- Podvodna arheologija je idealna mogućnost za obmanjivanje javnosti od strane priučenih istraživača i zato je neophodno stručno obraditi sve arheološke lokalitete u našem podmorju. Istraživanja treba publikovati i o lokalitetima napraviti dokumentarni film. Nakon toga, institucije koje se bave zaštitom nasljeđa treba da pokrenu proceduru da podvodni lokaliteti budu zaštićeni kao kulturna dobra, preporučuje pasionirani istraživač našeg podmorja, profesionalni ronilac Dragan Gačević. Preporuke sagovornika Portala Analitika svakako treba uvažiti, jer je riječ o čovjeku koji je preronio gotovo cijeli Jadran, od Briona do Ulcinja. Istraživanje podmorja mu je profesija, jer je radio u Jugoslovenskoj ratnoj mornarici, a i danas otkriva tajne podmorja kao vlasnik ronilačkog kluba „Marina” iz Herceg Novog.
U bivšoj državi je, kaže, bilo više pozicija na kojima su mogli da rone samo rijetki, a on je bio jedan od tih.
- Ostrva Vis i Lastovo bila su zabranjena za posjetu stranaca. Ne mogu, a da ne pomenem taj arhipelag i prizore koje sam vidio u njihovom podmorju. Osim toga radio sam u jedinici koja je imala ronioce, bio sam starješina, obučavao sam ronioce. Tako sam bio u prilici da otkrijem neke podvodne grebene i plićine do tada nepoznate. Da ne pominjem podmorje Briona, Kornata ili Palagruže. Ne zaboravite da je i akvatorij Prevlake bio zabranjen za ronjenje, jedino su ronioci mornarice imali privilegiju da istražuju ovo područje. Bio sam zapovjednik ronilačkog broda i godinama sam imao ekskluzivno pravo na taj lokalitet, priča za Portal Analitika Dragan Gačević.
Godine istraživanja podmorja - ostataka brojnih brodoloma u čijem je otkrivanju učestvovao, Gačević je objavio u knjizi “Podmorje Crne Gore”, koja se nedavno pojavila u izdanju Matice crnogorske. Riječ je o publikaciji koja je svojevrstan vodič za ronioce, jer se u njoj pored brojnih istorijskih podataka o brodolomima mogu naći i oni o stanju olupine i preporukama za ronioce. Naš sagovornik skromno kaže da je u knjizi rasvijetljen samo dio kulturno-istorijskog blaga koje leži na dnu crnogorskog podmorja i da olupine koje nisu detaljno istražene nije želio da objavljuje.
ANALITIKA: U knjizi ste opisali čak trideset brodoloma. U vašem svojevrsnom vodiču za ronioce dali ste i mnogo istorijskih podataka. Kažete da Vas je na pisanje knjige podstaklo i to što su u medijima vrlo često objavljivane netačne informacije. Što mislite, zbog čega ima toliko grešaka?
GAČEVIĆ: Mnogo je razloga. Priučeni ronioci bliski nekim vladajućim strukturama i medijima u Crnoj Gori bavili su se istraživanjima. Sa tim su počeli u onim turbulentnim vremenima 90-tih godina, a kasnije su nastavili. Tako je snimljen film o nepostojećem brodu “Forverc” i prikazan je na TVCG, a u pitanju nije bio brod „Forverc“ već „Goricija“! Kasnije su se te greške metodom “copy paste” samo umnožavale. Uslijedila su slična “otkrića” kao što je podmornica U72, raketni brod između dva svjetska rata, amforište na dubini od 100 metara u Boki Kotorskoj, a svi znamo koja je dubina u njoj i slična “otkrića”... Na jednom sajtu sam našao informaciju da je ispred Boke potopljen austrougarski bojni brod “Sent Ištvan”, što svakako nema veze sa istinom. Imam u arhivi sva ta “otkrića” pa možda jednoga dana i to objavim.
ANALITIKA: Kada se govori o istraživanju podmorja nekako prvo pomislimo na izuzetno stare brodolome sa amforama. Poznato je da su oni bili meta samozvanih "istraživača", da su mnoge amfore pokradene. Vi pominjete jedrenjak nepoznatog imena kod rta Volujica, koji nije do sada istraživan. Kažete i da je na velikoj dubini...
