Najefikasniji u sastavu Monaka, bili su Markos Najt sa 17, Di Bost i Džalil O’Brajan sa po 15, Demijen Inglis sa 12, a meč viner, Rob Grej devet poena. Kod Gran Kanarije, raspoloženi za igru u napadu, bili su Stenli Okoje sa 15, Aleksander Belčerovski sa 12, Metju Kostelo sa 11 i Oliver Stević sa osam poena.
Gran Kanarija je tokom prve dionice uspjela da nemetne igru sa dosta tranzicije, pa je na kraju ovog perioda igre vodila sa 26:21. Međutim, u drugom kvartalu, najjače oružje Monaka, odbrana, bila je na granitnom nivou.
Izabranici Zvezdana Mitrovića su sjajno odradili defanzivne zadatke, šest minuta nisu dozvolili rivalu da poentira, napravili su seriju od 18:0, pa je na semaforu u samoj završnici prvog poluvremena pisalo – 45:32 za tim iz Kneževine, a na kraju 45:35.
Prevagu na tasu Monaka donijeli su Di Bost sa 12, Džalil O’Brajan sa 11, Demijen Inglis sa osam i Markos Najt sa sedam poena. Kod Gran Kanarije, raspoloženi za igru u napadu, bili su Oliver Stević sa osam, Stenli Okoje sa sedam, Metju Kostelo i Aleksander Belčerovski sa po pet poena.
U nastavku meča, Gran Kanarija je pokušavala da stigne do egala, ali su se pokušaji tima iz Španije, odbijali od granitne odbrane Monaka. Iako su dosta griješili u napadu, izabranici Zvezdana Mitrovića su sredinom trećeg kvartala vodili sa 54:41. Uoči posljednje dionice, Monako je bio blizu finala jer je imao suficit od sedam poena – 56:49.
Međutim, Gran Kanarija nije ni pomišljala na predaju, pa je za tri minuta igre u završnom kvartalu stigla do 59:59. Mini serijom od 5:0, Monako je ponovo uspio da se odlijepi sredinom posljednje dionice, a poslije poena Matijasa Lesora na nešto više od četiri minuta prije kraja, Monako je vodio sa 68:62.
Porfi Fisas, trener Gran Kanarije ja zatražio minut odmora, kako bi pronašao način da probije bedem ispred koša rival, da stigne do toliko željene pobjede i majstorice u Monte Karlu.
Međutim, poslije pauze, uslijedila je sjajna blokada Matijasa Lesora, moćno zakucavanje Markosa Najta sa 70:62. Na 90 sekundi prije kraja Markos Najt je poslije ofanzivnog skoka pogodio za 72:64, a nedugo zatim Džalil O’Brajan je zakucao za 74:66. U tom trenutku, bilo je jasno da Gran Kanariji treba sportsko čudo da stigne do preokreta u preostalih 60 sekundi.
Nada se pojavila na 29 sekundi prije kraja. Gran Kanarija je u režiji Ej Dži Slotera i Metjua Kostela, napravila seriju od 5:0, pa je stigla do 71:74. Zvezda Mitrović je zatražio minut odmora, kako bi smirio ekipu, kako bi stigao do pobjede i plasmana u veliko finale.
Poslije odmora, Rob Grej je promašio zicer, ali su Matijas Lesor i Markos Najt uspjeli da se dokopaju lopte na osam sekundi prije kraja. Odmah je uslijedio prekršaj, a na liniju slobodnih bacanja je otišao Di Bost. Bost je promašio oba slobodna bacanja, a zatim je uslijedila velika greška, Albisi je fauliran na sredini terena, sudije su pokazale da je u pitanju bio pokušaj šuta, pa je Albisi dobio tri slobodna bacanja, koja je mirno realizovao za 74:74.
Monako je imao nešto više od tri sekunde za posljednji napad. Zvezdan Mitrović je uzeo minut odmora, poslije nekoliko blokada, lopta je stigla do Roba Greja koji je sa na sekund prije kraja pogodio za konačnih 76:74. Sa zvukom sirene, pokušao je Stenli Okoje, ali je promašio zicer za produžetak.
U drugoj polufinalnoj seriji, Uniks je pobijedio Virtus sa 85:81, pa se majstorica igra 14. aprila u Bolonji.
