambiciozan trener, poznaje sve te igrače i nadam se da će da napavi dobar rezultat, ocjenuje Ivanović.
U neđelju je žrijeb za šampionat Evrope u Litvaniji, Crna Gora je u trećem šeširu, a potencijalni rivali iz prvog su Španija, Grčka, Srbija i Slovenija. „Zaista ne znam koga bi bilo dobro da izbjegnemo. Radi se o vrhunskim selekcijama. Možda valja eskivirati Španiju, ona će biti jedan od favorita. No, tu je i Litvanija koja je domaćin. Mislim da su to dvije reprezentacije koje mogu da budu malo bolje nego ostale. Međutim, ako želiš nešto da osvojiš, u svakom slučaju treba da budeš siguran u sebe, da igraš i da dobiješ.’’
Na kraju razgovora, Duško Ivanović kroz osmijeh nam je kazao da je mnogo lakše biti igrač nego trener, a na pitanje da li bi eventuali poziv za selektora Crne Gore bio izazov za njega, kazao je: ’’ U svakom slučaju da. Međutim u ovoj situaciji dok sam trener u Španiji ne mogu biti selektor. Ali, naravno da bi to bio veliki izazov za mene.’’
Bojan ŠUKOVIĆ
