Kada je kultura u pitanju ne postoje male i velike zemlje već samo važnija i manje važna djela. Mnogi su se crnogorski umjetnici istakli van granica naše zemlje, stvorili predstavu o Crnoj Gori kao oazi talenata i bili ambasadori kakvih se nikad ne bismo postidjeli.
Biti službeni ambasador u jednoj zemlji je, ipak, najvećim dijelom političko pitanje i samo se u posebnim situacijama dovodi u vezu sa kulturom pa su interesovanja zvaničnih predstavnika velikih zemalja u našoj državi često nepoznanica koja će se realizovati kroz poneki udruženi projekat, događaj ili komentar.
Na pitanja koliko su poznavali Crnu Goru prije nego ih je dužnost dovela, te koliko prate kulturne događaje u našoj zemlji i ko su im omiljeni autori i djela, za Pobjedu su govorili ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke, ambasador Italije Luka Zelioli, ambasador Francuske Kristijan Timonije i zamjenik ambasadorke Velike Britanije Stiv Erik. Istim povodom smo kontaktirali i ambasadu Njemačke no, zbog ranije preuzetih obaveza i odlaska iz zemlje, Robert Veber nije mogao da odgovori na pitanja Pobjede.
CETINJE OČARAVA
Zelioli je rekao da nije poznavao ni Crnu Goru ni njenu kulturu prije nego je postavljen za ambasadora Italije.
- Prije nego sam došao bio sam u prilici da pročitam brojne, prvenstveno istorijske, tekstove na osnovu kojih sam formirao opšte mišljenje o zemlji, koje se nije posebno promijenilo nakon što sam počeo ovdje da radim. Jedina stvar koja me možda iznenadila, ali pozitivno, jeste nivo podrške ulasku u Evropu.
Stoga se nadam da će ovaj politički sistem o tome u potpunosti voditi računa i da će, zahvaljujući konstruktivnom i inkluzivnom dijalogu, sve političke snage koje zaista podržavaju evroatlantske vrijednosti i principe, prevazilazeći sve polarizacije, voditi zemlju koja je najnapredniji kandidat za ulazak u Evropsku uniju – rekao je Zelioli.
Timonije je prvi put posjetio Crnu Goru 1994. godine dok je bio radno angažovan u Beogradu i bio je, kako je rekao, impresioniran bogatstvom, raznolikošću i naročito originalnošću njene baštine.
- Očaralo me je Cetinje, ta jedinstvena prijestonica, i zgrada nekadašnje francuske ambasade koja svjedoči o našoj zajedničkoj istoriji, o kojoj mi je moj zemljak, princ Nikola Petrović Njegoš često pričao. Bio sam, i još uvijek sam, pod utiskom bogatstva savremene crnogorske zbirke likovne umjetnosti koja se može vidjeti u nacionalnom muzeju. Ona je postala još bogatija zahvaljujući veličanstvenoj Dadovoj donaciji čija se značajna djela čuvaju u Nacionalnom centru umjetnosti i kulture „Žorž Pompidu“ u Francuskoj. Sakupljao sam i crteže vašeg umjetnika nekonformizma Uroša Toškovića, koji je živio u Parizu i koji zaslužuje značajnije mjesto. Takođe, mnogo sam slušao o Danilu Kišu od gospođe Paskal Delpeš, njegove partnerke i prevoditeljke. Zajedno sa njom sam ispratio svaki korak objavljivanja njegovih kompletnih djela na francuskom. Želio bih da se na Cetinju, u 2022. godini, u njegovoj gimnaziji organizuje događaj posvećen evropskoj i međunarodnoj dimenziji te intelektualne gromade koju je Francuska s ponosom dočekala – rekao je Timonije.
JAČANJE RAZUMIJEVANJA
Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država je prije dolaska u Crnu Goru znala za dugu i znamenitu istoriju njene kulture.
- Dok sam čitala o Balkanu, Crna Gora se izdvojila kao zemlja izuzetne ljepote, snažnih ljudi, ponosne istorije i nevjerovatne kuhinje. Nakon tih prvih utisaka po dolasku u Crnu Goru, prije tri godine, saznala sam mnogo više – rekla je Rajnke.
Od početka svog mandata krajem 2018. godine, obišla je sve crnogorske opštine, zanimljive i raznolike, i istražila mnoga mjesta, od kojih neka čak ni turisti nikada ne vide.
