Ustavni sud uveo je novi institut u pravnom sistemu Crne Gore u održavanju svojih sjednica, a to je konspirativnost, iako je u članu 3 Zakona o Ustavnom sudu propisano da je rad Ustavnog suda javan, a u članu 29 stav 3 takođe, a u stavu 4 člana 29 piše da se može isključiti
javnost sa sjednice ako je to potrebno radi žaštite morala, javnog reda, odbrane ili nacionalne bezbjednosti, zaštite interesa maloljetnika ili privatnog ili porodičnog života učesnika u postupku ili kada Ustavni sud ocijeni da bi javnost mogla da naškodi interesima pravde. I da čudo bude još veće u stavu 5 člana 29 decidno je propisano DA SE ISKLJUČENJE JAVNOSTI NE ODNOSI NA UČESNIKE POSTUPKA I NJIHOVE PUNOMOĆNIKE. Radi se o predmetu koji je izazvao pažnju javnosti - žalbi DUA( čiji sam punomoćnik bio) na rješenje DIK. Ne ulazeći u raspravu o odluci Ustavnog suda iz prostog razloga što odluku još nijesmo dobili (a kad ćemo, ne znamo) povod ovim redovima je da je Ustavni sud bio dužan da organizuje javnu raspravu, pogotovo kad se radi o izbornim sporovima iz najmanje dva razloga: prvi, zato što po članu 30 Zakona o Ustavnom sudu stoji da će Ustavni sud održati javnu raspravu kad ocijeni da je odražavanje javne rasprave potrebno, a naročito kad se radi o složenom ustavno-pravnom pitanju i drugo, što je to bila redovna prakasa i to bez izuzetka kada je riječ o izbornim sporovima Ustavnog suda u nekom ranijem vremenu.
Otvoreno govoreći, koristeći ličnu poziciju bivšeg predsjednika Ustavnog suda, saznao sam da je sjednica bila konspirativna i da su za njeno održavanje znali samo sudije i jedan administrativni radnik, sekretarka suda kao i saradnik na predmetu. Žalba je predata u petak, 19.10.2012.godine, u 15:30h, a zakazivanje sjednice, pisanje referata, dostavljanje meterijala sudijama i održavanje sjednice, bez prisustva javnosti -učesnika u postupku i medija, odražana je u subotu u 20.10.2012.godine u 19:00h, sa poznatim ishodom.
Da je sjednica Ustavnog suda bila zaista konspirativana u bukvalnom smislu te riječi najbolje pokazuje činjenica da se povodom ovog važnog predmeta i velikog interesovanja javnosti Crne Gore, Ustavni sud još ne oglašava, makar putem zvaničnog saopštenja o donijetoj odluci, a što je takođe bio dužan po Zakonu o Ustavnom sudu i po Poslovniku o radu Ustavnog suda. I da priča o konspirativnosti ove sjednice bude kompletna, na traženje predjsednika DUA i punomoćnika da dobiju akreditaciju da prisustvuju sjednici, nijesu ni udostojeni bilo kakvog odgovora, a kamo li da su pozvani.
I na kraju jedna lična digresija: kad sam,kao predsjednik Ustavnog suda, sudio u jednom poznatom izbornom sporu 1997.godine, organizovao sam javnu raspravu, kojoj su prisustvovali svi učesnici i svi mediji iz Crne Gore, neki iz Srbije i Bosne i Hercegovine, prijećeno mi je ako presudim "tako i tako", biće građanskog rata u Crnoj Gori. Ustavni sud je presudio, uprkos prijetnjama, "tako i tako", a građanskog rata u Crnoj Gori nije bilo.