GAČEVIĆ: Podvodna arheologija je idealna mogućnost za obmanjivanje javnosti od strane “priučenih arheologa”. Zato mislim da treba stručno obraditi sve arheološke lokalitete u našem podmorju, to publikovati, o svakom lokalitetu napraviti dokumentarni film. Nakon toga nadležne institucije kulture imaju osnovu za pokretanje zakonske zaštite arheoloških lokaliteta kao spomenika kulture.
Što se tiče nepoznatog jedrenjaka kod Bara - koliko ja znam - nikada nije stručno istraživan. Nalazi se na dubini od 50 metara, pa ga, za sada, čuva samo dubina koja nije dostupna svim roniocima. Osim toga, teško ga je pronaći, a i vidljivost je najčešće loša. No, ako se neka od zvaničnih institucija Crne Gore odluči za istraživanje ove lokacije, pomoći ću koliko mogu.
ANALITIKA: Kakva su Vaša iskustva sa istraživanjem starih brodoloma, tim prije što još uvijek nismo pristupili njihovoj zaštiti kao spomenika kulture, nismo ih ni fizički zaštitili, kako su to već uradili naši susjedi...
GAČEVIĆ: Koliko znam samo dva hidroarheološka nalazišta zaštićena su Zakonom o zaštiti kulturnih dobara. To su uvala Bigovica kod Bara i hidroarheološki lokalitet kod Risna. No, bez obzira što su zakonski zaštićeni lokaliteti na njima se sidre brodovi i čamci. Tako sidrima i sidrenim lancima lome sve što im se nađe na putu. S druge strane, na nautičkim kartama ne postoji znak zabrane sidrenja na ovim mjestima, i stoga se s pravom nameće pitanje svrhe zakona.
Kada su naši susjedi u pitanju - tu je stvar potpuno jasna. Svi potopljeni brodovi su u nadležnosti Ministarstva kulture republike Hrvatske. Imaju status spomenika kulture i na njih mogu organizovati ronjenje državne institucije i licencirani ronilački centri, koji imaju koncesiju za određeni lokalitet. Koncesiju izdaje ministarstvo kulture ugovorom u kom su jasno precizirana prava i obaveze ministarstva i koncesionara. Ronio sam na brojnim lokalitetima u Hrvatskoj i zaista je dobar primjer onaj u Cavtatu. Nalazi se na dubini od 27 metara i odavno je zaštićen željeznim kavezom. Nakon što je isti dotrajao prošle godine zamijenjen je kvalitetnijim pocinčanim kavezom. Dosta puta sam ronio na ovoj lokaciji i detaljno je snimio. Ukoliko postoji želja naših institucija za ovakvim načinom zaštite, rado ću dati na uvid snimljeni materijal i svojim iskustvom doprinijeti takvom projektu.
ANALITIKA: Postoji mišljenje da je lokacije starih brodoloma najbolje zadržati u tajnosti, kako ne bi privukli nepozvane "istraživače". Što Vi mislite?
GAČEVIĆ: Cilj zemalja je da brendiraju svoje podmorje, a ono se ne može brendirati skrivanjem potencijala. Samo lažni pronalazači po svaku cijenu žele da sakriju svoje laži, pa i lažne pronalaske. Ako država da u koncesiju lokaciju koncesionaru obavezaće ga ugovorom da je štiti. Lučka kapetanija i Pomorska policija u svakom trenutku imaju informaciju o svim lokalitetima datim u koncesiju. Znaju ko ima koncesiju i na koji lokalitet, znaju i čiji brodovi mogu biti iznad lokaliteta. Sve brodolome treba obilježiti plutačom za koju se vezuje ronilački brod, kako se lokacije ne bi uništile sidrima i sidrenim lancima. Kada su ovi problemi u pitanju neophodno je napraviti kvalitetnu pravnu regulativu. To mogu napraviti samo stručni kadrovi, a nikako „kursadžije“.