- O evoluciji neandertalaca saznala sam iz posjeta arheološkom nalazištu iz doba paleolita Crvena stijena. Posjetila sam raznovrsne tragove ranih civilizacija, uključujući Ilire, Rimljane i Slovene, raštrkane po cijeloj državi, kao što su divni podni mozaici u Risnu, u Boki Kotorskoj, i ostaci termi i drugih građevina sačuvanih na lokalitetu Duklja, nadomak Podgorice. Zadivljena vjerskim multikulturalizmom posjetila sam mnoge crkve, samostane i džamije širom zemlje. Kao i gotovo svakog turistu, u Kotoru me je oduševila prelijepa katedrala Svetog Tripuna, koja ponosno stoji u središtu ovog istorijskog grada, ali sam takođe uspjela da stignem do manje posjećenih mjesta. Očarali su me drveni minaret Vezirove džamije u Gusinju i uzbudljivi vodopad Biserka iz kojeg voda dotiče do česme u porti Manastira Sveta trojica u Pljevljima. Zalazak sunca dok stojite u dvorištu Islamskog centra u Baru transformišuće je iskustvo, koje mi daje nadu u jačanje vjerskog i kulturnog razumijevanja među svima koji tu inspirativnu lokaciju posjete – rekla je Rajzing Rajnke.
Stiv Erik je godinu učio crnogorski jezik u Londonu prije nego je započeo svoj mandat u Podgorici i tokom učenja jezika imao je priliku da čita o istoriji Crne Gore u knjigama poput „Kraljevstvo crne planine“ koju je napisala Elizabet Roberts, ali i da kroz televizijske serije poput „Budva na pjenu od mora“ sagleda lakšu stranu života u Crnoj Gori.
- Zaista sam zatečen koliko su ljudi u Crnoj Gori srdačni i gostoljubivi prema mojoj porodici i meni, i laknulo mi je što život nije tako dramatičan kako to predstavljaju lokalne TV sapunice! Ove TV emisije su u isto vrijeme odličan način da se nauči izgovor i može pomoći u učenju jezika. Ono što nijesam očekivao da će biti toliko izazovno su vaši padeži – rekao je Erik.
NASTAVITI NAPREDAK
Posjete kulturnim događajima u posljednje dvije godine su bile s ograničenjima u svim državama Evrope i svijeta, pa su ambasadori u tom smislu konkretne aktivnosti sveli na neophodnu mjeru. Erik je, kako sam kaže, imao priliku da obiđe vinograd Plantaža, da gleda košarkaške utakmice Budućnosti i da posjeti Festival ribe i vina u Virpazaru.
- Radujem se Festivalu stripa u Herceg Novom ovog ljeta! Crna Gora ima mnogo toga da ponudi, ali moramo imati na umu kovid ograničenja – rekao je Erik.
I ambasador Italije je ukazao na usporavanje kulturnih aktivnosti, te iskazao nadu da će Crna Gora nastaviti napredak koji je bio vidljiv neposredno prije pandemije.
- Zadovoljstvo mi je što sam bio u prilici da u Crnu Goru dovedem mnogobrojne kulturne inicijative i mnoge italijanske umjetnike, a posebno sam ponosan što sam u Crnu Goru doveo italijansku operu. Po prvi put je u Crnogorskom narodnom pozorištu u januaru 2020. godine izvedena opera „La bohème“ velikog Pučinija, ostvarivši zapažen uspjeh kod publike.
Pandemija nas je primorala da suspendujemo i ovu aktivnost, ali sam siguran da će se nastaviti u budućnosti – rekao je Zelioli.
Timonije je iskazao žaljenje što su odloženi pozivi za projekte na koje su umjetnici čekali i nadu da će se oni vratiti svom ritmu u 2022. godini. Bez podrške publike kultura, prema njegovom mišljenju, ne može opstati i bitan je element za naše pomirenje u ovim teškim vremenima.
