Ljekari su bili zatečeni time. Isključivali su redom epilepsiju, moždani udar, Krojcfelt-Jakobovu bolest, autoimuni encefalitis i na kraju karcinom. Za to vrijeme, Elis je prebačen u starački dom.
“Morali smo prihvatiti činjenicu da do kraja njegovog života nećemo saznati od čega zapravo boluje”, kazao je Stiv Elis, koji vjeruje da je njegov otac obolio od progresivne misteriozne neurološke bolesti.
No, u njihovom okruženju uskoro su počeli da se pojavljuju novi slični slučajevi, a sa njima i dileme da li je sve na neki način povezano.
Slučajevi, uglavnom skoncentrisani u rijetko naseljenoj regiji Nju Brunsvik, zbunili su stručnjake. Dok pojedini zvaničnici smtraju da slučajevi nijesu povezani, naučnici ipak misle da su simptomi bolesti mogli biti izazvani zagađivačima i drugim činiocima iz okoline.
Oboljeli imaju neobjašnjive bolove, grčeve i promjene u ponašanju. Mnogi pokazuju znake kognitivnog pada, atrofije mišića, uz bruksizam i sveprisutne halucinacije. Do danas je zvanično evidentirano 48 slučajeva, ali mnogi smatraju da je brojka već trocifrena.
Ministarka zdravlja Nju Brunsvika Doroti Šeperd objavila je kako tokom epidemioloških istraživanja nijesu došli do bitnijih dokaza koji bi ukazali da je određena hrana ili izloženost okolini uzrok bolesti. I tako su zvaničnici regije došli do zaključka kako je riječ o nepovezanim slučajevima.
No, porodice oboljelih smatraju kako pokrajina Nju Brunsvik želi bez osnova što prije proglasiti slučaj zatvorenim.
Pritom, do njih je ranije procurio dopis pokrajinske agencije za javno zdravlje, koja je tada upozorila ljekare na “rijetku, smrtonosnu bolest mozga uzrokovanu deformisanim proteinima, poznatim kao prioni”.
Ipak, ni danas, porodice nijesu ni blizu saznanja od čega boluju njihovi najbliži, a stručnjaci upozoravaju kako je potrebno sprovesti mnogo temeljnije istrage nego do sada.