ANALITIKA: Godinama istražujete podmorje. Koje biste brodolome izdvojili, što je na vas ostavilo poseban utisak, sudbina kojeg broda. Da li je to ona parobroda „Cetinje“, možda jahte "Rumija"...
GAČEVIĆ: Svi brodovi koje sam obradio u knjizi s razlogom su tu. Neki od njih iziskuju posebnu pažnju, kao što su „Cetinje“, „Rumija“, „Dag“, „Zenta“. Prije neki dan, 10. decembra, održana je komemoracija žrtvama sa partizanskog parobroda “Cetinje” koji je potopljen u Tivatskom zalivu. Imao je nesreću da na svojoj prvoj vožnji udari u podvodnu minu, a u eksploziji je stradalo dvjesto ljudi. Nije slučajno što je probrodu „Cetinje“ pripalo prvo mjesto u knjizi i što sam opisao njegovu sudbinu u želji da ga otrgnem od zaborava.
Jahta “Rumija” ima posebno mjesto u istoriji Crne Gore. Tragajući za informacijama o ovoj jahti put me odveo u Novi Sad, gdje sam pronašao i slikao brodsko zvono skinuto sa nje. Posebno sam se obradovao kada sam u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu pronašao odličnu maketu jahte “Rumija”. Roneći iznad palube ove jahte ne možete potisnuti osjećaje da je tom palubom šetao knjaz Nikola i u neposrednoj blizini njenog potapanja otvorio radove na tadašnjoj luci Pristan.
ANALITIKA: Zanimljivo je da se među opisom brojnih brodoloma u vašoj knjizi našao i avion „Spitfire“?
GAČEVIĆ: Da, ali to ne znači da je on jedini u našem podmorju. Postoje još dva. Jedan kod Bara, na dubini od 53 metra, a drugi ispred zaliva Trašte na dubini 62 metra. Obradio sam samo avion „Spitfire“ jer sam siguran u ispravnu identifikaciju. U nekom drugom izdanju knjige nadam se da će se naći još neki brodolomi i dva pomenuta aviona.
ANALITAKA: Godinama ste radili u Jugoslovenskoj ratnoj mornarici. Preronili ste veliki dio Jadrana. Bili ste u prilici da vidite lokacije dostupne samo rijetkima...
GAČEVIĆ: Ronio sam od Briona do Prevlake i u bivšoj državi bilo je više pozicija na kojima su mogli da rone samo rijetki, oni kojima je to bila profesija. Vis i Lastovo bili su zabranjeni za posjetu stranaca. Kad pominjem Lastovo ne mogu a da ne pomenem njegov arhipelag i prizore koje sam vidio u podmorju. Da ne pominjem podmorje Briona, Kornata ili Palagruže. Ne zaboravite da je i akvatorij Prevlake bio zabranjen za ronjenje, osim roniocima JRM. Bio sam zapovjednik ronilačkog broda i godinama sam imao ekskluzivno pravo na taj lokalitet.
ANALITIKA: Vaša knjiga nas je podsjetila na podvodno blago, još jednom potvrdila da smo bili mjesto burne istorije, ali i da je Jadran bio opasan pomorski put...
GAČEVIĆ: Zaista smo bili mjesto burne i mnogo je te prošlosti prosuto po našem podmorju. A Jadran jeste bio opasan pomorski put. To se pokazalo i ovih dana. I to najbolje znaju oni koji su Jadranom plovili u svim vremenskim uslovima. I ljeti i zimi, danju i noću, po mjesečini i mrkloj noći, čamcem, jahtom, brodom i podmornicom. Ja sam jedan od onih koji je osjetio sve dobro i loše na Jadranu.
Drago mi je što sam uspješna i neuspješna istraživanja našeg mora radio bez opterećenja poreskih obveznika Crne Gore. Sa istraživanjem nijesam i neću stati. Mogu da najavim da će knjiga imati nastavak, ali u televizijskoj seriji “Podmorje Crne Gore”. Producent će biti ronilački centar „Marina“ iz Herceg Novog. Biće to prvi TV serijal o našem podmorju u domaćoj produkciji.
Suzana KAPETANOVIĆ