- Impresioniran sam dinamičnim radom direktora JU „Muzeji i galerije Podgorice“, g. Vučića Ćetkovića, koji je uspio da, usred pandemije, renovira lijepi umjetnički prostor - Galeriju „Art“. Na tom mjestu mi smo jesenas podržali jedan umjetnički projekat koji je realizovalo pet mladih umjetnica - Brigita Antoni, Branka Kovačević, Jovana Vujanović, Jelena Iličković i Milica Janković. One su, na jedan sjajan način, odgovorile na poziv za izradu radova na temu „Revolucija svakodnevnog života“. Angažovanje mog pomoćnika, savjetnika za kulturu i direktora Francuskog instituta, g. Lorana Gonkalvesa, podstiče nas da posebnu pažnju poklonimo aktivnostima izvan Podgorice i na sjeveru zemlje. Tako je francuski pisac Fransoa-Gijom Loren učestovavo u „Ratkovićevim večerima poezije“ i tom prilikom je predstavio prevod svog romansijerskog ostvarenja posvećenog Jovanu Kopitoviću, neznancu koji je radio za francuski Pokret otpora i stradao za slobodu svih nas – rekao je Timonije.
NJEGOVANJE KULTURE
Rajzing Rajnke je istakla da za nju kultura Crne Gore znači više nego samo istorija i religija i definiše je i kako građani ove države poštuju i čuvaju svoju baštinu. Vidjela je, kako kaže, odlične primjere kako se kultura njeguje.
- Muzeji su fascinantna mjesta za koje sam otkrila da posljednjih godina čak ulažu dodatne napore da svoje zbirke učine pristupačnijim i atraktivnijim za posjetioce. Sviđa mi se kako su Muzeji i galerije Podgorice s ljubavlju osvježeni, uključujući dodavanje galerije u prolazu na Trgu nezavisnosti, kako je pažljivo renovirana Kuslevova kuća, odmah iza glavne galerije u kojoj sam uživala u muzičkim događajima, i unutra i u mirnom dvorištu. Kotorski muzeji bilježe sve bogatstvo i istoriju mnogih civilizacija koje su uticale na zaliv (i na koje je on uticao!), vrijedilo je posjetiti i Muzej grada Perasta, da saznam više o pomorskom nasljeđu tog malog ali važnog mjesta – kazala je Rajzin Rajnke.
Ipak, kao možda njoj najdražu muzejsku ustanovu, ističe Zavičajni muzej u Pljevljima koji je dvaput posjetila.
- Prilikom prve posjete bila sam impresionirana zbirkom artefakata koji potiču iz rimskog doba, uključujući jedinstvenu „isprepletanu čašu“, jednu od rijetkih netaknutih staklenih „diatreta“ u svijetu iz 4. vijeka, koja je simbol Pljevalja. Vrativši se drugi put prošlog mjeseca, oduševila me potpuna obnova i nadogradnja muzejskih postavki, s izvanrednim natpisima, rasvjetom i interaktivnim opcijama koji cijelo iskustvo čine mnogo informativnijim i uzbudljivijim - rekla je Rajzing Rajnke.
Posebno je uživala, kako kaže, u arhitektonskoj raznolikosti Crne Gore – od brutalizma do modernizma – uključujući mnoge fascinantne spomenike podignute u čast ratnih heroja i onih koji su izgubili život u bitkama, posebno tokom svjetskih ratova.
- Obišla sam desetine ovih nevjerovatnih građevina i bila oduševljena što su mnogi - poput spomenika na Grahovu u čast heroja Save Kovačevića i velelepnog Spomen-obilježja palim borcima na Barutani koji je projektovala poznata arhitektica
Svetlana Kana Radević – pažljivo restaurirani i da ih posjećuje veliki broj ljudi zainteresovanih za istoriju ove zemlje. Svima koji su zainteresovani da saznaju više o istoriji i lokaciji ovih fascinantnih objekata zadovoljstvo mi je da preporučim odličnu veb stranicu „SpomenikDatabase.org“, koju je mukotrpno sastavio jedan Amerikanac, koji se lično zainteresovao da sazna više o tim jedinstvenim kulturnim simbolima – preporučila je Rajzing Rajnke.
PREPORUKE
Iako su u posljednje dvije godine bili oprezni i pažljivo birali gdje će se pojaviti zbog pandemijske situacije uspjeli su da uživaju u umjetničkim djelima i da među njima nađu one kojih će se sjećati.
Zelioli je izdvojio knjigu „Orlov krš“ Bata Tomaševića, za koju kaže da je emotivna i veoma dobro napisana lična i porodična priča i da ga je naučila puno o Crnoj Gori.
- Uopšteno govoreći, ovdje sam zatekao izuzetan rasadnik mladih umjetnika, pri tom posebno mislim na pisce za koje se nadam da će uskoro biti prevedeni i u Italiji, ali i na mlade i talentovane režisere poput Aleksandra Vujovića koji je svojim kratkometražnim filmom „Duga“, podržanim od strane EU i Italije, osvojio mnogobrojna međunarodna priznanja. Nedavno smo ga uspješno predstavili u Tivtu i Podgorici. Zatim, tu je i izuzetna muzička tradicija: prije svega mislim na odličan Crnogorski simfonijski orkestar i operske pjevače međunarodnog nivoa kao što je Ivana Čanović – rekao je Zelioli.
I Timonije je istakao da je svaki koncert Crnogorskog simfonijskog orkestra za njega praznik.
- Mladost, žar i entuzijazam – najbolje od crnogorske duše. Istovremeno i simbol kolektivne igre koja bi morala da podstakne političare na razmišljanje! Takođe, s posebnom emocijom se sjećam koncerta koji je naš Institut organizovao u KIC-u „Budo Tomović“, 22. juna povodom „Praznika muzike“ u izvođenju mladih solista vaše Muzičke škole. Konstatujem da je nova generacija umjetnika zagarantovana u Crnoj Gori. Što se tiče knjiga, upravo sam završio „Psalm 44“ Danila Kiša, ozbiljno djelo čije je ponovno obavljivanje u Francuskoj ove godine postiglo uspjeh. Takođe, pročitao sam i Bulatovićevog „Crvenog petla“. Uz pomoć rječnika polako napredujem u čitanju Njegoševe „Luče mikrokozma“ koju bi trebalo predstaviti Francuskoj! Crna Gora može biti ponosna na svoje pisce koji duboko ukorijenjeni imaju osjećaj za univerzalno – rekao je Timonije.
Stiv Erik je najavio da se raduje čitanju priča Nikole Nikolića čiju je „Atakamu“ dobio na poklon.
- Takođe sam imao zadovoljstvo da upoznam Emira Ćatovića, crnogorskog glumca koji trenutno studira u Kraljevskoj centralnoj školi za govor i dramu kao Čivning stipendista na programu koji finansira vlada Ujedinjenog Kraljevstva. Radujem se mogućnosti da pogledam jednu od njegovih predstava kada se vrati u Crnu Goru ove jeseni. Iako nije u pitanju crnogorski autor, moja preporuka bi bila da svi pogledaju dokumentarac Dejvida Atenboroa o zaštiti životne sredine – rekao je Erik.
Tradicija podrške
Prema mišljenju ambasadorke Sjedinjenih Američkih Država Džudi Rajzing Rajnke, za malu državu, Crna Gora je zapanjujuće bogata raznolikim istorijskim tradicijama i kulturnim blagom.
- Ponosna sam što je Ambasada SAD bila partner u očuvanju mnogih od ovih istorijskih lokaliteta i što nastavljam tradiciju podrške kroz Ambasadorov fond za očuvanje kulturne baštine. Ovaj fond je pomogao obnovu donjih bedema Kotorske tvrđave koja je teško oštećena u zemljotresu 1979. godine, doprinijela očuvanju fresaka u Manastiru Piva i obnovi šadrvana Husein-pašine džamije u srcu Pljevalja. Rad sa istoričarima i kustosima na obnovi djelova crnogorske kulture je uzbudljiv, kako bi i buduće generacije mogle u njima da uživaju – rekla je Rajzing Rajnke.
Obnova starog zatvora u Kotoru
Crna Gora danas je, prema mišljenju ambasadora Francuske Kristijana Timonijea, mjesto koje se visoko kotira u međunarodnom turizmu, što predstavlja veliku mogućnost za dalju kulturnu i intelektualnu saradnju i izgradnju imidža izvrsnosti.
- Tokom susreta sa gradonačelnikom Kotora Vladimirom Jokićem i direktorom KotorArta Ratimirom Martinovićem, razgovarali smo o saradnji na projektu obnove starog zatvora posredstvom fondova Evropske unije kao i većem učešću francuskih umjetnika na tom značajnom festivalu – rekao je Timonije.
